U NASTAVKU suđenja braći Mamić i ostalima u tzv. aferi Dinamo 2 bivši član Uprave kluba Tomislav Svetina rekao je da je bio ovlašten da sklapa i potpisuje ugovore i anekse ugovora s igračima, ali da je u sadržajnom smislu, prvenstveno financijskom, odluke donosio isključivo Zdravko Mamić.

U iskazu na osječkom Županijskom sudu Svetina je kazao da je u Dinamo došao umjesto bivšeg direktora Damira Vrbanovića, ali da nije imao mogućnost utjecaja na donošenje odluka o financijskom sadržaju ugovora jer je o tome odlučivao Zdravko Mamić i na to se nije moglo utjecati.

"To sam jednom pokušao 2018. godine, ali su nakon toga odnosi između Zdravka Mamića i mene bili narušeni", rekao je svjedok dodavši kako u svom radu nije vidio odluke iz kojih bi proizlazilo da je Vrbanović u prethodnom razdoblju postupao drukčije od njega.

Govoreći o praksi ugovora o podjeli transfernog obeštećenja, Svetina kaže da se u hrvatskom nogometu još od 90-ih dijelilo transferno obeštećenje. Navodi da su igrači u Hrvatskoj igrali za relativno male plaće u odnosu na ostatak Europe pa su klubovi sklapali takve ugovore po kojima bi igrači imali pravo na postotak od cjelokupnog transfera u inozemstvo.

Ističe da je Zdravko Mamić po dolasku u Dinamo htio prestati s takvim načinom poslovanja, ali da hrvatski klubovi i danas koriste institut podjele transfernog obeštećenja, a primjenjuje se i u Južnoj Americi.

Svetina navodi kako je bilo slučajeva da su strane tvrtke od nekih igrača, poput Matea Kovačića i Ante Ćorića, otkupljivale pravo na podjelu transfernog obeštećenja, ali je FIFA 2015. godine zabranila prodaju prava na podjelu transfernog obeštećenja i prenošenje na treće osobe.

Na upite obrane potvrdio je da su igrači Mateo Kovačić, Tin Jedvaj, Ante Ćorić i Alen Halilović imali pravo na podjelu transfernog obeštećenja, a koliko se sjeća, nije ga imao igrač Marko Pjaca, dok je Dani Olmo imao prijedlog ugovora o podjeli transfera, ali dokument nije potpisan.

Svalina: Nisam stekao dojam da se u klubu događalo nešto nezakonito

Na upite Uskoka o transferu igrača Ante Ćorića u talijansku Romu, vrijednom osam milijuna eura, Svetina kaže kako nema saznanja da je ovaj transfer pregledavala Porezna uprava ni da je zbog tog transfera pokrenut neki arbitražni postupak.

Na upit je li Zdravkov sin Mario Mamić bio ovlašten da angažira posrednike u ime Dinama, Svetina je rekao kako zna da je Mario Mamić imao kontakte s raznim posrednicima, ali da se ne može sjetiti je li od Dinama imao neko ovlaštenje za njihovo angažiranje.

"Za vrijeme svoga rada i uvidom u dokumentaciju kojom sam raspolagao te analizirajući odluke tijela NK Dinama, nisam stekao dojam da se u klubu događalo nešto nezakonito", rekao je Svetina.

Bivši član Izvršnog odbora Dinama Tomislav Marčinko kazao je da je za sve transfere i vođenje transferne politike bio ovlašten Zdravko Mamić kao izvršni dopredsjednik kluba.

Navodi kako je od Mirka Barišića i Zdravka Mamića saznao da Dinamo ima račun u Klagenfurtu i da ga koriste nekoliko godina, kao i da su novac na račun uplaćivali Mirko Barišić i neki sponzori, a trošio se uglavnom na podmirivanje dugova igračima.

Marčinko kaže da se novac podizao u Klagenfurtu, a igračima isplaćivao "na ruke", koji su za to potpisivali potvrde, da je informacije o takvom poslovanju dobio od Mamića i Barišića, ali nije siguran je li u Dinamovoj poslovnoj dokumentaciji zabilježeno plaćanje novcem podignutim u Klagenfurtu.

Poznato mu je da su neki igrači imali pravo na podjelu transfernog obeštećenja jer ih Dinamo nije mogao dovoljno plaćati, a te su naknade iznosile 30 do 50 posto transfera. Pojasnio je da su to pravo imali najbolji igrači koji su igrali i za reprezentaciju, kao što su Luka Modrić i Dejan Lovren, a poznate su mu i situacije u kojima su igrači pravo na podjelu transfera prodavali nekim agencijama.

Marčinko: Klub angažirao agencije u kojima je Mario imao poslovni udio ili utjecaj

Iako zna da je Zdravko Mamić obavještavao Izvršni odbor oko situacija za podjelu transfera, svjedok nije mogao decidirano reći je li izvršni odbor davao odobrenje za transfere igrača. Napominje kako podjela transfernog obeštećenja nije novina koju je u klub uveo Zdravko Mamić jer je takva praksa postojala još od prelaska igrača Zvonimira Bobana u talijanski Milan.

Marčinko tvrdi da je Mario Mamić često dolazio u klub u pratnji menadžera ili predstavnika agencija koje su posredovale u transferima, ali misli da Mario nikad nije bio osobno angažiran kao posrednik u ime Dinama, već je klub angažirao agencije u kojima je Mario imao poslovni udio ili utjecaj.

Navodi kako je jedan od najvećih transfera bio onaj Marka Pjace u Juventus za 29 ili 30 milijuna eura, što su odradile angažirane agencije, ali ne zna koje, kao i transfer Alena Halilovića u Barcelonu, za koji također nije znao nazive angažiranih agencija.

Također se nije mogao sjetiti imena većine menadžera angažiranih oko transfera Dinamovih igrača osim menadžera Fali Ramadanija, koji je bio uključen u transfer igrača Marka Roga i Mirsada Kerića, koji je preko svoje agencije napravio više poslova s Dinamom, dok je Vedrana Ćorluku kod transfera u Manchester City zastupao njegov otac.

U tzv. aferi Dinamo 2 za izvlačenje novca iz kluba uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan. 

Potkraj listopada prošle godine Vuksan je priznao krivnju i nagodio se s Uskokom pa je osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina. Krivnju je potkraj studenog priznao i Krota, koji je nakon nagodbe osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.

Suđenje se nastavlja sutra.