DANA 26. listopada 1689. godine, grad Skoplje, današnji glavni grad Republike Sjeverne Makedonije, doživio je jednu od najvećih katastrofa u svojoj povijesti. U požaru koji je trajao dva dana uništen je gotovo cijeli grad, a posljedice su bile toliko razorne da su obilježile njegov razvoj sljedećih stoljeća.

Rat i prodor Habsburgovaca

Požar u Skoplju dogodio se usred Velikog turskog rata (1683.–1699.), sukoba između Osmanskog Carstva i Svetog saveza predvođenog Habsburškom Monarhijom. Nakon što su habsburške snage pod zapovjedništvom generala Enee Silvia Piccolominija zauzele grad 25. listopada 1689., već sljedećeg dana grad je zapaljen po njegovoj naredbi.

Piccolomini je bio visoki vojni zapovjednik koji je predvodio habsburšku vojsku u pohodu duboko na osmanski teritorij, ali njegova odluka o paljenju Skoplja i danas izaziva rasprave među povjesničarima.

Razlozi požara

Razlozi zašto je Skoplje spaljeno nisu do kraja jasni. Prema jednoj verziji, grad je zapaljen kako bi se spriječilo širenje epidemije kuge, koja se navodno pojavila među stanovništvom. Druga tumačenja sugeriraju da je spaljivanje bilo vojna odluka kojom je Piccolomini želio spriječiti Osmanlije da ponovno preuzmu grad i iskoriste ga kao logističko središte.

Postoje i mišljenja da je čin paljenja bio izraz osvete i demonstracija moći nad poraženim osmanskim teritorijem, budući da Habsburzi nisu mogli zadržati kontrolu nad gradom koji se nalazio duboko u neprijateljskom zaleđu.

Posljedice za grad

Požar je u samo dva dana pretvorio Skoplje u ruševinu. Većina drvenih kuća, trgovina i ulica izgorjela je do temelja, a kamene građevine poput tvrđave i nekoliko većih sakralnih objekata preživjele su s manjim oštećenjima.

Grad koji je prije požara imao između 50 i 60 tisuća stanovnika smanjio se na jedva desetak tisuća. Skoplje je izgubilo status važnog trgovačkog i upravnog središta regije, a oporavak je trajao desetljećima.

Velik dio stanovnika pobjegao je iz grada, neki prema jugu, u druge osmanske provincije, a drugi u smjeru sjevera, prema područjima pod habsburškom kontrolom. Zbog razaranja, mnoge su gradske četvrti ostale napuštene, a urbani razvoj Skoplja gotovo je zaustavljen. Arhitektonski tragovi srednjovjekovnog grada nestali su u požaru, čime je izgubljen i velik dio kulturnog identiteta Skoplja.

Požar u Skoplju 1689. godine predstavlja jedan od najvažnijih preokreta u povijesti grada. Bio je to trenutak kada je Skoplje izgubilo svoj osmanski sjaj i gospodarsku moć te postalo simbol ratnih razaranja na Balkanu krajem 17. stoljeća.

Katastrofa je pokazala koliko su civilni životi i gradovi ranjivi u velikim sukobima, a posljedice tog čina osjećale su se desetljećima kasnije. Povjesničari i danas različito tumače motive i razmjere tog događaja, ali svi se slažu da je spaljivanje Skoplja promijenilo tijek njegove povijesti.