Krhki "konsenzus" o proširenju Europske unije
EUOBSERVER.COM, web-magazin posvećen pitanjima Europske unije, tvrdi kako u petak postignuti konsenzus država članica EU o načinu budućeg proširenja predstavlja prilično krhak kompromis koji možda neće preživjeti rasprave o Turskoj i Zapadnom Balkanu.
Tekst zajedničke izjave tako s jedne strane naglašava da je budućnost svih tih država u EU, dok s druge strane budućim kandidatima pooštrava kriterije, tako da nikakvog fiksnog datuma za primanje u članstvo neće biti dok se potpunosti završe pregovori o članstvu, odnosno zemlja-kandidat ne ispuni ama baš sve što je EU od nje tražila.
Taj je kompromis rezultat nastojanja da se prebrodi jaz između europskih država koje - poput Britanije, Švedske i Španjolske - traže što brže proširenje na istok i europskih država - poput Francuske, Njemačke i Nizozemske - koje traže usporavanje proširenja kako bi EU mogla za taj korak pripremiti institucije i vlastito javno mnijenje.
Taj je jaz možda najoštriji po pitanju Turske, gdje je britanski premijer Tony Blair vatreni zagovornik brzog primanja te države u EU, dok je francuski ministar unutarnji poslova Nicholas Sarkozy navodno spreman protivljenje ulasku Turske u EU učiniti temeljem svoje predsjedničke kampanje slijedeće godine. Turskoj se oštro suprostavljaju i Cipar i Austrija, koje su najavile kako će biti bilo kakvih kompromisa po pitanju ispunjavanja kriterija za članstvo.
Osim Turske, jaz među državama-članicama EU bi mogla izazvati i Srbija. Naime, na samitu je talijanski premijer Romano Prodi predložio da se Srbiji makar simbolički odškrinu vrata za buduće članstvo te tako ohrabre demokratske snage prije predstojećih izbora. Veto na to je, pak, stavila Nizozemska koja činjenicu da je Ratko Mladić još uvijek na slobodi smatra nacionalnim poniženjem.
Jaz među europskim državama će produbiti i inzistiranje Poljske na tome da se proširenje ne zaustavi na Turskoj i Zapadnom Balkanu. Nacionalistički predsjednik Lech Kaczynski tvrdi da Europska Unija u svoje redove mora prigrliti Moldovu, Ukrajinu i Gruziju - što mnogi tumače nastojanjem da se te države otrgnu od sve većeg utjecaja Rusije, s kojom je Poljska odnedavno u sve lošijim odnosima.
D.A.