SAN O POVRATKU obitelji i Gazi bio je jedino što je dr. Ahmeda Muhannu održavalo na životu tijekom 22 mjeseca provedena u izraelskim zatvorima. No, kada je nakon 665 dana zatočeništva konačno pušten na slobodu, dočekao ga je prizor potpunog uništenja. Sve ono čemu se u mislima vraćao, više nije postojalo. Dr. Muhanna, jedan od najiskusnijih liječnika hitne medicine u Gazi, kaže da ga je razmjer razaranja koji je vidio po povratku natjerao na suze, piše The Guardian.

Povratak u uništeni zdravstveni sustav

Kaže kako su on i ostali zatvorenici bili "potpuno odsječeni od vanjskog svijeta". Po izlasku iz zatvora, prevezen je preko granice do svoje bolnice al-Awda. Prizor koji ga je dočekao bio je šokantan. "Razmjeri razaranja su me naježili, prsa su mi se stisnula i suze su počele teći", ispričao je.

Dr. Muhanna se vratio u bolnicu koja je ostala bez osoblja, medicinske opreme i lijekova. Tijekom njegovog zatočeništva, ubijeno je 75 njegovih kolega iz bolnice al-Awda. Prema podacima nevladine organizacije Healthcare Workers Watch, od 7. listopada 2023. ubijeno je 1200 palestinskih zdravstvenih radnika, a 384 ih je pritvorila izraelska vojska.

Samo tri mjeseca nakon njegovog puštanja na slobodu i unatoč službenom prekidu vatre, on i njegovi kolege suočavaju se s novim izazovima dok se urušeni zdravstveni sustav bori s valom bolesti i smrti koje bi se mogle spriječiti. "Osjećam takvu bol i tugu zbog onoga s čime se suočavamo", kaže dr. Muhanna.

"Bespomoćan sam, ne mogu pomoći ljudima"

Unatoč prekidu vatre, čak 77% stanovništva, uključujući 100.000 djece, i dalje se suočava s "visokim razinama akutne nesigurnosti hrane", upozorava Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Dr. Muhanna i njegovo osoblje svakodnevno liječe teško pothranjenu djecu koja zbog toga razvijaju teške zdravstvene komplikacije.

"Namjerno vojno ciljanje zdravstvenog sustava bilo je uspješno ne samo u uništavanju infrastrukture, već sada i u uskraćivanju medicinske skrbi ljudima i povećanju stopa smrtnosti", kaže on. Prema podacima Ureda UN-a za ljudska prava (OHCHR), 94% bolnica u Gazi je oštećeno ili uništeno, zbog čega su pacijenti, uključujući i novorođenčad, ostali bez osnovne skrbi.

Situaciju dodatno pogoršava nedavna izraelska najava o povlačenju dozvola za 37 međunarodnih nevladinih organizacija, uključujući i Liječnike bez granica (MSF).

"Danas u Gazi ne postoji niti jedan funkcionalan MRI uređaj. Postoji samo jedan CT skener", kaže dr. Muhanna, objašnjavajući kako je liječnicima bez tih ključnih uređaja gotovo nemoguće donositi informirane odluke u životno opasnim situacijama.

Pacijenti oboljeli od raka pate jer im se tumori šire bez dostupnog liječenja, a zabilježen je i porast zatajenja bubrega zbog nedostatka aparata za dijalizu. "Ja sam liječnik, ali sam bespomoćan i ne mogu ništa učiniti da pomognem ljudima", priznaje, dodajući kako ga upravo to motivira da nastavi s radom.

Mučenje i poniženje u pritvoru

Dr. Muhanna počeo je raditi odmah nakon izlaska iz zatvora, bez vremena za odmor ili suočavanje s traumom koju je proživio. Ispričao je kako je bio mučen, ponižavan te kako su mu uskraćivani hrana i medicinska pomoć. Nedavno izvješće UN-a zaključilo je da Izrael provodi "de facto državnu politiku" organiziranog mučenja.

Prvo je odveden u zloglasni pritvorski centar Sde Teiman, gdje je 24 dana proveo s povezom na očima i vezanim rukama. Tijekom premještaja u drugi objekt, izraelski vojnici su ga toliko pretukli da mu je puklo rebro. Kaže da je molio za lijekove protiv bolova, ali ih nije dobio. "Nije bilo nikakvih medicinskih usluga", rekao je.

Svjedočio je smrti dvojice zatvorenika zbog nedostatka medicinske skrbi, za koje vjeruje da su se mogle spriječiti. Posebno se sjeća 37-godišnjaka sa simptomima začepljenja crijeva. "Otišao sam do zatvorskih čuvara i rekao im da ga hitno treba odvesti u kliniku i da mu možda treba hitna kirurška intervencija", prisjeća se.

Čuvari, kaže, nisu učinili ništa. "Cijelu noć je trpio bolove. Trbuh mu je natekao i počeo je povraćati izmet zbog crijevne blokade." Dr. Muhanna nikada nije bio službeno optužen.

"Ovdje nema budućnosti za moju djecu"

Kada je konačno pušten, vraćen je u Gazu. "Prva osoba koju sam potražio bila je moja majka", kaže. "Čvrsto sam je zagrlio. Toliko sam se brinuo za nju. Ostali smo u tom zagrljaju pet minuta prije nego što se itko usudio razdvojiti nas."

Ponovni susret sa suprugom i djecom opisuje kao trenutak "u kojem mu se život vratio". "Bio je to neopisiv trenutak sreće", dodaje. Njegova srednja kći Salma, koja je bila djevojčica kada je uhićen, sada je gotovo visoka kao i on.

Iako se oporavlja od proživljene traume i svakodnevno se nosi s golemom medicinskom krizom, kaže da osjeća malo nade. "Ovdje nema budućnosti za moju djecu. Želim da budu sigurni, da imaju budućnost, da studiraju na dobrim sveučilištima i da rade dobre poslove", govori dr. Muhanna.

"Kad nisam u bolnici, pokušavam smisliti kamo da ih odvedem, ali nema se kamo otići. Nema zelenih površina. Gaza je nekad imala život, restorane, plaže. Sada ništa nije ostalo."