Lahor umjesto uragana
APOKALIPTIČNE prognoze s kojima su mnogi dočekali dolazak Hloverke Novak-Srzić na mjesto glavne urednice HRT-a se nisu ostvarila, barem kada su u pitanju gledatelji, a ne oni kojih bi se "uragan Hlo" trebao neposredno ticati – medijski djelatnici te kuće. Po onome što se moglo vidjeti u prethodna tri dana, Informativni program HRT-a ne odaje nikakve drastične promjene, pa tako gledatelji teško da mogu steći dojam da su prošlog tjedna zaspali u 2007. a ovog tjedna se probudili u 1997. godini.
Primjer za to bi mogla biti jučerašnja emisija "Otvoreno", u kojoj je kao voditeljica prvi put nastupila Dijana Čuljak Šelebaj, jedna od vodećih predstavnica "motrištarske" generacije HRT-ovih novinara. Kao tema je uzeta knjiga Florence Hartmann, glasnogovornice Haškog suda u kojoj se iznosi niz pikanterija, odnosno eksplicitno tvrdi ono što su dosada bila tek kavanska naklapanja i teorije zavjere - da je hvatanje Radovana Karadžića i Ratka Mladića, odnosno suđenje Slobodanu Miloševiću bilo opstruirano od strane velikih sila, čiji su sebični interesi kao i uvijek u prednosti pred nekakvim apstraktnim idealima pravde.
Da je "uragan Hlo" uistinu predstavljao nekakav turbodesničarski prevrat na HRT-u, onda bi se sinoćnja emisija "Otvorenog" pretvorila u rutinsko masakriranje Carle del Ponte i drugih "bjelosvetskih" moćnika koji zlostavljaju jadnu malu Hrvatsku koja im je svojim postojanjem i pobjedom u Domovinskom ratu pokvarila račune, a sigurno bi se našla koja prigodna riječ za svakojake "crvene i žute vragove" koji su svojevremeno inzistirali na bezuvjetnoj suradnji s poganim haškim institucijama.
Međutim, od svega toga sinoć nije bila ništa. Dijana Čuljak je odradila jednu rutinersku, ali sasvim profesionalnu informativno-političku emisiju koja će se najvjerojatnije pamtiti isto onako kao što bi se pamtila ista takva emisija da ju je kojim slučajem vodila Sanja Mikleušević.
Izbor gostiju - Hartmann u pariškom studiju, novinar "Vremena" Dean Anastasijević u beogradskom studiju te predstavnici pravne struke u obliku prof. Ivana Šimonovića i odvjetnika Ante Nobila - bio je sasvim primjeren za ovu temu. Iako nekih naročito provokativnih pitanja nije bilo, u tridesetak minuta - koliko "Otvoreno" sada traje - su gledatelji mogli dobiti nekoliko zanimljivih zapažanja od strane sudionika rasprave (iako ne onih koje su, na ovaj ili onaj način, mogli čuti ranije).
Međutim, s obzirom na izlizanost haške teme od koje su gotovo svi umorni i na kojoj gotovo više nitko nigdje ne može skupljati političke bodove, teško se moglo očekivati da će ovo izdanje "Otvorenog" biti neka ozbiljna naznaka onoga što HRT i njegove gledatelje čeka u Hloverkinoj eri.
Da bi se uistinu vidjelo da li je Prisavlje poharao uragan ili lahor trebat će čekati intenziviranje izborne kampanje, više suprotstavljenih mišljenja u studiju i teme o kojima nema nekog širokog konsenzusa. Kada i ako takvih sadržaja bude na HRT-ovom programu će se moći malo bolje predvidjeti čeka li hrvatsku državnu televiziju povratak u "bolju prošlost".
Dragan Antulov