OK DRONOVI nadziru gotovo svaki metar bojišta i uništavaju sve veći broj vojnih i civilnih vozila, vojnici se okreću davno zaboravljenim, relativno tihim oblicima prijevoza koji ne zahtijevaju ni gorivo ni složeno održavanje – konjima i magarcima.

U siječnju ove godine internetom se proširila snimka ukrajinskog FPV drona kako napada dvojicu ruskih konjanika. Dron se brzo približava, plašeći konje dok se jahači bore održati ravnotežu. Nagli manevar obojicu izbacuje iz sedla, nakon čega dron zadaje konačni udarac, piše Ukrainska Pravda.

Ovo nije bio izoliran slučaj. Posljednjih mjeseci ruske postrojbe počele su koristiti konje i mule u blizini ratom razorenog Pokrovska na istoku Ukrajine te na bojištima kod Zaporižje i Siverska. Vojnici iz 1. zasebne jurišne pukovnije ukrajinske vojske čak su uspjeli zarobiti nekoliko ruskih konja, koje sada koriste za prijevoz ranjenika.

Konji i magarci za logistiku

Bojišnica je postala zona u kojoj je gotovo svako vozilo s motorom s unutarnjim izgaranjem, od oklopnjaka do civilnih automobila i quadova, lako uočiti, čime se riskira njegovo uništenje. Opasnost je najveća na teško prohodnim područjima, gdje je kretanje sporije. Kako Rusija pokreće ofenzive, logistički problemi se pogoršavaju, što tjera njezine snage na istraživanje alternativnih rješenja.

Prvi slučajevi korištenja konja zabilježeni su i ranije, no njihova je upotreba postala znatno češća krajem 2025. godine. Konji, magarci i mule prvenstveno služe kao teretne životinje za prijevoz zaliha preko neravnog terena. Jedna snimka koja kruži Telegramom prikazuje ruske vojnike na konjima kako se sporo kreću otvorenim područjem prema Pokrovsku.

Još jedan zapažen događaj zabilježili su operateri dronova iz 92. zasebne mehanizirane brigade Ukrajine. Na snimci se vide ruski konjanici u pokretu. Jednog jahača pogađa FPV dron, dok drugi nakon eksplozije gubi kontrolu i pada s konja.

Danas ruske snage koriste konje i magarce za razne operativne zadatke, od prebacivanja trupa i prijevoza streljiva do izviđanja. Najneobičniji primjer je korištenje konja kao platforme za Starlink, satelitski internetski sustav. Nekoliko videozapisa prikazuje ruske vojnike kako na životinje pričvršćuju kamere i satelitske komunikacijske terminale.

"Nabave obične, jeftine Android telefone", objašnjava Mikola Hricenko, načelnik stožera 4. operativne bojne ukrajinske brigade Rubiž. "Uključe prijenos uživo s kamere telefona, a zapovjednik ih izravno navodi – 'lijevo, desno, ovdje se sakrij, ovo je naš položaj' i tako dalje. To je zanimljivo rješenje, ali mi se i dalje oslanjamo na kopnene robotske sustave za podršku našim suborcima."

Hricenkova postrojba uočila je ruske konje još u prosincu prošle godine, dok su djelovali između Dobropilje i Mirnohrada. "Bilo je to samo kilometar, možda kilometar i pol od naših položaja", rekao je Hricenko.

"Loše vrijeme, magla, temperature ispod nule – dronovi teško lete u takvim uvjetima. Isprva je veliki toplinski trag izgledao kao zalutala životinja. Kad smo se približili, shvatili smo da je riječ o nečem drugom."

Taktička primjena i ograničenja

Hricenko kaže da su Rusi koristili konja za prebacivanje trupa koje su se pokušavale prišuljati i uspostaviti uporište na prvoj crti. "Glavna taktika neprijatelja je infiltracija. Male skupine pokušavaju prijeći sivu zonu, približiti se ukrajinskim položajima i izdržati što je duže moguće. Opremanje tih grupa iznimno je teško, pa su korišteni konji", objasnio je.

Ruska propaganda prikazuje upotrebu konja kao promišljen taktički izbor. Semjon Pegov, ruski vojni bloger, objavio je snimke obučenih konjičkih jedinica, slaveći to kao "oživljavanje ruske konjice" i prilagodbu modernom ratovanju. U jednom videu, zapovjednik specijalnih snaga s nadimkom Kan objašnjava logiku: jurišne postrojbe moraju prijeći 10-15 kilometara do svojih položaja noseći streljivo i opremu, a zatim sačuvati energiju za napad i povlačenje. Konji, napominje, olakšavaju dio tog tereta.

S druge strane, Pavlo Narožnji, osnivač logističke topničke tvrtke Reactive Post, ističe nedostatke konja: njihovu veličinu, slabu pokretljivost i vidljiv toplinski trag.

"Konj je velik izvor topline. Termalne kamere i dronovi odmah će ga uočiti. Ne možete utovariti streljivo bez zaprežnih kola, što teret čini još većim. To takvu logistiku čini ranjivom, čak i na prilazima bojištu", rekao je. Narožnji vjeruje da je korištenje životinja za logistiku održivo samo kada su druge mogućnosti prijevoza ozbiljno ograničene.

Hricenko smatra da bi se ruske snage mogle okrenuti konjima duž cijele fronte, ne zato što su učinkoviti, već zato što su jeftini i potrošni. "Oni se vode jednostavnim pravilom: idi pješice ako želiš, kupi motocikl ako želiš, nađi konja ako ti treba. Čini se da o preživljavanju ne razmišljaju. Siguran sam da će nastaviti gurati tu ideju", objasnio je.

Primijetio je da životinje postupno zamjenjuju standardnu taktičku logistiku, pogotovo kada se misije naređuju "pod svaku cijenu", a teret pronalaženja resursa pada na same postrojbe. Njegova postrojba je razmatrala korištenje konja 2023. godine, ali je odustala, procijenivši da su rizici previsoki u usporedbi s potencijalnim koristima.

Konji u ukrajinskim i stranim vojskama

Konji se u ratu ne koriste samo iz nužde, već i tamo gdje je potreban precizan rad na terenu. Ukrajinske specijalne snage su to već pokazale. Zapovjednik Artana, postrojbe pod Obavještajnom upravom Ministarstva obrane Ukrajine, nedavno je detaljno opisao jednu takvu operaciju. Misija je zahtijevala dubok prodor na teritorij pod ruskom kontrolom. Područje je bilo gusto minirano, ostavljajući malo vremena za potpuno čišćenje, a upotreba oklopnih vozila ili automobila narušila bi glavni uvjet operacije – tajnost.

Ukrajinske jurišne skupine napredovale su pješice i morale su djelovati samostalno nekoliko dana. Postavilo se pitanje kako dostaviti potrebnu opremu, streljivo i zalihe bez stvaranja buke ili vizualnog traga. Tada je donesena nekonvencionalna odluka: konji će nositi opremu. Životinje su unaprijed pripremljene za djelovanje uz ljude u borbenoj zoni, a posebno su naviknute na zvukove pucnjave i eksplozija kako bi se smanjio rizik od panike.

Konji i mule i dalje imaju svoju nišu u modernim vojskama gdje teren ili uvjeti ograničavaju mehanizirani transport. Američke snage, primjerice, koristile su mule u afganistanskim planinama za prijevoz zaliha stazama kojima vozila nisu mogla proći. Desetljećima indijska vojska koristi teretne životinje u visokim planinama Himalaje, a švicarske oružane snage održavaju takve postrojbe za planinske operacije.

U svim tim primjerima, životinje su rješenje za jasno definirane uvjete, a ne univerzalni lijek. Stoga je važno razlikovati slučajeve gdje je upotreba konja promišljena i operativno učinkovita odluka od onih gdje ona signalizira trajne logističke nedostatke.

Četiri godine od početka ruske invazije na Ukrajinu, granica između modernog i zastarjelog sve je nejasnija. Veliki ratovi rijetko slijede ravnu liniju – oni je lome, zahtijevajući upotrebu i napredne tehnologije i metoda koje su se dugo smatrale zastarjelima. U današnjim uvjetima na bojištu, upotreba konja odražava operativnu stvarnost i zanimljiv je nusprodukt kako tehnološke utrke u naoružanju, tako i golemih razmjera sukoba koji potiču potragu za jednostavnim i jeftinim rješenjima.