MÁTYÁS Rákosi, rođen kao Mátyás Rosenfeld 9. ožujka 1892. u Adi, tadašnjoj Kraljevini Ugarskoj (danas u Srbiji), potječe iz židovske obitelji s dvanaestero djece. Njegov otac József Rosenfeld bio je trgovac, a majka Cecília Léderer domaćica.

Obitelj je 1903. promijenila prezime u Rákosi kako bi se asimilirala u mađarsko društvo. Mátyás je studirao na Istočnoj trgovačkoj akademiji u Budimpešti, a tijekom studija pridružio se mađarskoj socijaldemokratskoj partiji 1910. godine. Također je bio aktivan član studentskih pokreta.

Tijekom Prvog svjetskog rata Rákosi je služio u austro-ugarskoj vojsci i bio zarobljen na Istočnom frontu 1915. godine. Nakon bijega iz ruskog zarobljeništva vratio se u Mađarsku i pridružio komunističkom pokretu Béle Kuna.

U kratkotrajnoj Mađarskoj Sovjetskoj Republici 1919. godine Rákosi je obnašao dužnost zamjenika narodnog povjerenika za trgovinu, a kasnije i narodnog povjerenika za socijalnu proizvodnju. Nakon pada Sovjetske Republike pobjegao je u Sovjetski Savez, gdje je radio za Kominternu.

Povratak i uspon na vlast

Rákosi se vratio u Mađarsku 1945. godine s Crvenom armijom i preuzeo vodstvo Mađarske komunističke partije. Iako su komunisti na izborima doživjeli poraz, on je postupno eliminirao političke protivnike i uspio konsolidirati vlast. Do 1949. godine komunisti su potpuno preuzeli kontrolu nad zemljom, a Mađarska je proglašena Narodnom Republikom s Rákosijem na čelu.

Kao gorljivi staljinist Rákosi je uspostavio kult ličnosti po uzoru na Staljina. Njegova vladavina obilježena je masovnim uhićenjima, političkim suđenjima i represijom. Procjenjuje se da je tijekom njegove vladavine oko 350.000 ljudi bilo zatvoreno ili pogubljeno.

Njegove politike kolektivizacije i industrijalizacije nisu naišle na odobravanje većeg dijela stanovništva, a te kritike manifestirat će se u 50-ima.

Pad s vlasti i kasniji život

Nakon Staljinove smrti 1953. godine Rákosi je bio prisiljen odstupiti s mjesta premijera, ali je zadržao položaj generalnog sekretara partije. Godine 1956., pod pritiskom iz Moskve, smijenjen je sa svih funkcija i poslan u Sovjetski Savez.

Nakon Mađarske revolucije 1956. godine Rákosi je ostao u egzilu u Sovjetskom Savezu do svoje smrti 5. veljače 1971. godine u Gorkom (danas Nižnji Novgorod). Njegovi posmrtni ostaci tajno su vraćeni u Mađarsku i pokopani u Budimpešti.