Foto:  Hina, Facebook

USTAVOM Republike Hrvatske i njezinim zakonima garantirane su slobode i prava pojedinca, ali uvijek i samo u okviru prava i sloboda drugih. Djelovanje u tim okvirima se ne sankcionira.

S druge strane, i sam je Bog "na svoju sliku" svim ljudima podario slobodu izbora, slobodnu volju djelovanja. Ali pod jednim važnim i vrlo jednostavnim uvjetom: ako tu volju koriste za dobro, ići će u Raj, a ako je koriste za zlo, ići će u Pakao. Dakle, djelovanje pojedinca i tu je omeđeno sasvim jasnim konzekvencama. Navještajem anđela Gabriela da je izabrana biti majkom Sina Božjeg, Marija je pristala: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj (Luka 1,38)".

Ključna riječ ovog događanja je "pristala". Naime, ako je Marija pristala, znači li to da je mogla i ne pristati, tj. izabrati drugačije od nauma Božjeg?  Logično bi bilo da je mogla, jer da nije, zašto bi uopće i bio potreban njezin pristanak? Osim toga, takva bi mogućnost bila i u potpunom skladu s općeljudskom slobodom izbora darovanom od Boga.

Pa ako na trenutak i samo u mašti zamislimo da Marija "u ono vrijeme" nije pristala, što bi se dogodilo? Ili, još problematičnije, što da je pristala, a nakon što je začela da se predomislila i odustala, izabrala ne roditi? Posve je izvjesno da bi u oba slučaja Spasitelju bio onemogućen dolazak na Zemlju, a čovječanstvu bila oduzeta mogućnost oslobođenja od grijeha.

Da Marija nije pristala, Međugorje ne bi bilo njezin poštanski ured

A lokalno, takav bi Marijin izbor imao i posebno ružne posljedice za Hrvate: da Marija nije rodila, pa konzekventno i nije postala Gospa, hrvatski rukometaši ne bi nikada slavili pobjede, makar zabili i košarkaške brojeve golova. Severini bi ostalo upražnjeno prvo mjesto njenih triju top-ljubavi, a Međugorje ne bi nikada imalo Gospin poštanski ured. Dakle, ako je sama Marija mogla izabrati između pristati i ne pristati, ili, iako "u ono vrijeme" malo vjerojatno čak i odustati, nemaju li to pravo sve žene?

Željka Markić, Ladislav Ilčić, Krešimir Planinić, don Damir Stojić, Vice John Batarelo… i ostale osobe i njihove udruge zagovaratelja "života koji počinje začećem" otklanjaju ovu mogućnost.
Ovaj stav je legitiman i s njime se možete složiti ili ne složiti.

Ali, ono sa čime se ne možete složiti su kvalifikacije drugačijeg izbora, slobodnom voljom žene izvršenog prekida trudnoće kao ubojstvom. Ubojstvom? Da, ubojstvom, sa nalogodavcem – ženom i neposrednim izvršiteljem – liječnikom, jednim od onih koji ne pate od vrlo raširenog sindroma priziva savjesti. Ove žene i ovi liječnici, iako ne krše zakon, tituliraju se kriminalcima.

Ono sa čime se nikako ne možete složiti je platforma grupe Markić, Ilčić, Planinić, Stojić, Batarelo & co.  Ta platforma počiva na svjetonazoru srednjevjekovne kaptolske fortifikacije, a ona svakako isključuje one pedere i lezbe iz LGBT-a te drugih civilnih, u stvari komunističkih, jugo-nostalgičarskih društava i sve one koji nisu barem deset puta gledali "Gospu". Isključuje i nehrvate, jer njima ionako puca ona stvar za nerođene Hrvate, a posebno isključuje genetske zločince hrvatske antifašiste, komunjare iz SDP-a, lignju Josipovića i dikobraza Mesića. Naravno, isključuje i štrace i drugotne i one kojima se fućka za ustavnu definiciju braka  i za koje obitelj nije sveti apsolut. Za ove zadnje, posebno teške slučajeve, ozbiljno se razmišlja o obnovi svete inkvizicije i lomače.

Digitalizacija priručnika za inkvizitore

Fašističke filipike Kordićeva ruko-guzo-ljupca, biskupa Košića, emitirane preko moćnih razglasa instaliranih na kaptolskim kulama i miksanih po kardinalu (grijeha) struktura i ostaloj družbi biskupskoj već svijetle žeravicom i plamenim krijesovima. Digitaliziraju se prašnjavi priručnici za inkvizitore, šmirglaju se, lakiraju i podmazuju paučinom opletene sprave za mučenje.

