MASOVNE migracije ljudi nedvojbeno su najveća priča našeg vremena, a The Guardian donosi tekst o tome kako se definiraju pojedine kategorije ljudi koji odlaze iz svoje domovine te problematizira pitanje trenutne migrantske krize.

Migranti, iseljenici, tražitelji azila, izbjeglice, IRO - koja je razlika?

Ovi termini često su pretrpani značenjima, odnosno koriste se pogrešno kako bi sugerirali određene motive ili priču koja se iza njih skriva.

Prema UN-ovoj Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine, razlika između izbjeglica i tražitelja azila je jasna. Tražitelj azila napustio je svoju domovinu te traži zaštitu od progona, a izbjeglici je takva zaštita već pružena.

Izbjeglice imaju pravo na međunarodnu zaštitu, dok je traženje azila ljudsko pravo kojim se garantira da svatko može ući u drugu zemlju i zatražiti azil.

Interno raseljene osobe (IRO, tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj se koristio termin prognanici) su oni koji bježe unutar svoje domovine; izbjeglice koje nisu u mogućnosti ili ne žele prijeći granicu. 

Kad je riječ o migrantima, definicije su dosta nejasne. Neki smatraju da je migrant onaj koji je na putu u potrazi za boljim životom. No ako ta osoba bježi od neimaštine i gladovanja kako bi preživjela, je li ona migrant ili izbjeglica?

Međunarodna organizacija za migracije (The International Organization for Migration - IOM) stoga definira migranta kao bilo koju osobu koja se kreće prelazeći međunarodne granice ili boraveći unutar države neovisno o svom legalnom statusu i o tome je li kretanje dobrovoljno ili ne, što mu je uzrok te kolika je duljina boravka. 

Iseljenik je slabo definiran pojam koji zapravo označava bilo koga tko živi izvan zemlje u kojoj se rodio. No u praksi to je postala oznaka za migrante iz bogatih zemalja.

Koliko ih ima sveukupno i po kategorijama?

Trenutno svjedočimo najvećim zabilježenim migracijama. U 2017. godini oko 258 milijuna ljudi, ili jedna od 30 osoba, živjeli su izvan države u kojoj su se rodili.

U 2000. godini bilo ih je 173 milijuna, a prema projekcijama iz 2003., pretpostavljalo se da će do 2050. godine biti 230 milijuna internacionalnih migranata. Prema posljednjim projekcijama, do 2050. godine bit će 405 milijuna međunarodnih migranata.

No ni ti podaci nisu u potpunosti precizni. Sredinom 2017. godine bilo je 25,9 milijuna izbjeglica i tražitelja azila. No registrirane izbjeglice predstavljaju tek dio ukupnog broja onih koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove zbog različitih razloga, od rata do prirodnih katastrofa.

Sveukupno, najmanje 66 milijuna ljudi prisilno je izmješteno, a od toga je oko 40,3 milijuna IRO-a.

Što se tiče iseljenika, procjene se poprilično razlikuju. State Department procjenjuje da oko 9 milijuna građana SAD-a živi izvan domovine, u Britaniji ih je oko 5 milijuna.

I konačno, oko deset milijuna ljudi je bez domovine, odnosno bez ikakvog oblika državljanstva.

Koje države primaju najviše migranata, a iz kojih zemalja odlazi najviše ljudi?

Prema podacima IOM-a, SAD, Njemačka, Rusija, Saudijska Arabija i Velika Britanija zemlje su s najviše migranata u 2015. godini. U SAD-u je oko 46 milijuna ljudi koji su rođeni izvan države, a u Njemačkoj oko 12 milijuna. 

Indija, Meksiko, Rusija, Kina i Bangladeš su zemlje odakle odlazi najviše ljudi. Skoro polovica međunarodnih migranata dolazi iz Azije, iako je još uvijek za ljude iz Azije i Afrike uobičajenije da se sele unutar svojih kontinenata.

Koje zemlje imaju najviše izbjeglica i gdje one odlaze?

Povijesno gledajući SAD je primio više izbjeglica nego sve druge zemlje zajedno, iako se posljednjih godina taj broj smanjuje. U 2016. godini SAD je primio 85.000 izbjeglica. Te godine tadašnji predsjednik Barack Obama obvezao se primiti 110.000 izbjeglica u 2017. godini, 57 posto više nego 2015.

No novi predsjednik Donald Trump u 2017. godini smanjio je tu brojku na 45.000. Prema podacima International Rescue Committee, SAD će ove godine primiti tek 21.292 izbjeglice.

Suprotno tome, neke od najsiromašniji i najnestabilnijih zemalja kao što su Jordan, Libanon, Pakistan i Uganda sada su dugoročna utočišta za najveći broj izbjeglica 

Prema podacima UNHCR-a, Turska je trenutno vodeći domaćin u prihvaćanju izbjeglica, u zemlji ih ima 3,5 milijuna. Slijede Uganda i Pakistan koje obje imaju 1,4 milijuna.

Sveukupno 57 posto izbjeglica dolazi iz samo tri zemlje: Sirije (6,3 milijuna), Afganistana (2,4 milijuna) i Južnog Sudana (2,3 milijuna). Istovremeno Kolumbija je domaćin najvećem broju IRO-a - u 2017. godini bilo ih je 7,6 milijuna.

No brojne izbjeglice ne ulaze u službene statistike. Primjerice, službene brojke obično ne uključuju palestinske izbjeglice jer one ne spadaju u UN-ovu klasifikaciju. Kad je donesena konvencija 1951. godine za njih je napravljen poseban dogovor kako bi se izbjeglo ono što se upravo dogodilo: trajno prihvaćanje njihove izmještenosti. Broj palestinskih izbjeglica varira ovisno o izvoru, ali se pretpostavlja da ih ima između 5,3 i 6,5 milijuna, otprilike svaka treća izbjeglica je iz Palestine. SAD je prošlog mjeseca objavio da ukida financiranje glavnog programa za palestinske izbjeglice.

Koliko dugo ljudi ostaju izbjeglice i IRO?

Ne samo da se broj izbjeglica i migranata podcjenjuje već se to čini i s vremenom koje ti ljudi provedu raseljeni, odnosno u tzv. privremenim situacijama.

Palestinske izbjeglice koje su bile prisiljene napustiti svoje domove 1948. godine još uvijek žive u kampovima u Siriji, kao i eritrejske i etiopijske izbjeglice koje od sredine šezdesetih žive u kampovima u Sudanu te afganistanske izbjeglice koje su u pakistanskim kampovima od sovjetske invazije 1979. godine. 

Osim toga, mnoge zemlje iz kojih je velik broj ljudi prisiljen napustiti teritorij zbog rata, kao što su Sirija, Južni Sudan, Irak i Jemen, ujedno su i same domaćini velikom broju interno razmještenih osoba.

Kakav je politički odgovor na njihovu situaciju?

Migracije su politički neprihvatljivije nego ikad u vremenu od kraja Drugog svjetskog rata. Antiimigracijski odgovori vlada diljem Europe, Amerike i Australije poslali su jasne znakove državama na granicama da mogu izgraditi zidove i otjerati one koji traže sigurnost.

Osim toga, postoji dodatna komplikacija koja se tiče onih koji bježe od prirodnih katastrofa kao što su poplave ili opustinjavanje. Konvencija iz 1951. godine ove ljude ne smatra izbjeglicama, no kako je Bill Frelick iz Human Right Watcha rekao: “Ako je nečiji život u opasnosti, uistinu ne bi trebalo biti važno je li to zbog oružja, poplave ili potresa.”

Postoji li zemlja koja se pozitivno ističe u ovom vrtlogu zbivanja? Nažalost, stručnjaci kažu da ne.

“Ne znam ni za jednu zemlju koju bih mogao izdvojiti kao primjer i reći: ‘Oni to dobro rade.’ Može se reći da su neki aspekti negdje bolji nego drugdje. Velika Britanija se vjerojatno može smatrati boljom u odnosu na ostale. No naš odgovor na tražitelje azila nije u potpunosti dobar i općenito se s vremenom srozava”, rekao je Frelick.

Kada krijumčarenje stupa na scenu?

Neprijateljski stav prema migracijama rezultirao je dramatičnim smanjenjem legalnih puteva u posljednjih dvadeset godina što je dovelo do porasta krijumčarenja ljudi. Sada se pretpostavlja da je to posao vrijedan 150 milijardi dolara svake godine.

Najviše se ljudi krijumčari na području od juga prema sjeveru Amerike (pretpostavlja se da godišnje u SAD uđe oko 3 milijuna ilegalnih migranata), od Afrike i Bliskog istoka do Europe te od južne Azije do Europe.

Smrtni slučajevi uobičajeni su u ovom poslu. Prema podacima IOM-a, skoro 30.000 ljudi umrlo je tijekom puta u posljednjih pet godina, a najviše je slučajeva zabilježeno na Mediteranu, u sjevernoj Africi i Srednjoj Americi.