Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL, FAH

DO 2000-te govorilo se o njemu kao "specijalistu za pretvorbu i privatizaciju", nakon toga bio je "moćan i imućan", no od 2008. godine najbolje ga poznajemo kao "kralja ovrha".

Marijan Hanžeković bio je čovjek koji se smatrao najmoćnijim i ujedno najbogatijim odvjetnikom na Balkanu. Rođen je 1952. godine, pohađao je klasičnu gimnaziju te Pravni fakultet kojeg je završio 1975. godine. Tri godine kasnije, sa svega 26 godina, otvorio je odvjetničku pisarnicu.

"Nisam talentiran, samo sam uporan", kazao je 2011. godine u intervjuu za magazin Gloria.

Hanžekovićev otac prvi je ministar financija u Tuđmanovoj vladi

Potječe iz obitelji koja je zbog političke prošlosti bila nepoželjna u bivšem sistemu.  Naime, otac Marijana Hanžekovića, također Marijan, bio je politički tajnik HSS-ova lidera Vlatka Mačeka. Hanžekovića starijeg uhitile su ustaše te je prvo deportiran u Jasenovac, a kasnije u Lepoglavu odakle je pobjegao u partizane.

Hanžekovići nikada nisu pripadali lijevoj ideji, a to je bilo potpuno jasno kada se Hanžeković stariji aktivirao tijekom Hrvatskog proljeća.

Zbog toga, sve do 1991. godine bili su nepoželjni. No, samostalnošću Hrvatske sve se mijenja. Stariji Hanžeković postat će prvi ministar financija u vladi Franje Tuđmana. Njegov sin uskoro će odvjetničku pisarnicu pretvoriti u Odvjetničko društvo Hanžeković, Radaković&Partneri, a kasnije i u Odvjetničko društvo Hanžeković i partneri.

Uzlet nakon samostalnosti Hrvatske

Sin i otac Hanžeković navodno nisu bili u dobrim odnosima. Uostalom odvjetnik Hanžeković nije se vezao uz HDZ već uz HNS i HSLS. Svoje kratko političko razdoblje završit će još početkom devedesetih godina kada mu je propala inicijativa ujedinjenja ove dvije stranke. Sve do smrti bio je obični član HSLS-a.

No, s poslovne strane Hanžeković je bio puno uporniji i uspješniji. Još 2004. godine izabran je za šefa Hrvatske odvjetničke komore, a tri godine kasnije izabran je u Strasbourgu pri Vijeću Europe za suca Europske arbitraže. Za to vrijeme gradio je svoju odvjetničku tvrtku koja će ga lansirati na top liste najbogatijih Hrvata.

Specijalist za pretvorbu i privatiazaciju

Hanžeković se specijalizirao za trgovačko pravo, a to je devedesetih godina značilo da je "specijalist za pretvorbu i privatizaciju". Za vrijeme Tuđmanova HDZ-a do 2000. godine njegove bogatstvo procjenjivalo se na oko 12 milijuna eura.

U drugom dijelu 2000-tih, iako je odvjetnik, više se posvetio poslovnim ulaganjima, odnosno htio se dokazati ne samo kao dobar odvjetnik nego i kao menadžer. U vlasničku strukturu kartičarske kuće Diners ulazi sredinom dvijetisućitih, a 2007. godine prodaje je Erste banci, Navodno je ukupna vrijednost transakcije bila oko 150 milijuna eura, a Hanžeković je zaradio 51 milijun eura.

Zarađeni novac iskoristio je za kupnju većinskog udjela u tvrtki Veterina koja će postati Genera d.d. Navodno ga je to koštalo 25 milijuna eura.  Tu tvrtku će kasnije prodati i to navodno za više od 50 milijuna eura. U Hanžekovićevom vlasništvu je i tvrtka Hanza nekretnine, a svoj novac Hanžeković je investirao i u Questus fond Borislava Škegre, kao i u Optima telekom.

U obje ove firme Hanžeković je bio u nadzornom odboru, a sjedio je i u nadzornim odborima Croatia Airlinesa, HOK osiguranja, Nogometnog kluba Dinamo...

Ovrhe kao legalan biznis

Imao je u vlasništvu štedionicu Zlatni most, a stajao je uz Emila Tedeschija i Vladu Čovića u Private equity fond koji je kupovao hrvatske tvrtke. No iako najbogatiji i najmoćniji tek će preuzimanjem Europapress Holdinga doći u središte zanimanja hrvatske javnosti.

Ipak je glavni biznis Hanžekovića. bio njegov odvjetnički ured koji će financijski uzlet doživjeti nakon ekonomske krize 2008. godine. Jedan od glavnih razloga poslovnog uspjeha Hanžekovićevog ureda bile su - ovrhe. Bio je to potpuno legalan biznis koji je omogućavao milijunske zarade dobivene na ovršnim prijedlozima nad građanima temeljem vjerodostojne isprave.

Posao naplate dugovanja Hanžekovićev ured s više od 100 zaposlenika odrađivao je za gigante poput HT-a, HRT-a, ali i Zagrebačkog holdinga. Riječ je o naplati različitih tipova dugovanja koj su zbog neplaćanja ekstremno rasli. Bio je to godinama unosan posao a dovoljno govori podatak da se za dug u iznosu od tisuću kuna uglavnom plaćalo dodatnih 900-tinjak kuna za ovršne troškove.

Primjerice samo 2012. godine Hanžeković je temeljem ovrha od javnog servisa, odnosno HRT-a zaradio ogromnih 21,7 milijuna kuna!

"Moraš naći način nositi se s tim"

Upornim cijeđenjem građana ni jedan odvjetnički ured u Hrvatskoj po prihodima se nije ni približio onom Marijana Hanžekovića. Tek za usporedbu, Hanžekovićev odvjetnički ured imao je u 2016. godini prihod od 50 milijuna kuna. Drugi su bili Grgić & Partneri, u vlasništvu Dubravka Grgića s prihodom od 36,6 milijuna kuna.

"Svatko od nas želi da ga se voli, nije lako kad se svaki dan moraš dokazivati i čovjek mora naći način kako se nositi s tim", objašnjavao je Hanžeković svoj posao s ovrhama naglasivši krajem 2016. godine za HRT kako bi ljudi morali plaćati račune na vrijeme pa tako ne bi bilo ovrha.

No, sve je bio veći bunt prema Hanžekoviću koji je postao sinonim za ovrhe.

Prodao je dušu vragu

"Prodao je dušu vragu", tvrdili su iz Živog zida dok je Most slao poruke kako je Hanžeković Hrvatsku pretvorio u svoju prčiju u kojoj cijedi siromašne. Prosvjede ispred Hanžekovićevog ureda organizirala je Radnička fronta.

"Okupljamo se ispred ureda osobe poznate u široj javnosti kao 'kralj ovrha', dakle osobe koja ne samo da je iz legaliziranog sustava pljačke i otimačine narodne imovine pokupila i kupi i danas masni profit, nego je bila i jedan od arhitekata tog sustava pod čijim jarmom dužničkog ropstva i siromaštva stenje većina", bila je jasna poruka prosvjednika.

S Karamarkom o košarci

Mamiću je davao legitimitet

"S njim sam dobar poznanik. Ne idemo na rođendane, ne posjećujemo se doma, ali kada se vidimo dobri smo. Mamić je sam sebi najveći neprijatelj. Napravio je puno toga dobrog, ali onda napravi kao krava u onoj priči - svo 'mlijeko' prolije.", govorio je Hanžeković o Mamiću tvrdeći kako Dinamo iznad svega poštuje - Zakon o sportu.