Vlada situaciju drži delikatnom, razmatra osnivanje povjerenstva za suočavanje s posljedicama vladavine srednjevjekovnih režima. Predsjednica daje upute da se ti događaji imaju smatrati izoliranim incidentom, pa da se o njima, ako je to uopće i potrebno, izvještava na šestim ili sedmim stranicama tiskovina (a za šestu ili sedmu minutu HRT dnevnika, svakako i sa njezinim selfijem ispred Kaptola). E, da, treba dogovoriti i intervju kod Dujmovića, da se oštro i jasno osude i feudalni i fašistički i komunistički totalitarizmi. DORH se ne izjašnjava, čeka da kardinal pozove Cvitana na presicu. Jedino je Ustavni sud priseban i operativan: kad dobije zahtjev za ocjenu ustavnosti spomenutih priručnika za inkvizitore, jamči da će o tome raspravljati već 2043.

U Republici Hrvatskoj, sa istim građanskim pravima, uz Hrvate žive i Srbi, Muslimani, Židovi, Madžari, Talijani, Romi, Česi i mnogi drugi. Što se vjere Hrvata tiče, svi Hrvati nisu katolici, a svi Hrvati koji se izjašnjavaju katolicima ne moraju biti i vjernici, dok svi vjernici katolici nisu iskreni vjernici. Ostaje nepoznat broj iskrenih Hrvata kršćana. Baš i namjerno "kršćana", a ne katolika. Jer agresivna simbioza kaptolskog katoličanstva i kaptolskog spolno diferenciranog hrvatstva nije kršćanstvo. Da je kardinalu i biskupima poznat pravi broj Hrvata kršćana, ne bi toliko palamudili o "preko 90 posto katolika Hrvata". Razliku tog broja i ukupnog broja građana Republike Hrvatske čine oni koji nisu Hrvati, oni koji su Hrvati nevjernici i oni koji su Hrvati licemjerni vjernici. I dobre i loše ljude naći ćemo i među onima koji nisu Hrvati, naći ćemo ih i kod onih koji su Hrvati nevjernici. Ali dobre ljude nećemo naći samo i jedino unutar onih koji su licemjerni vjernici.

Na kraju, ono sa čime se ne možete samo ne složiti, nego morate i apsolutno odbaciti je baš licemjerje i operativno duhovno nasilje loših ljudi: u cilju nametanja svoje platforme, grupa Markić, Ilčić, Planinić, Stojić, Batarelo & co.  inspirirala je odrede vjernika, tzv. moliteljice/molitelje "40 dana za život", sa zadatkom slamanja privatnosti slobodne volje i slobode izbora žena koje tu slobodu koriste za opake i ubojite čine prekida trudnoće. Za tako osnovane odrede naoružane krunicama i transparentima svaka je trudnoća i porod pravi bingo, za otvorit bocu šampanjca. I zato mole.

A u stvari, pokazuju da su samo instrumentalizirani lažnjaci.

"Sačekuša" pred bolnicom umjesto iskrene molitve

Jer, moli se za dobro, a protiv zla. I moli se u Crkvi, u svojem domu, u pustinji Gobi i na zelenim pampama Argentine. Bogu uopće nije važno gdje se moli, jer glas molitelja do Njega stiže sa svake zemaljske lokacije. Međutim, odredi "40 dana za život" za molitvu izabiru baš određenu lokaciju. Razumno je zaključiti da za njih nije primarna molitva sama (jer On će ih čuti, možda čak i uslišati, ako se mole i u kakvom rudniku), već je njihov naum utjecati na slobodu izbora drugog ljudskog bića, bića za koje znaju da će, najčešće nužnim izborom, doći baš na tu lokaciju. Takva namjenska, proračunato ciljana molitva se uistinu ne može nazvati drugačije nego klasičnom "sačekušom", samo ne s bojevim, nego s duhovnim streljivom. Zato ovi odredi ne mole, oni samo bezobrazno agitiraju.

Papa je upozorio: "Ponekad idemo Gospodinu moliti nešto za neku osobu; tražimo ovo i ono, a onda odlazimo. Ali, to nije molitva, jer ako hoćeš da Gospodin dade neku milost, trebaš hrabro ići učiniti ono što je napravio Abraham, jednakom ustrajnošću…"

A što pregovaraju i kuda, nakon molitve, odlaze moliteljske formacije "40 dana za život"? Na preraspodjelu lokacija za idući dan? Na kobasice i pivo? I što to hrabro, po uzoru na Abrahama, one po molitvi čine?

Ne znam. Za početak, bilo bi dovoljno da shvate papine poruke o licemjernim vjernicima i hrabrosti i smislu iskrene molitve. Pa da zapovjednu grupu Markić, Ilčić, Planinić, Stojić, Batarelo & co. pošalju u tri pičke materine, zajedno s kardinalom i biskupima-košićevcima.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala