Foto: Hina, HDZ, Index

"NE MOŽEMO dozvoliti da nam se u glavnom gradu Hrvatske stvara nekakva oporbena situacija", izgovorio je Franjo Tuđman 1995. godine i time obrazložio zašto ne želi priznati rezultate izbora i povjeriti mandat Goranu Graniću. To je bio posljednji put da se neki hrvatski predsjednik poigrao voljom građana. Ono što je trebala biti samo formalnost, povjeravanje mandata pobjedniku na izborima, pretvorilo se tako u dvogodišnju političku krizu i jednu od najvećih mrlja na kratkoj povijesti domaćeg demokratskog iskustva. Tuđmanu je i prolazilo, imao je manje-više slobodne ruke da radi što želi, pogotovo što je u ostatku zemlje imao premoćnu podršku izborenu na krilima Oluje.

Šeksološka tumačenja i grbinarije

Kada je autokrat umro, tik pred parlamentarne izbore 2000. godine, javno se špekuliralo da u HDZ-u postoje snage koje neće dozvoliti da opozicija preuzme vlast bez obzira na rezultat izbora. I najozbiljniji i najsmireniji političari davali su do znanja da ih ne bi pretjerano iznenadio ni vojni udar. U to je doba i vojsku, i policiju, i tajne službe, kontrolirao HDZ. Od toga na sreću nije bilo ništa. Nitko osim Borisa Mikšića, nije doveo u pitanje rezultat ni jednih značajnijih izbora u Hrvatskoj.

Sve do pojave Kolinde Grabar Kitarović. Na izravno pitanje kome će povjeriti mandat nakon izbora, onome tko joj donese potpise većine zastupnika ili onome tko osvoji relativnu većinu na izborima, odgovorila je: "To je hipotetsko pitanje, na hipotetska pitanja ne odgovaram. Uzet ću u obzir sve okolnosti i donijeti odluku. Konzultirat ću i najeminentnije ustavne stručnjake".

Prvo, predsjednica očito nema pojma što je hipotetsko pitanje. Da joj je postavljeno: "hoćete li mandat povjeriti Milanoviću ili Karamarku?", mogla bi reći da ne odgovara na hipotetska pitanja jer još uvijek ne zna rezultate izbora.

Drugo, predsjednica nema pojma o Ustavu. Na stranu što naš Ustav nije najpametnije sročen, u ovom slučaju je rijetko jasan. "Predsjednik Republike povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika". Nema mjesta ni za kakve dvojbe, šeksološka tumačenja ili grbinarije.

Može se konzultirati sa svakim zastupnikom

Zbog nakaradnog izbornog sustava u Hrvatskoj je moguće da netko osvoji više glasova, a da ipak ne pobijedi na izborima. Pobjednik izbora je samo jedan, onaj tko okupi većinu u Saboru. Predsjednica tu može malo zavlačiti, ali zapravo ne može ništa napraviti da bi promijenila rezultat. Može primjerice pokušati dati mandat stranci ili koaliciji koja osvoji najviše zastupničkih mjesta, ali nema većinu. Pa taj netko neko vrijeme pokušava okupiti većinu. Može, ali ne smije. Mandat za sastavljanje vlade, ponavljamo jer joj očito nije jasno, ide onome tko uživa povjerenje većine zastupnika. Dosad je praksa bila da se predsjedniku nose potpisi zastupnika koji podržavaju neku opciju. Predsjednicu ta praksa ne obvezuje. Ona se može i osobno konzultirati sa svakim zastupnikom, može ga pitati kome on daje svoj glas. Može, ali je besmisleno i otvara sumnju koristi li ona svoj položaj za nagovaranje zastupnika. To bi bio značajan izlazak izvan ovlasti i miješanje u dvije grane vlasti u kojima predsjednica nema što tražiti.

Topnička priprema za predsjedničino muljanje po ustavnim ovlastima već je započela. Komentatori koji pišu kako im se s Pantovčaka ili Trga žrtava fašizma šapće u pero već neko vrijeme fantaziraju o tome što ona sve može napraviti sanjajući da su još uvijek u devedesetima i da u Predsjedničkim dvorima stoluje svemoćni Tuđman. Baš kao što si ona umišlja da je utjelovljenje neumrlog prvog predsjednika.

Milanovićeve fantazije

Slične je fantazije svojevremeno gajio i Zoran Milanović pokušavajući nagovoriti Stjepana Mesića da mu povjeri mandat bez obzira na to što je HDZ osvojio više zastupničkih mjesta. Njegova tadašnja, govorimo o 2007. godini, ideja je bila da je SDP pobijedio jer je pribrojivši si partnere osvojio više glasova u Republici Hrvatskoj i da je HDZ-u pobjedu zapravo donijela tzv. dijaspora. Mandat, naravno nije dobio. Dobio ga je Ivo Sanader kada je donio potpise većine zastupnika. Mesić je tada neko vrijeme otezao pokušavajući kupiti nešto vremena da Milanović prikupi dovoljan broj zastupničkih glasova, ali nije mu palo na pamet dati Milanoviću mandat za sastavljanje vlade i tako pogurati njegove napore.

Vratimo se aktualnoj predsjednici. Može ona htjeti dati mandat kome želi, ali smije napraviti samo jedno - poštivati broj mjesta u Saboru, tko god ih osvojio. Sve drugo bilo bi grubo kršenje Ustava i destabiliziranje države. Ni to joj nije strano, ali je glupo. Zašto onda predsjednica to radi, želi li se prikazati glupom ili zaista nema pojma? Ni to nije hipotetsko pitanje.