JEDAN od najvećih paradoksa suvremene civilizacije se može pronaći u tome da suvremeni mediji - a prije svega se to odnosi na internet - proizvode učinak upravo suprotan od onoga koji su predviđali neki njihovi rani zagovornici, oduševljeni njihovim mogućnostima širenja informacija.

Naime, umjesto da modernom čovjeku olakšaju život nudeći mu bogatstvo novih podataka, oni vrlo često izazivaju zbunjenost, a sve više i strah, s obzirom da mnoge od tih informacija ne samo što podrivaju prethodne neupitne istine, nego i zato što ih je, zbog njihove složenosti, pa i kontradiktornosti, sve teže zaokružiti u neki suvisli vrijednosni ili ideološki sustav koji bi omogućio snalaženje u današnjem svijetu.

Upravo zahvaljujući tom fenomenu su danas počele cvasti teorije zavjere koje zadovoljavaju tu potrebu suvremenog čovjeka za jednostavnim, lako objašnjivim svijetom u kojemu nema slučajnosti i u kojemu su sva pitanja odgovorena. Razlog za to je i medijska industrija koja koncept "infotainmenta" progurala i u ono što je dosada trebala biti isključiva domena "ozbiljnih" medija, pa se tako i ono što bi trebale biti ozbiljne teme servira na isti onaj način i u istom stilu u kojem su napravljeni prosječni holivudski filmovi ili MTV-jevi spotovi.

Stoga je danas malo tko spreman prihvatiti sliku svijeta koja se temelji na konceptima kao što su slučaj ili ljudske nesavršenosti, često manifestirane na prozaičan i banalan način. A još manje je prihvatljivija slika svijeta kojom dominiraju prirodne sile koje su vrlo često van ljudske moći, a i van ljudskog poimanja. To se možda najbolje vidi u debati u globalnom zatopljenju - fenomenu koji se mnogo puta i koji će se mnogo puta događati u povijesti ovog planeta, ali kojemu se danas po svaku cijenu i u što je moguće većoj mjeri nastoji "prišiti" ljudska odgovornost.

Ista je i stvar i s mnogo manje važnim događajima čija se banalnost i slučajnost jednostavno ne može prihvatiti. Tako je smrt princeze Diane daleko mnogo popularnije pripisati velikoj uroti britanske kraljevske obitelji i tajne službe nego tome da je njen umorni vozač popio koju čašicu previše. Ista je stvar i s napadima 11. rujna, odnosno njihovim kataklizmičkim posljedicama koje postaje sve teže pripisati devetnaestorici ljudi s džepnim nožićima.

Teorije zavjere cvjetaju upravo na tom nepristajanju da se velike ili grandiozne stvari pripišu nečem tako banalnom i svakodnevnom kao što je ljudska glupost i nesposobnost. Umjesto toga se niz često nepovezanih i banalnih činjenica nastoji sklopiti u nekakav sustav iza kojeg stoji skrivena i često zlokobna svrha ili plan. A za to se ponekad koriste velike količine imaginacije, za što je izvrstan primjer David Icke, britanski pisac koji je sinoć gostovao u HRT-ovoj emisiji "Na rubu znanosti".

Icke, bivši sportski komentator BBC-ja i glasnogovornik Zelenih, u svojim knjigama iznosi vlastitu teoriju zavjere prema kojoj je cijeli današnji svijet pod vlašću skupine Iluminata - odnosno rodbinski povezanih pripadnika europske aristokracije, odnosno ljudi-gmazova kojima su na čelu britanska kraljica Elizabeta II i George W. Bush. 

Ta ideja je, s obzirom na raspoloženje koje danas dominira u svijetu, danas daleko prihvatljivija nego početkom 1990-ih kada je Icke uživao titulu najvećeg britanskog redikula. Hrvatski poznavatelji Ickeovog opusa koje je voditelj Krešimir Mišak bio pozvao u emisiju kako bi komentirali stavove britanskog pisca su zato bili prilično uvjerljivi rekavši kako im je Icke ispočetka "izgledao lud", ali da njegove tvrdnje nakon što se u obzir uzmu "neke činjenice nažalost izgledaju točne".

I sam Icke je na trenutke bio uvjerljiv, s obzirom da je veliki dio njegovog izlaganja u emisiji bio posvećen tvrdnji kako vlade manipuliraju stanovništvom, i često pod izlikom borbe protiv terorizma ili nekog drugog neprijatelja oduzimaju slobode i druga prava - stav s kojim se, s obzirom na nedavnu prošlost, mogu složiti mnogi i s ovih prostora. 

Međutim, srž njegovih stavova, odnosno sadržaj knjige poput "Najveće istine" je zapravo ništa drugo do svojevrsna kompilacija ranijih teorija zavjere, u koje je ubačeno malo scijentologije i elemenata posuđenih iz starih SF-serija. Stavove o britanskoj kraljevskoj obitelji kao izvoru sveg zla na svijetu tako već godinama promovira američki političar Lyndon LaRouche, dok su Iluminati pojam dobro poznat svima onima koji su svojevremeno čitali knjige vezane uz okultne znanosti ili tzv. tajne povijesti.

Icke je kao dio svojih teorija - što u sinoćnoj emisiji nije spomenuto - temeljio i na starom antisemitskom pamfletu "Protokoli sionskih mudraca", isto kao što su neke od njegovih knjiga - u kojima se, između ostalog, židovska elita optužuje za izbijanje prvog svjetskog rata i ruske revolucije - korištene od strane ekstremne desnice. 

Međutim, barem zasad je malo vjerojatno da će Ickeova slika svijeta - u kojoj su nekadašnji židovski bankari zamijenjeni današnjim ljudima-gmazovima iz Bijele kuće i Buckinghamske palače - poslužiti kao povod za organizirani genocid. To, s druge strane, ne znači da takve teorije zavjere ipak nisu bezazlene, iako na prvi pogled izgledaju kao ništa drugo do odraza ljudske nesposobnosti da spozna pravu kaotičnu prirodu svijeta oko sebe.

Naime, cijela industrija teorija zavjere može ponekad poslužiti i nekoj drugoj svrsi, za što je možda najbolji primjer "JFK", film Olivera Stonea poslije kojega je vrlo vjerojatno da prava istina o atentatu na američkog predsjednika Johna F. Kennedyja nikada neće biti otkrivena. Sve te fascinatne priče koje su vrlo često previše zgodne da bi bile istinite mogu pažnju javnosti skrenuti s mnogo prozaičnije, ali ponekad daleko opasnije stvarnosti, a autori poput Davida Ickea mogu završiti poput dječaka koji je selo zabavljao vičući "evo vuka".

Dragan Antulov

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr.