POSLJEDNJIH godinu dana Dijana Hrka utjehu pronalazi u podršci studenata i u molitvi. S jednakom tugom i strepnjom pali svijeće za žive i mrtve te traži odgovore na pitanja koja je proganjaju otkad je u Novom Sadu ispratila svog sina Stefana. Iako zna da nebesku pravdu ne može ispraviti, neće imati mira sve dok onu ljudsku ne istjera na čistac, unatoč progonima, prijetnjama i lažima, piše N1.

Svoju priču u emisiji "Da sam ja netko" započela je sjećanjem na život na relaciji između Bosne, Crne Gore i Srbije. "Iako sam na Republiku Srpsku razočarana zbog svega, što ne vide istinu, izdali su me. Došli su na miting, a nije trebalo. Ja sam mogla uzeti novac i biti tko zna gdje. A što bi radila ova djeca i zemlja. Ja sam i otišla tri mjeseca i naši su me htjeli ubiti. Onda sam se vratila, neka me ubiju ovdje", rekla je Hrka.

Galerija

Kaže kako Stefana neprestano sanja. "Raspadnem se milijun puta, ali kad se sjetim da sam potrebna toj djeci i svom djetetu. Stefan mi uvijek da znak da krenem i da ću izgurati", ispričala je.

Prisjetila se i tog kobnog 1. studenog. "On je taj dan čekao djevojku, planirali smo kupiti stan, nas troje, kad sam čula da je pala nadstrešnica, ni na kraj pameti mi nije bilo. Rekla sam, ne smijem ga zvati, imam strah. Zovem, nije dostupan, šaljem poruku, nije odgovorio. Kad nije odgovorio, sve je bilo jasno. Sestrina djeca su zvala policiju, bolnicu. Otišla sam u policiju Voždovac, ja sam znala da je mrtav. Znala sam da čekaju nešto", priča Dijana Hrka.

"Da sam ja netko..."

"Da sam ja netko, smijenila bih sve s vlasti, policiju, sudstvo, liječnike, sve bih ih smijenila. Imamo mnogo pametnih liječnika, sudaca, tužitelja, da dobijem pravdu za svoje dijete."

"Bio je duša, vjerovao je ljudima"

Na konstataciju da se malo zna o ljudima stradalima 1. studenog u Novom Sadu, Dijana priča kakav je bio njezin Stefan. "Bio je duša, znao je kada ga ljudi lažu, ali rekao je: 'Neka, mama, treba im dati šansu.' Volio je slikati, volio je umjetnost, jako je inteligentan. Stefan je mnogo emotivniji od Nemanje, znao je zaplakati i pustiti suzu, Nemanja neće. Volio je uvijek pomoći i izaći u susret. Bio je naivan i vjerovao ljudima. Radio je u jednoj tvrtki, a taj dan je otišao pričekati djevojku, ali nisam znala da ga nikad neću vidjeti. Čuli smo se, rekao je: 'Mama, imao sam noćne more.' Stalno je u posljednje vrijeme imao noćne more, skakao je noću, buncao. Ali ako je to od Boga želja, samo da nijedna majka ovo ne doživi, ne želim da ijedna majka sahrani svoje dijete", rekla je.

Nakon svega postala je, kaže, još veći borac i sada želi znati tko je kriv za pad nadstrešnice. "Nepravda je učinjena. Ja dijete ne mogu vratiti, ali hoću znati tko mi je ubio dijete. Vučić je kriv za sve, Informer je kriv za sve, to su dva najveća zla u Srbiji. Od njih zlo potječe, od njega kao predsjednika i te kuće koja prenosi najveće laži. On nas naziva teroristima", kaže Hrka.

Na pitanje je li pravdu pokušala tražiti i bez podrške studenata, odgovara potvrdno. "Jesam, prvo mi je pao na pamet Ivan, rekla sam hoćete li me zastupati. Znala sam dokle ću ići, trebao mi je odvjetnik koji neće reći ne, on je častan čovjek, odan narodu i djeci. Pravda mi znači da znam tko mi je ubio dijete, da se znaju imena i tvrtke, da znamo da nemamo predsjednika, da imamo zdrave korijene za budućnost", rekla je.

Zaklada

"Osnovat ću zakladu sa Stefanovim imenom samo da bih pomagala djeci", najavila je.

Podsjeća da je nekad radila i po tri posla, a da joj država kao samohranoj majci nikad nije ponudila pomoć. "Nijedna majka u Srbiji nema prava. Nemanjini profesori su me razumjeli, nikad me nitko nije pitao kako mi je. Ako znate da je jedno dijete operirano, nitko nije pitao što se radi na dječjim klinikama. Otkako je Vučić došao na vlast, nama je krenulo zlo, jednom radikal - uvijek radikal, uništili su nas", dodaje.

"Ja sam sa studentima non-stop na vezi, oni me održavaju na životu", navodi. "Oni su ustali zbog mene, sad ja moram zbog njih. Ja ne tražim bolju Srbiju za sebe, i Vučićeva i Dačićeva djeca žive ovdje, oni su se nakrali za tri života. On hoće leteće automobile, a mi nemamo kanalizaciju, nemamo djeci što dati jesti. On je lud, on je psihopat. Nijedan čovjek to ne bi učinio", rekla je Hrka.

"Moj strah je umro 1. studenog"

Dobila je, kaže, mnogo prijetnji i dalje ih dobiva. "Ja se ne bojim, moj strah je umro 1. studenog. Nema što mi ne pišu i roditelji i političari. Policajac koji ima hrvatski broj mi je poslao poruku, kad su me odveli u VTK, ja sam shvatila da nemamo ni policije ni sustava. Bio je jedan dečko u VTK, vidjelo se da je normalan. Pokušat ću živjeti zbog Stefana, on ne bi volio da nosim crninu. On bi volio da sam sređena, našminkana, on je to volio. Prije svega sam bila najveći veseljak, da pomognem gdje god mogu. Ova Dijana nije ta, ali pokušat ću se zbog Stefana vratiti", zaključila je.