PREDSJEDNICA Kosova Vjose Osmani u pokušajima si osigura još jedan mandat znatno se i neuobičajeno snažno oslanja na američkog predsjednika Donalda Trumpa, piše DW.

"Predsjednica Kosova Vjosa Osmani pokušava demonstrativnom bliskošću s obitelji Trump osigurati svoj ponovni izbor za šeficu države. Međutim, njezin bi se proračun mogao izjaloviti, čak i ako je uspjela izboriti da Kosovo bude među državama koje su se nedavno u Davosu pridružile Trumpovom zloslutnom Odboru za mir", pišđe Michael Martens, bečki dopisnik lista Frankfurter Allgemeine Zeitung.

On navodi da se Osmani u Davosu ponosno pojavljivala uz američkog predsjednika i da od tada govori o velikom dostignuću – jer je njezina zemlja postala jedna od osnivačica tog odbora. Autor se poziva na nezvanične informacije iz Prištine, prema kojima je Osmani taj potez povukla bez konzultacija s kosovskim premijerom Albinom Kurtijem.

Traži novi mandat

Navodno je albanski premijer Edi Rama omogućio kosovskoj predsjednici pristup Trumpovu krugu. "Rama ima pristup američkoj predsjedničkoj obitelji jer je Trumpovu zetu, Jaredu Kushneru, dodijelio više milijardi težak projekt izgradnje nekretnina na albanskoj mediteranskoj obali. A albanski premijer ne podnosi Kurtija, najpopularnijeg političkog lidera među Albancima na Balkanu. Zato koristi svaku priliku da ojača Osmani kao Kurtijevu suparnicu", navodi se u tekstu.

U članku se podsjeća na to da predsjednički mandat Vjose Osmani istječe u ožujku, ali da za još jedan mandat, kojem ona teži, nema dovoljnu podršku u kosovskom parlamentu, gdje se predsjednik bira. "U Prištini je opisuju kao osobu koja je osobno zahtjevna. Mnogi bliski suradnici, poput njezina nekadašnjeg šefa kabineta Blerima Velje, nisu se dugo zadržali uz nju."

Njemački list ocjenjuje da se Osmani sada pokušava predstaviti kao "Trumpova kandidatkinja". "Računica je sljedeća: SAD je na Kosovu, ne samo zbog vojne baze Bondsteel na jugu zemlje, nego i zbog cijele povijesti mlade države, toliko važan faktor da bi joj ta etiketa mogla osigurati inače krajnje neizvjestan reizbor. Osmani se, kako prema javnosti tako i prema zastupnicima parlamenta, predstavlja kao Trumpova favoritkinja i indirektno prijeti kao batinom svojim (navodno) dobrim vezama s njegovim klanom, kaže jedan dobro umrežen sugovornik iz Prištine. Poruka prijetnje glasi: `Ako me ne izaberete ponovno za predsjednicu, imat ćete problema sa SAD-om`."

Bliskost s Trumpom

Njemački autor konstatira da bi takve prijetnje prije nekoliko godina možda imale uspjeha, jer ne postoji sličan fenomen među suvremenim državama kao što je kosovsko obožavanje Sjedinjenih Država. Potom navodi razloge, a to je glavna uloga Amerike u potiskivanju srpske države s Kosova 1999. i u proglašenju neovisnosti 2008.

No, prema autoru, percepcija Washingtona među kosovskim Albancima ponešto se promijenila: "I na Kosovu se, naravno, primijetilo da Trumpov Washington više nije onaj iz vremena Billa Clintona i Georgea W. Busha. Dokaz da američki adut više ne pobjeđuje automatski jest Kurtijev uspjeh na parlamentarnim izborima u prosincu. Kurtijeva stranka Samoopredjeljenje osvojila je na tim izborima 51,1 posto glasova."

Nešto dalje u tekstu navodi se: "Dominacija Samoopredjeljenja još je upečatljivija jer Kurtijevi odnosi s Trumpom doista nisu dobri. Kurti je tijekom američke izborne kampanje otvoreno podržavao Joea Bidena i 2024. godine demonstrativno prisustvovao konvenciji Demokratske stranke u Chicagu."

Kurti kao faktor

Tekst podsjeća i na činjenicu da je prošlog rujna Trump na neodređeno vrijeme suspendirao planirani američko-kosovski ‘strateški dijalog’: "U priopćenju američkog veleposlanstva u Prištini kao krivac je izričito naveden Kurti."

To je bio poklon opozicijskim strankama koje su "upozoravale da Kurti ugrožava odnose Kosova s njegovim najvažnijim zaštitnikom. Međutim, izborni rezultat pokazuje da ta retorika na Kosovu više ne djeluje kao nekada. Apsolutna većina Kosovara vjeruje Kurtiju, koji slovi za osobno poštenog i nekorumpiranog političara."

Njemački list zaključuje da zbog svega toga ostaje upitno hoće li Osmani sa svojim manevrima uspjeti. Navodi i riječi predsjednice Osmani, koja je u SAD-u studirala pravo i govori tečno američki engleski, a koja je u intervjuu za BBC rekla: "Vjerujemo u vodstvo Sjedinjenih Američkih Država."

"Takav stav vjerojatno i danas dijeli veliki broj njezinih sunarodnjaka. Međutim, Osmani je ostala nejasna i neodređena kada joj je postavljeno drugo pitanje: hoće li Kosovo, država koja je nekada imala dva, a danas oko 1,6 milijuna stanovnika, platiti milijardu dolara koliko Trump zahtijeva kao članarinu za stalno članstvo u njegovu Odboru za mir."

Dobra ili loša računica?

Autor navodi da su reakcije na takve stavove Vjose Osmani na Kosovu podijeljene. Jedni imaju razumijevanja: "Kosovo još manje nego druge male europske države može sebi dopustiti da uvrijedi Washington. Povlačenje američkih vojnika iz baze Bondsteel predstavljalo bi, praktično, atomsku bombu političkih prijetnji u kosovskoj politici.

Bondsteel se ondje, mimo stranačkih linija, smatra svojevrsnim životnim osiguranjem protiv opasnosti od povratka srpske države i srpske vojske. Tijekom Trumpova prvog mandata, kada se Kurti usprotivio na brzinu sklepanom ‘mirovnom sporazumu’ sa Srbijom koji je promicao tadašnji Trumpov izaslanik Richard Grenell, u Washingtonu je već jednom izrečena prijetnja zatvaranjem Bondsteela. Kurtijeva prva koalicijska vlada raspala se pod pritiskom takvih prijetnji. Zbog toga na Kosovu postoje glasovi koji u ponašanju Vjose Osmani ne vide dodvoravanje, nego promišljenu realpolitiku."

Kako se ocjenjuje u članku, to ne vrijedi za sve poteze predsjednice i njezina okruženja. Kao primjer navodi se inicijativa njezina supruga, diplomata Prindona Sadriua, koji je na platformi X predložio Trumpu da se ruševni hotel Grand u Prištini pretvori u Trump-hotel. Ili odluka predsjednice da organizira veliki prijem povodom prištinske premijere dokumentarnog filma "Melania" o Trumpovoj supruzi.

"U intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung iz 2019. godine, Osmani je rekla: `Za mene je važno da na kraju mojeg mandata ostavim poruku da nijedna djevojčica i nijedna žena na Kosovu više ne vjeruje da je na bilo koji način inferiorna. Sigurna sam da će žene i djevojke na Kosovu na kraju mojeg mandata znati da ne postoji ništa što ne mogu učiniti.` U svojoj borbi za još jedan mandat, Osmani ovih dana, u očima mnogih kosovskih Albanaca, pokazuje da doista već odavno može sve što mogu i muškarci, uključujući i to da zbog političke karijere ostane bez kičme", poentira autor članka Michael Martens.