PROŠAO je rok u kojem se Europska komisija mogla žaliti na presudu Općeg suda EU-a u slučaju razmjene poruka predsjednice Ursule von der Leyen s izvršnim direktorom Pfizera Albertom Bourlom tijekom pandemije covida-19. Time presuda iz svibnja postaje pravomoćna.

Sud je tada zaključio da Komisija nije pružila zadovoljavajuće objašnjenje zašto poruke koje su razmijenili von der Leyen i Bourla ne sadrže informacije koje bi morale biti sačuvane, odnosno službeno registrirane.

Pfizergate i optužbe za netransparentnost

Slučaj, koji je u medijima postao poznat kao "Pfizergate", počeo je nakon što je von der Leyen 2021. u intervjuu za New York Times otkrila da je razmjenjivala SMS-poruke s čelnikom Pfizera uoči dogovora o višemilijardskom ugovoru o cjepivima između EU-a i te farmaceutske kompanije. Novinari su tada zatražili pristup tim porukama, no Komisija ih nije dostavila.

Zbog tog odbijanja izbio je skandal koji su zagovornici transparentnosti koristili kao primjer nedostatka odgovornosti u vođenju Komisije pod predsjednicom von der Leyen. Istovremeno, protivnici cjepiva koristili su slučaj kao argument u širenju sumnje u legitimnost procesa nabave cjepiva.

Glasanje o nepovjerenju i obrana u parlamentu

Rok za žalbu na presudu najvišoj sudskoj instanci EU-a – Sudu pravde – istekao je početkom srpnja, a Komisija ga nije iskoristila, što je potvrdio glasnogovornik suda.

U međuvremenu je von der Leyen u Europskom parlamentu prvi put javno branila svoje postupke u vezi sa slučajem. Na početku srpnja suočila se s glasovanjem o nepovjerenju koje je pokrenuo desničarski rumunjski zastupnik Gheorghe Piperea, no preživjela ga je zahvaljujući podršci većine zastupnika. Tijekom rasprave u Strasbourgu poručila je da su neke od optužbi protiv nje "naprosto laž".

Poruke možda ipak neće biti objavljene

Iako Komisija nije uložila žalbu, to ne znači da će poruke biti objavljene. Sud je u presudi priznao da će njihovo pronalaženje biti otežano, a glasnogovornik Komisije izjavio je da će institucija, u skladu s presudom, pružiti "detaljnije objašnjenje zašto ne posjeduje tražene dokumente".

Glasnogovornik je dodao i da presuda "nije dovela u pitanje politiku registracije dokumenata Europske komisije u kontekstu prava na pristup informacijama", te naglasio da Komisija "ostaje u potpunosti predana otvorenosti, odgovornosti i jasnoj komunikaciji sa svim dionicima, uključujući institucije EU-a, civilno društvo i predstavnike interesa".