PREDSJEDNICA Kolinda Grabar-Kitarović proteklih je dana ubrzala predsjedničku kampanju i odjednom je postala sveprisutna diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nakon što je mjesecima pažljivo dozirala svoje istupe u javnosti, tvrdeći da obavlja isključivo svoje predsjedničke dužnosti i ne bavi se kampanjom, što joj je pomoglo da izbjegne komentirati niz kontroverznih tema, Kolinda sada iskače iz svake paštete.

Jedan od nastupa koji je proteklih dana odradila bio je na obilježavanju 20. obljetnice Zajednice žena HDZ-a Katarina Zrinska koji je iskoristila da se predstavi žrtvom beskrupuloznih napada i da izgovori niz prijepornih izjava. Naročito je zanimljivo što se Kolinda u svom govoru na obilježavanju godišnjice Zajednice žena HDZ-a ekstenzivno pozabavila tematikom ženskih prava, što je kroz većinu svojeg mandata propuštala činiti u domaćem kontekstu, iako je prva žena koja je izabrana za predsjednicu Republike Hrvatske.

Pet godina je Kolinda šutjela o pravima žena

Autoritet predsjedničke funkcije Kolinda je tijekom proteklih pet godina mogla više puta iskoristiti da se u nekim ključnim situacijama založi za prava žena u Hrvatskoj, primjerice u svađama oko ratifikacije Istanbulske konvencije ili u slučaju Mare Tomašević, ali ona to nije činila. Sada se odjednom pokušava predstaviti kao velika borkinja za žene, a kako joj tematika očito nije bliska niti razumljiva, rezultat je govor koji je održala pred okupljenim HDZ-ovkama koji je pun bizarnih, pa čak i uvredljivih izjava.

Stoga vrijedi redom analizirati Kolindine najnovije provale.

Svoje izlaganje Kolinda je započela tvrdnjama koje su neprijeporne. Rekla je da “muškarci i dalje dominiraju politikom, ali se približavamo ravnopravnosti”. Istaknula je važnost obrazovanja djevojčica i žena, a posebno "ohrabrivanje ambicije".

Dijagnosticirala probleme, ali nije učinila ništa da ih adresira

“Nažalost još nismo postigle ona prava koja zaslužujemo. Još nismo postigle punu ravnopravnost i jednakost. Imamo izvrsno zakonodavstvo, ali moramo se boriti protiv stereotipa, ali i toga da se ne poštuju zakoni kada je, primjerice, riječ o jednakoj plaći za jednak posao. Ili da se žene diskriminira kada traže posao kad ih se pita planiraju li trudnoću, kad im se zadire u privatnost”, rekla je Kolinda.

Tome se nema što prigovoriti jer predsjednica je manje-više opisala stvarno stanje stvari, no ipak postoji tu jedan problem: tijekom pet godina svojeg mandata Kolinda je rijetko ili nikad načinjala tu tematiku u svojim javnim nastupima. Imala je pet godina da povede borbu protiv stereotipa ili da, primjerice, javno prozove poslodavce koji diskriminiraju trudnice ili da pokrene javnu kampanju za izjednačavanje plaća za isti posao, ali ona nije učinila ništa od toga. 

Dapače, Kolinda je o ženama najčešće govorila u kontekstu demografske problematike, svodeći tako egzistenciju žena na majčinstvo u ime višeg nacionalnog cilja.

Uslijedio je dio govora u kojem je sebe stavila u središte svega, čemu je prethodio ovaj uvod.

Vrijeđanje neistomišljenika je specijalnost HDZ-a

"Htjela bih reći nešto o vrijeđanju koje je izraz nemoći. Kad vam netko ne može dati pravi argument, onda krene na stranu banaliziranja, ridikulizacije. Ja sam na to navikla i osobno me to ne pogađa, ali ono što nije dobro oko toga su trendovi koji se stvaraju u Hrvatskoj, kako u školama, tako u obiteljima, tako u društvu”, istaknula je Kolinda.

Kolinda kao da zaboravlja da je ona na predsjedničkim izborima pobijedila na kampanji vrijeđanja “svih koji nisu željeli Hrvatsku”, proglašavanjem dijela građana RH veleizdajnicima uz pomoć vjerojatno najodvratnijeg političara u regiji Vojislava Šešelja, kojega je preko svojih medijskih saveznika iskoristila baš da provodi “banalizaciju, redikulizaciju” politike. 

Cijeli trend verbalnog progona neistomišljenika je u hrvatskom društvu pokrenuo baš HDZ, njena stranka, pod vodstvom Tomislava Karamarka, čiji je bila osobni izbor za predsjedničku kandidatkinju. Ništa od toga Kolindi nije smetalo, tada joj vrijeđanje nije bio problem, jer je od njega politički profitirala, a sada odjednom diže glas protiv.

Vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH misli da je "sama na vjetrometini"

Uslijedila je možda i najluđa izjava u cijelom njenom govoru: “Ako se predsjednicu, za koju ljudi uglavnom misle da je zaštićena, a zapravo sam sama na vjetrometini, posebno kad je riječ o udrugama koje se bore za ženska prava, dakle - ako se predsjednicu može vrijeđati, onda zašto ja ne bih uvrijedio, izmlatio svoju kćer, prijateljicu, djevojku i tako dalje.”

Kolinda je tako mučnu i kompleksnu tematiku nasilja nad ženama i djevojčicama, obilježje svakog patrijarhalnog društva, zapravo svela na pitanje odnosa kritičke javnosti prema njoj samoj, razotkrivši istovremeno i strašno nepoznavanje tematike i svoj ogromni ego. Predsjednica države i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH ozbiljno je izjavila da nasilni muškarci u Hrvatskoj tuku svoje kćeri, djevojke ili prijateljice zato što netko kritizira, ismijava, pa i vrijeđa predsjednicu.

Pritom je neprijeporno da su neki napadi na Kolindu bili mizogino intonirani i motivirani mržnjom prema ženama, ali to nikako ne obuhvaća sve kritike koje su joj upućene zbog njenog načina obnašanja predsjedničke funkcije. 

No, ono što Kolinda tom izjavom poručuje je da se nju ne smije vrijeđati - bilo bi zanimljivo da je navela nekoliko konkretnih primjera, pa da znamo što to predsjednica smatra vrijeđanjem - jer tko to čini, taj dovodi do toga da ljudi izmlate “svoju kćer, prijateljicu, djevojku i tako dalje”. 

Neukusna egomanija

U svojoj egomaniji Kolinda je nehotice razotkrila i kako ona vidi rješenje problema nasilja nad ženama u hrvatskom društvu. Ne, ne treba se pozabaviti demontažom patrijarhalnih strukture, ne, ne treba se pozabaviti edukacijom, nego treba prestati “vrijeđati predsjednicu” i sve će biti u redu.

“Upravo je borba protiv nasilja, svakog nasilja, i fizičkog i verbalnog i psihičkog i ekonomskog i kibernetičkog, jedan od glavnih ciljeva ovog društva. Dakle, borba protiv nasilja u obitelji, ali i borba protiv nasilja u društvu općenito”, poručila je Kolinda suhoparno, no opet se vraćamo na isti problem - što je ona kao predsjednica učinila u borbi protiv nasilja u hrvatskom društvu? Skoro pa ništa.

Još gore, bilo je situacija u kojima je dolijevala ulje na vatru i raspirivala najniže nacionalističke strasti, primjerice kad je Miloradu Pupovcu odgovorila kako su hrvatski Srbi sami krivi za nasilje kojem su izloženi jer provociraju. Ne treba zaboraviti ni da je Kolinda došla na Pantovčak baš na valu nasilja, utjelovljenom ponajprije u ilegalnom šatoru u Savskoj ulici, iz kojega se cijelog državi prijetilo državnim udarom i plinskim bocama. 

Drugim riječima, borba protiv nasilja u hrvatskom društvu prvenstveno znači borbu protiv HDZ-a, braniteljskih udruga i Katoličke crkve kao najmoćnijih struktura koje generiraju većinu nasilja u nas, no baš to su ključni politički oslonci Kolindina predsjedničkog mandata. 

Umjesto da govor pred okupljenim HDZ-ovkama iskoristi kako bi dublje ušla u tematiku prava žena te da predloži neke konkretne korake, Kolinda je nastavila govoriti o sebi i predstavljati se žrtvom.

Plenković je jedina prava adresa za Kolindinu žalopojku da se njene ideje ignoriraju

"Zanimljivo je da kad govorim o ozbiljnim temama, kao što su decentralizacija i demografija, kao što je brendiranje, onda se vrlo malo priča o tome. Ali kad treba nešto izvući iz konteksta, kad treba ukazati prstom na gaf, tad se svi raspišu”, izjavila je.

Zanimljivo je i da je prošao skoro cijeli Kolindin mandat, a da nije sustavno govorila o pravima žena, možda jer to smatra neozbiljnom temom, nego se bavila stvarima za koje uopće nema ustavne ovlasti, poput decentralizacije, demografije i brendiranja. Uostalom, mediji jesu popratili njena predstavljanja ovih ili onih ideja o demografiji ili brendiranju, no svakome je jasno da su to prazne priče i da pretakanje Kolindinih prijedloga u konkretne politike ovisi isključivo o vladi Republike Hrvatske, odnosno o premijeru Andreju Plenkoviću. Stoga bi bilo poštenije da je svoju jadikovku o tome da se “vrlo malo priča” o tome kad Kolinda “govori o ozbiljnim temama, kao što su decentralizacija i demografija, kao što je brendiranje” trebala uputiti na prave adrese: Markov trg i Trg žrtava fašizma.

Kolinda je poklonila klavir vrtiću da njeno sviranje ne bi iritiralo susjede

Naravno, nije moglo ni bez očitovanja o pjevanju, što je za Kolindu postala jedna od najvažnijih tema njenog predsjedničkog mandata.

“Kad je riječ o onome što se često spominje, prigovori oko ponašanja, odijevanja i slično - to je stvar prošlosti. Kad neki gospodin svira klavir u nekoj susjednoj državi predsjedniku neke susjedne države, onda je on gospodin. Ali kad jedna žena pjeva sa svojim narodom, onda je to prostački. No da budem sasvim jasna, ta žena svira i klavir, ali imam dva problema - prvo, ne mogu ga nositi sa sobom cijelo vrijeme; drugo, donirala sam ga dječjem vrtiću jer ne želim iritirati susjede”, otkrila je Kolinda.

Nije jasno zašto bi Kolindino sviranje na klaviru iritiralo njene susjede, osim ako svira kao što i pjeva. Nadalje, predsjednica tvrdi da ona samo “pjeva sa svojim narodom” te da se to proglašava “prostačkim”, čime se koristi uobičajenom logičkom pogreškom, tzv. strawmanom (čovjekom od slame) koji funkcionira tako da se izmisli nečiji stav, s kojim se onda polemizira umjesto s konkretnom kritikom. Kolindi nitko ne zamjera što “pjeva sa svojim narodom”, nego što pjeva u situacijama u kojima je to neprimjereno, primjerice na obilježavanju Oluje, tijekom kojeg je ove godine upala usred klape i počela ispuštati neartikulirane zvukove, ili pak na rođendanu višestrukog USKOK-ovog optuženika Milana Bandića.

I predsjednik Republike Srpske voli "pjevati sa svojim narodom"

To nije primjereno predsjedničko ponašanje, što se može vidjeti ako se Kolindu usporedi s ostalim predsjednicima svijeta. Uostalom, Kolinda se tako svrstava u društvo predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji također voli “pjevati sa svojim narodom”, ali čak i on ima dovoljno mjere da to ne čini na svečanim entitetskim ili državnim manifestacijama, nego samo u kampanji. Dakle, čak je i ponašanje Milorada Dodika kada je riječ o pjevanju u javnosti primjerenije od onog Kolindinog.

Drugi problem s Kolindinim pjevanjem je što ona ne prestaje pričati o tome, kao da je to najvažnija tema kojom se treba baviti predsjednica RH. Tako je nedavno većinu intervjua koje je dala medijima u povodu posjeta SAD-u posvetila baš tematici pjevanja - pa sada znamo da predsjednica ima problema s “uštonavanjem” - umjesto da se bavi vanjskom politikom, što joj je ustavna zadaća. 

Kolindina opsesija pjevanjem

Tako je i pola svojeg govora HDZ-ovkama opet potrošila na pjevanje.

“Kad sam bila veleposlanica u SAD-u, jedne večeri otišla sam u nacionalni demokratski klub, negdje oko izbora Baracka Obame. I znate što, svi mi, uključujući kongresmene, pjevali smo karaoke, samo onda nije bilo iPhonea da to zabilježimo i dignemo na društvene mreže", nastavila je Kolinda svoj pledoaje o pjevanju.

Inače, Obama je pobijedio na izborima krajem 2008. godine, a iPhone je lansiran 29. lipnja 2007., tako da je netočno da nije bilo iPhonea kad je Kolinda u Washingtonu pjevala karaoke. Ruku na srce, ta netočnost je ipak najmanji problem njenog govora.

S obzirom na to da je govorila na skupu HDZ-a, neizbježno je bilo glorificiranje te stranke kojoj se i dalje sudi za pljačku RH.

Zar će HDZ u europske institucije slati progresivne ili liberalne političarke?

"Zamislite, molim vas, kad pogledate zapravo... Žene koje su postigle uspjeh na međunarodnoj sceni iz Hrvatske, Marija Pejčinović Burić, Dubravka Šuica, Ivana Maletić, ja u svojoj bivšoj karijeri, gdje sam se natjecala u NATO-u, interesantno, sve dolaze iz Hrvatske demokratske zajednice. Sve su konzervativne", slavodobitno je naglasila Kolinda.

S obzirom na to da HDZ vlada Hrvatskom 23 od proteklih 29 godina, nije nimalo iznenađujuće što je ova stranka neke svoje kadrove uspjela uhljebiti u europskim i međunarodnim institucijama. Bilo bi čudno da nisu uspjeli nikoga tako promovirati, no to što je nekoliko HDZ-ovki otišlo na visoke plaće u europske institucije nikako ne popravlja situaciju za žene u Hrvatskoj.

Naglašavati pritom da je riječ o konzervativnim političarkama je posebno apsurdno, jer sigurno je da HDZ neće gurati nekoga progresivnog ili liberalnog. 

Kolinda egzistenciju žena svodi na majčinstvo

Svoj govor pred HDZ-ovom zajednicom žena Kolinda je zaključila pričom o demografiji.

"Bez obitelji nema demografske obnove, nema djece, nema nove radne snage. Zbog toga želim da njegujemo tu zdravu obitelj koja će biti okosnica našeg društva. U programu posebno govorim o ženama, posebno o onima koje su jedna od najosjetljivijih skupina - znači briga za nerođenu djecu, kao i prenatalna i postnatalna skrb”, istaknula je.

Znakovito je da Kolinda ističe da u programu “posebno govori o ženama”, a onda odmah žene svodi na majke, i to naglašavajući da joj je jako važna “briga za nerođenu djecu”, što je retorički način da se umili pobornicima zabrane pobačaja, dakle fundamentalističkog udara na prava žena, jer oni inzistiraju na tome da se govori o “nerođenoj djeci” od trenutka začeća.

Kolinda koristi problem nasilja nad ženama u Hrvatskoj da se obrani od utemeljenih kritika

U svakom slučaju, nedvojbeno je da je Grabar-Kitarović u proteklih pet godina kao predsjednica RH doživjela i mizogine napade u javnosti, ali to ne znači da nije podvrgnuta i argumentiranoj kritici bez trunke mizoginije, utemeljenoj na tome kako obnaša svoju funkciju. Svojim govorom na okupljanju Zajednice žena HDZ-a ona je pokušala manipulirati i sve opravdane kritike proglasiti vrijeđanjem potaknutim mržnjom prema ženama, iako je to očito netočno. Tako predsjednica muti vodu kada je riječ o prepoznavanju i prozivanju diskriminatornih stavova prema ženama u Hrvatskoj, u suštini beskrupulozno iskorištavajući prave probleme i patnju žena da se obrani od utemeljenih kritika.

Ipak, na sve to je hrvatska javnost u proteklih pet godina navikla od Kolinde. Ono što je neprijeporna novost je to da predsjednica u kampanji za reizbor prvi put sustavnije govori o tematici položaja žena u hrvatskom društvu te da je ono što izgovara većinom konzervativna strava i užas koja se sastoji od egocentričnih tlapnji o samoj sebi i stavova koji ne doprinose emancipaciji žena - uostalom, Kolinda i ne koristi taj pojam - nego ih svodi na ulogu nacionalne koke nosilice.