MORAM priznati da me razočaralo, ali ne i iznenadilo, kad je socijaldemokratski predsjednik Milanović u svojoj ljutitoj tiradi upotrijebio izraz "ateistički agitator", dodajući: "što ja i mnoge druge javno deklarirane nereligiozne osobe držimo stupidnim, štetnim, pa i nasilnim".

>> Milanović o uredniku Indexa: To je ateistički agitator, ja to smatram nasilnim

Sekularna ljevica protiv ateizma

Jer postoji već višegodišnja tendencija lijevih opcija da se čak i negativno postavljaju prema ateizmu. Prošle je godine njemački SPD zabranio osnutak sekularnog kružoka unutar svoje stranke te joj naredio zatvaranje njene web stranice. SPD ima brojne kružoke, jedan od njih, primjerice, okuplja kršćanske socijaldemokrate. Ali što je dopušteno kršćanima, nije dopušteno sekularistima, čija je agenda bila odvajanje države i Crkve. 

Taj obrazac lijevog distanciranja od ateizma počeo je još barem u vrijeme laburista Tonyja Blaira, koji je stao muslimanima propovijedati o tome da je islam religija mira, pa je svaka (ateistička) kritika islama postala politički nepoćudna. Godinama kasnije mnogi svjetovni mislioci praktički su se ispričavali muslimanima zbog novinara Charlie Hebdoa koje su ubili radikalni islamisti.

Ovdje ne kanim obrušiti se na lik i djelo Zorana Milanovića. U jednoj stvari on je duboko u pravu – zaista postoji cijela plejada svjetovnih intelektualaca koji dijele njegov stav o ateističkom agitiranju. Tako da se ja ovdje bavim prvenstveno jednim stavom, a ne osobom koja ga izriče. 

Na početku moram odmah reći da "agitiranje" smatram vrlo lošim odabirom riječi – agitiranjem su se bavili članovi Partije, one iste organizacije u čijoj se zgradurini na Iblerovom trgu udobno smjestio naš SDP. Puno nas "ateističkih agitatora" zapravo smo liberali, a ne socijalisti ili komunisti.

Ako smo mi glupi, glupi su i vjernici

Ali ni stupidnost, štetnost i nasilnost nisu, recimo to blago, najsretnije odabrane riječi.

Kao prvo, ne vidim u čemu je stupidnost promicanja ateizma. Ako mislite da je glupo promicati bezboštvo, objasnite mi po kojem bi onda rezonu bilo pametno promicanje vjere. Ili, ako ćemo tako, promicanje socijaldemokracije. 

Još manje shvaćam u čemu je štetnost ateističkog istupanja u javnosti. Znam, reći ćete, to vrijeđa vjernike, pa kvari harmoniju u društvu – samo zašto onda ne bismo rekli i da javno vjerničko istupanje u javnosti vrijeđa nevjernike?

Odmah ću odgovoriti zašto – zato što ne vrijeđa. 

Što to ateisti čine nemoralno, a da isto ne čine i vjernici?

Uopće se ne osjećam uvrijeđeno kad netko u javnosti izvali da istinski vjeruje u Boga. Njegova stvar, njegovo pravo i da to misli i da to javno kaže. Ljudi slobodno mogu i objavljivati članke ili knjige u kojima će govoriti kako je ateizam pogrešno, štoviše, nemoralno učenje; čak i kako je znanost potpuno u krivu. Mene to zna zasmijati, ili neugodno iznenaditi ili čak i naljutiti, ali nipošto uvrijediti. Nisam ja zadnja mimoza u svemiru, koju vrijeđa čim netko o nečemu misli dijametralno suprotno.

Imam prijatelje vjernike, kad se pokrene tema o religiji kažemo jedan drugome što mislimo i gotova stvar. Oni idu na mise i bogoslužja, hodaju u procesijama, propagiraju svoje stavove i ja, bez obzira na sve moje neslaganje, u tome ne vidim ništa štetno. U redu, mislim da je vjeronauk u školama štetan, da oduzima vrijeme i ne podučava djecu ničem pametnom. No, iskreno, ne bih volio ni da se u školama predaje "nevjeronauk", pa da djeca 12 godina slušaju da nema Boga.

A ako mislite da ateizam šteti javnom moralu, onda ćete mi morati navesti što to ateisti nemoralno čine, a da to isto ne čine i vjernici.

Evo zbog čega "agitiram"

Najmanje razumijem prigovor o nasilnosti "agitiranja ateizma". Čuo sam ga toliko puta i nikada ga nisam shvatio –  a razumio sam Hegela i Heideggera, pa bih valjda trebao i ove naše javno deklarirane nereligiozne osobe.

Napišem članak u Indexu – i, kome sam učinio bilo kakvo nasilje? Ne sviđa vam se što pišem? Jednostavno ne kliknete na moj članak. Kao što ni ja ne kliknem na neke medije koji laprdaju gluposti kakve ni pas s maslom ne bi progutao. Neka kažu što već misle, nasilno je samo ako pozivaju na neko nasilje (što nije tako nerijetko za naše predstavnike kršćanske ljubavi). Nekada na nečije lupetanje u Duhu Svetome odgovorim oštro, polemički. Ako nekome kažem da je glup kad napiše da je Biblija jedini autoritet po pitanju starosti (ili čak i oblika) Zemlje – jesam li nasilan?

Ja otvoreno propagiram ateizam između ostalog i zato što nisam naučen muljati ljude po pitanju onoga što stvarno mislim. Propagiram ga i zato što je ovoj zemlji, kojoj Crkva svake godine uzme barem milijardu kuna, potrebno i to da ne dopusti religiji takvo zadiranje u džepove građana.

Meni nećete davati milodare

Propagiram ga i zato što ne želim da se smanje prava žena ili da se ljude diskriminira zbog spolne orijentacije itd. Nemam u tome neke osobne koristi – za razliku od klera koji dobiva lijepe novce za svoju propagandu, živim isključivo od svoje gastarbajterske šljake. Žao mi je vas koji mislite da mi Soroš daje novce, a žao mi je i što mi ne daje. 

Ne silim nikoga ni na što, nemam nikakve vajde od toga da tko prihvati ateizam. Meni nećete davati milodare, ne kaplje mi nikakav novac poreznih obveznika, ništa pod milim nebom nemam od toga ako tko od vas shvati da je Bog iluzija (ili deluzija). 

I iskreno me ne zanima što o mom javnom djelovanju misli bilo koji predsjednik i svi ateističkim "agitiranjem" zgroženi svjetovni intelektualci cijeloga svijeta.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala