KRAJEM prosinca 1989. godine na ulicama Bukurešta odvijala se prava drama. Rezultirala je velikom revolucijom kojom je srušen represivni režim bračnog para Ceausescu.

Revolucija iz 1989. godine jedan je od prijelomnih trenutaka u životima mnogih Rumunja.

"Bio je rat, ovdje je bila ratna zona", prisjeća se tadašnji student geologije Traian Rabagia.

Širenje revolucije

Pobuna protiv Ceausescuovog režima počela je sredinom prosinca u Temišvaru, ali je nasilno ugušena po nalogu vlasti. Ipak, nemiri su se brzo širili zemljom, a sve je kulminiralo demonstracijama u Bukureštu. Stotine tisuća ljudi izišlo je na ulice. Dana 21. prosinca revoltiranim građanima obratio se vođa nacije.

Ceausescu je pogrešno procijenio raspoloženje okupljenih ljudi, a za nemire u Temišvaru optužio je "fašističke agitatore". Okupljeni je narod na njegovo zaprepaštenje počeo skandirati "Temišvar, Temišvar".

Ceausescu je shvatio da se situacija otima kontroli. Tijekom govora obećavao je veće plaće, ali negodovanje je građana raslo. Prijenos koji je emitirala nacionalna televizija prekinut je bez objašnjenja. Među demonstrantima koji su tada bili na ulicama Bukurešta nalazio se Traian Rabagia.

"Bilo je krvi na pločniku", Rabagia je rekao za BBC.

U Bukureštu se događala krvava revolucija kojom je završena 21-godišnja despotska vladavina bračnog para Ceausescu i dominacija Komunističke stranke duge 42 godine.

Sljedećeg dana Nikolae i Elena napustili su zgradu Središnjeg komiteta u Bukureštu. Demonstranti su polako zauzimali sve važne zgrade u prijestolnici, a bračni par Ceausescu napustio je grad helikopterom. Sklonili su se u mjesto Trgovište, oko 50 kilometara udaljeno od glavnog grada.

Zašto je svrgnut Ceausescu?

Tijekom osamdesetih državna je administracija ulagala napore kako bi otplatila kredite stranih zajmodavaca. Ceausescu je pokrenuo niz mjera štednje koje su građane bacile u potpuno siromaštvo. Povrh svega, novac je trošio na megalomanske projekte kao što je izgradnja Narodne palače. Danas je to jedna od najvećih zgrada na planetu.

"Sjećam se siromaštva tijekom osamdesetih. Siromaštvo se osjećalo u trgovinama, kavanama, na javnim mjestima. Vladao je mrak", kaže Rabagia.

Dok je narod dane provodio bez osnovnih sredstava za život, Elena i Nikolae živjeli su u luksuznim palačama.

"Znali smo da ljudi u susjednim zemljama žive bolje. Krajem osamdesetih osjećalo se da se nešto ozbiljno sprema, ali se o tome šutjelo", prisjeća se Rabagia.

Jedna od najobučenijih tajnih službi iza Željezne zavjese bila je rumunjska Securitate. Imala je najviše članova i vanjskih suradnika, a svaka konfrontacija s režimom kažnjavala se surovo. Postoje indicije da je svaki četvrti stanovnik surađivao s tajnom policijom. Securitate je odgovorna za mučenje i smrt desetaka tisuća političkih neistomišljenika.

Zašto Rumunji nisu ostavili prošlost iza sebe?

Prošla su tri desetljeća od revolucije. Danas je Rumunjska zemlja Europske unije s ekonomijom u razvoju, ali neke rane s kraja osamdesetih ne zarastaju.

Alexandru Catalin Giurcanu danas ima 46 godina. Na Vrhovnom sudu traži pravdu za svog oca koji je ubijen tijekom revolucije.

"Naš pravosudni sustav još uvijek nema odgovor na pitanje tko je pobio sve te ljude za vrijeme revolucije. Ovdje smo da bismo nastavili sudski proces koji je otvoren još tijekom devedesetih", objašnjava Giurcanu.

Riječ je o suđenju protiv bivšeg predsjednika Iona Iliescua, koji je naslijedio Ceausescua. Sudi mi se za zločine protiv čovječnosti. Danas ima 89 godina i narušenog je zdravlja. Tužitelji ga terete za stvaranje "kolektivne psihoze" koja je dovela do smrti 862 osobe. Više od 5.000 ljudi spremno je svjedočiti na suđenju.

Tijekom rumunjske revolucije 1989. godine život je izgubilo 1.100 građana.