No, kako smo napisali ranije, u središte zanimanja javnosti Hanžeković dolazi tek 2014. godine kada kupuje Pavićevo medijsko carstvo. Ninoslav Pavić tvrdit će godinama kako ga je odvjetnik prevario, a u tijeku je i dalje sudska parnica u kojoj Pavić traži da mu se vrati EPH danas Hanza medija. Ročište u tom slučaju je trebalo biti održano u studenom no otkazano je. I Pavić i Hanžeković su trebali svjedočiti.

Spor pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrenut je na osnovi tužbenog zahtjeva kojim bivši većinski vlasnik EPH Pavić s osnove naknade štete zbog prevare od Hanžekovića traži isplatu 72,3 milijuna kuna, a temeljem naknade štete zbog izmakle dobiti 188,4 milijuna kuna – ukupno više od 260 milijuna kuna.

Pavić je kao pravni temelj svog tužbenog zahtjeva priložio dokument naslovljen "Odnosi članovi društva EPH nakon provedbe predstečajne nagodbe" kojeg je sklopio s Hanžekovićem u siječnju 2014. i koji je, kolokvijalno nazvan "Termsheet", bio temeljem provedbe promjene vlasničke strukture vodeće novinsko-izdavačke kompanije u Hrvatskoj.

S druge strane Hanžeković odgovoru na Pavićevu tužbu tvrdi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tvrdi i da je pravno neosnovan stav da Termsheet predstavlja ugovor nego je dokument koji "po sadržaju i obliku ne predstavlja obvezujući ugovor već plan neobvezujućih aktivnosti za njegove sudionike". Osim toga, optužuje i Pavića da je nakon potpisivanja Termsheeta "podizao radnje na štetu EPH kako bi nezakonito oslobodio obveze vraćanja zajma društvu EPH u iznosu od 12,3 milijuna kuna" zbog čega je podnio kaznenu prijavu.

No, Hanžeković je zapravo nastavio ondje gdje je Pavić stao, samo su drugi ljudi zauzimali naslovnice Jutarnjeg lista, Globusa ili Sportskih novosti. Tako je samo tek dan nakon Hanžekovićevog preuzimanja EPH, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić slavio svoj 59. rođendan, a njegova "skromna proslava" u krugu obitelji zaslužila je čitavu naslovnicu nedjeljnog izdanja Jutarnjeg lista.

Boban za Mamića rekao da je kompleksaš, a Šukeru da je glupan

Lijepe riječi za Mamića bile se rezervirane za Sportske novosti, a jedna od prvih odluka bila je odlazak Zvonimira Bobana s mjesta predsjednika uprave Sportskih novosti. Naime, Boban je rekao kako je "istina previše gadljiva", uprava Sportskih je pričala o poziciniranju tog medija dok je javna tajna bila da je Boban morao otići jer je poručio Mamiću da je pohlepni kompleksaš, a Šukeru da je glupan.

Uostalom, ulazak odvjetnika Hanžekovića u medijski biznis najpreciznije je okarakterizirao bivši Feralovac Predrag Lucić.

Gola korupcija

"Hanžeković se trudi svojom novinskom kućom upravljati kao da je ekstenzija njegova odvjetničkog ureda. A znamo kakva je misija advokature: treba raditi u interesu klijenata, bez obzira na istinu, pravdu i slične trice. Kada odvjetničku etiku preneseš na novinarstvo, kada je jedini interes koji zastupaš interes klijenta koji te plaća, na djelu je gola korupcija", opisao je Lucić.

Hanžeković je do kraja tvrdio kako ne vodi uređivačku politiku.

"To je glupost, ja ne vodim uređivačku politiku, ja sam samo vlasnik medija u kojima novinari slobodno pišu o onome što misle da je relevantno', govorio je Hanžeković. No, mjesecima kasnije, nakon te izjave, izašao je na vidjelo podatak da je kao vlasnik medija pozvao novinara Jutarnjeg lista u svoj ured u kojem je bio Zdravko Mamić. Naime, Mamić je objašnjavao kako bi trebal izgledati članci o njemu.