REPUBLIKA Hrvatska mora platiti oko 150 tisuća eura odštete i sudskih troškova obitelji Radoslava Lakića, časnika Vojske Republike Srpske kojeg je u rujnu 1995., nakon što su ga zarobili hrvatski vojnici tijekom operacije Maestral u Bosni i Hercegovini, ubio general Ivan Korade. Tako je odlučio Općinski građanski sud u Zagrebu, koji je odbacio argumente države da nije dokazano tko je ubio Lakića i da je zahtjev njegove obitelji zastario.

Nepravomoćnom odlukom sud je Lakićevoj supruzi Savki te njihovoj djeci Branku i Tanji dosudio po 43798 eura odštete. Država mora platiti i nešto više od 19000 eura sudskih troškova te kamate. Država na ovu presudu ima pravo žalbe.

Korade naredio ubojstva zarobljenika, a jednog je osobno ubio

Sve je počelo 9. rujna 1995. tijekom vojne operacije Maestral 2, na području Mliništa kod Mrkonjić Grada u Bosni i Hercegovini. Pripadnici 7. gardijske brigade Hrvatske vojske, poznate kao Pume, zarobili su skupinu vojnika Vojske Republike Srpske. Među njima je bio i Radoslav Lakić.

Lakić je bio potpukovnik Vojske Republike Srpske i zapovjednik jedne od brigada Prvog krajiškog korpusa. Prije toga vodio je vojnu policiju tog korpusa, pisale su Novosti još 2009. godine.

Objavljeno je tada i da je Josip Bračun, pripadnik Puma kojeg su kasnije zarobile srpske snage, potvrdio da su Lakić i njegova pratnja zarobljeni živi, a potom ubijeni po odluci nadređenih. Da je Lakić ubijen nakon zarobljavanja, kasnije su utvrdili i hrvatski sudovi.

Lakićeva obitelj gotovo dvije godine nije znala što mu se dogodilo

Prema pisanju Novosti, Lakićevo tijelo pronađeno je u masovnoj grobnici Kamen kod Glamoča, gdje je 1996. ekshumirano 108 tijela. Nova presuda zagrebačkog suda potvrđuje da je Lakićeva obitelj njegove posmrtne ostatke dobila tek 1997. godine. Obitelj gotovo dvije godine nije znala što se s njim dogodilo.

Kasnije je rekonstruirano da su Pume zarobljenike odvele u selo Halapiće, gdje se nalazilo zapovjedništvo brigade. Ondje su ih zatvorili u staju, a tadašnji zapovjednik Ivan Korade naredio je da ih se ubije. Prvi je ubijen Pero Vidović. U njega je iz pištolja pucao pripadnik Puma Tihomir Šavorić. Nedugo zatim Korade je iz pištolja ubio Radoslava Lakića. Okolnosti tih ubojstava već su ranije pravomoćno utvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu.

Prema ranijem svjedočanstvu Ljerke Perešin, supruge hrvatskog pilota Rudolfa Perešina, posmrtni ostaci njezina supruga razmijenjeni su 4. kolovoza 1997. godine za posmrtne ostatke Radoslava Lakića. Razmjena je obavljena na mostu između Nove i Bosanske Gradiške. Ljerka Perešin ispričala je da ju je ranije kontaktirala Lakićeva supruga i zatražila pomoć kako bi se razmjena ostvarila.

Ključni iskazi svjedoka o odgovornosti Koradea

Ipak, kao dodatne dokaze sud je cijenio iskaze svjedoka Davora Pajtaka i Franje Ferlina. U obrazloženju ranije kaznene presude koje je prihvaćeno i sada stoji: "Posve je razvidno da je optuženi Tihomir Šavorić iz pištolja pucao u zarobljenog neprijateljskog vojnika Peru Vidovića (...) koji je prvi ubijen, a analizirajući iskaze opisanih svjedoka i dovodeći ih u međusobnu vezu, posebice iskaze svjedoka Davora Pajtaka i Franje Ferlina, nema nikakve dvojbe o tome da je nedugo potom pokojni Ivan Korade iz pištolja usmrtio (...) majora Radoslava Lakića."

Iskaze svjedoka podupirali su i nalazi sudsko-medicinskog vještaka Dušana Zečevića. On je tijekom ranijeg kaznenog postupka objasnio da su prilikom identifikacije Lakićevih posmrtnih ostataka pronađena oštećenja kostiju na lijevoj strani glave, u području sljepoočnice i kostiju lica. Takve ozljede, prema njegovu nalazu, mogle su nastati pogotkom iz vatrenog oružja, odnosno brzim projektilom.

Te je zaključke 2013. godine prihvatio i Vrhovni sud. Po Koradeovoj zapovijedi ubijeni su i drugi zarobljenici, među njima Dragoslav Mutić i Borislav Vukić. Njih su pripadnici Puma odvezli u sjedište topničke bitnice u Mliništu, gdje su ih ubili.

Petorica pripadnika Puma osuđena, trojici smanjene kazne

Zbog tih zločina sudilo se sedmorici pripadnika Puma. Županijski sud u Zagrebu 2011. petoricu je proglasio krivima, a dvojicu oslobodio. Dvije godine kasnije Vrhovni sud potvrdio je njihovu krivnju, ali je trojici smanjio zatvorske kazne.

Tihomiru Šavoriću i Nenadu Jurincu kazne su sa šest smanjene na četiri i pol godine zatvora, a Antunu Novačiću s pet na četiri i pol godine. Robert Precehtjel i Robert Berak osuđeni su na po dvije godine zatvora. Emil Črnčec i Goran Gaća oslobođeni su optužbi. Petorici osuđenih ukupno je izrečeno 17 i pol godina zatvora.

Korade nikada nije završio pred sudom zbog ratnog zločina

Ivan Korade nije odgovarao za ubojstva ratnih zarobljenika jer je umro prije nego što je suđenje počelo. U travnju 2008. ubio je petero ljudi u Hrvatskom zagorju, među kojima 12-godišnjeg dječaka i policajca. Nakon višednevne potrage počinio je samoubojstvo.

Obitelj Radoslava Lakića 2023. odlučila je zatražiti odštetu od Republike Hrvatske. Država je njihov zahtjev odbila.

Njezin glavni argument bio je da nitko nije osuđen za Lakićevo ubojstvo. Tvrdila je da zato nije dokazano da su ga ubili pripadnici Hrvatske vojske. Država se pozvala i na zastaru, odnosno tvrdila je da je od događaja prošlo previše vremena da bi obitelj još mogla tražiti naknadu štete.

Sud nije prihvatio nijedan od tih argumenata. To što Korade nije mogao biti osuđen jer je umro prije suđenja, zaključio je sud, ne znači da se okolnosti ubojstva ne mogu utvrditi u postupku za naknadu štete.

Odbijen je i argument o zastari. Sud je utvrdio da je Lakić ubijen u ratnom zločinu, a takvi zločini ne zastarijevaju. Zbog toga nije zastario ni zahtjev njegove obitelji za odštetu.

Sud: Lakić nije poginuo u borbi, ubijen je nakon zarobljavanja

Jedan od najvažnijih dijelova presude odnosi se na pitanje treba li Hrvatska odgovarati za ubojstvo počinjeno tijekom vojne operacije. Sud je zaključio da treba, jer Lakić nije poginuo u borbenim djelovanjima.

Bio je zarobljen, odveden u zapovjedništvo hrvatske brigade i ubijen nakon što je već bio pod kontrolom hrvatskih vojnika. Zbog toga se njegovo ubojstvo ne može smatrati ratnom štetom nastalom tijekom borbe.

"Takva radnja nije sredstvo ni oblik ratnog borbenog djelovanja, nema izravnu i konkretnu vojnu korist niti je u neposrednoj funkciji vojne operacije, već predstavlja protupravno postupanje prema ratnom zarobljeniku", navodi se u presudi.

Sud ispitao obitelj zarobljenika kojeg je ubio Korade

U presudi se detaljno opisuje i ono što je Lakićeva obitelj proživljavala nakon njegova nestanka.

Sin Branko imao je 11 godina, a kći Tanja samo šest kada im je otac zarobljen. Njihova majka Savka ostala je sama s dvoje djece, ne znajući je li joj suprug živ. Obitelj gotovo dvije godine nije znala što se s njim dogodilo. Tek 1997. godine, nakon što su pronađeni i razmijenjeni njegovi posmrtni ostaci, doznali su da je mrtav. Branko je pred sudom ispričao da je bio blizak s ocem i da obitelj dugo nije imala nikakve pouzdane informacije o njegovoj sudbini.

Tanja je rekla da je za očevu smrt doznala u kolovozu 1997. godine, a da je tek kasnije, kako je odrastala, postupno saznavala okolnosti njegova ubojstva. Njihova majka govorila je o razdoblju neizvjesnosti, gubitku supruga i brizi za djecu koju je morala odgajati bez njega. Sud je njihove iskaze prihvatio kao vjerodostojne.