NAKON podjela Poljsko-Litavske Unije krajem 18. stoljeća Litva je postala dio Ruskog Carstva. Tijekom Prvog svjetskog rata njemačke snage okupirale su litavski teritorij. U tom razdoblju litavski nacionalni pokret jačao je s ciljem obnove neovisnosti. Njemačke vlasti dopustile su održavanje Vilniuske konferencije u rujnu 1917. godine, nadajući se da će Litva pristati na bliže veze s Njemačkom. Međutim, na konferenciji je odlučeno da će uspostaviti neovisnu litavsku državu.

Na Vilniuskoj konferenciji izabrano je Litavsko vijeće (Lietuvos Taryba) od 20 članova, kojemu je povjereno uspostavljanje neovisne države. Vijeće je 11. prosinca 1917. proglasilo neovisnost Litve pod njemačkom zaštitom, što je izazvalo nezadovoljstvo među Litavcima zbog prevelike ovisnosti o Njemačkoj. Stoga je 16. veljače 1918. donesena nova deklaracija kojom se Litvu proglašava neovisnom republikom, utemeljenom na demokratskim principima, bez spominjanja posebnih veza s Njemačkom.

Sadržaj Akta o neovisnosti

Akt od 16. veljače 1918. proglasio je obnovu neovisne litavske države s glavnim gradom Vilniusom. Dokument je istaknuo prekid svih državnih veza s drugim narodima i naglasio potrebu što skorijeg sazivanja Ustavotvorne skupštine, izabrane demokratskim putem, koja će odrediti temelje države i njezine odnose s drugim zemljama.

Njemačke okupacijske vlasti nisu priznale ovu deklaraciju i nastavile su kontrolirati Litvu. Objava Akta bila je zabranjena, a tekst je distribuiran ilegalno. Tek nakon poraza Njemačke u jesen 1918. Litavsko vijeće uspjelo je preuzeti kontrolu nad teritorijem i formirati prvu vladu.

Međutim, mlada država suočila se s novim izazovima, uključujući ratove za neovisnost protiv boljševika i drugih prijetnji. Ponovo je potpala pod strani utjecaj 1940. godine, a neovisnost je opet dobila tek po raspadu SSSR-a 1991. godine.

Moderna Litva

Akt od 16. veljače 1918. predstavlja temelj moderne litavske državnosti. Njegovi principi poslužili su kao osnova za kasnije ustave i bili su ključni tijekom obnove neovisnosti 1990-ih godina. Litva danas obilježava 16. veljače kao Dan obnove države, slaveći povijesni trenutak kada je ponovno uspostavljena njezina neovisnost.

Baš kao i Hrvati, Litavci su se nakon Prvog svjetskog rata suočili s ozbiljnim ugrozama koje su uspjeli preživjeti. Doživjeli su jednak ekonomski i kulturološki pritisak koji je dolazio iz Sankt-Peterburga kao što su Hrvati doživjeli iz Budimpešte. Njihova je povijest priča o izdržavanju prisila od puno većih susjeda, a danas su poznati po brojnim IT startupima u zemlji, kao i po velikoj ljubavi prema košarci.