ZAGREBAČKA klinika za tumore desetljećima budi svojevrsnu nelagodu kod prolaznika s obzirom na to da iza zidova krije pacijente koji se bore s teškim dijagnozama. No, iznutra, radi se o impozantnoj zgradi koja nudi vrlo bogat program izvan okvira osnovnih medicinskih postupaka i zahvata, a za koju je zaslužno osoblje bolnice okupljeno oko Centra za umjetnost i medicinu.

Kirurginja Iva Kirac, inženjerka radiologije Ivanka Herman i bolnička knjižničarka Anica Vrdoljak s brojnim suradnicima vode centar koji je već više od deset godina usmjeren na unaprjeđenje emocionalne komponente pacijenata u klinici. Neke su aktivnosti prerasle i u klinička ispitivanja, a preliminarni rezultati pokazuju njihove pozitivne ishode, u smislu smanjenja komplikacija tijekom liječenja, količine potrebnih analgetika i anksiolitika kod pacijenata te dužine ostanka u bolnici.

Zašto vježbe disanja?

Pacijenti u klinici tako imaju priliku na mjesečnoj bazi gledati izložbe, slušati koncerte, predstave i predavanja, a vrlo je zanimljiva i muzikoterapije te vježbe disanja na kojima se trenutno provodi veliko kliničko ispitivanje, a upravo je ta manja preliminarna studija pokazala odlične rezultate kod psihofizičkog zdravlja pacijenata.

"Zašto vježbe disanja? Zato što kisik, odnosno oksigenacija tkiva, pomaže da imunološki sustav radi kako bi trebao. To je direktan mehanizam kako se neke bakterije i virusi, u krajnjoj liniji i stanice raka, mogu ubiti, ako ima dovoljno kisika da taj mehanizam može raditi kako treba. Ako ste vi pogrbljeni u krevetu, vaš prostor disanja se drastično smanjuje.

Ako vam prije operacije, kada još niste u bolovima, možemo pokazati i objasniti što sve možete napraviti s pravilnim disanjem, ako osvijestimo barem na kratko na možete disati s ramenima, dijafragmom, da možete udahnuti dovoljnu količinu zraka, i na koji način, velika je vjerojatnost da ćete i nakon toga to moći primijeniti", objasnila je Iva Kirac, specijalistica kirurške onkologije i abdominalne kirurgije.

"Postoji novi trend da se onkološki pacijenti pripremaju kao sportaši"

Čak i jednokratno pokazivanje tih vježbi dalo je izvrsne rezultate, a pokazalo se da postoje trendovi smanjivanja duljine boravka u jedinici intenzivnog liječenja i boravka na odjelu. Kirurginja objašnjava da su pilot projekta vježbi disanja objavili i predstavili na kirurškom kongresu, a da sada nastoje u većoj studiji vidjeti postoji li kakav veći pomak.

"To je nešto što je prepoznato i spada u jedan trend koji se zove prehabilitacija. To znači da se onkološki bolesnici tretiraju kao sportaši, odnosno da se između različitih etapa liječenja pripremaju bilo kroz fizikalnu terapiju, nekakvu fizičku aktivnost, hranu i psihološku komponentu. Tako lakše i s manje komplikacija prolaze epizode liječenja", kaže Kirac.

Za vrijeme posjeta bolnici vidjeli smo jedan trening vježbi disanja s pacijentima, a i sami smo naučili neke tehnike, koje nam je pokazala učiteljica joge i disanja Katarina Lukerina. Ona i kolega počeli su održavati vježbe prije godinu dana, a od tada se skupina ljudi koja volontira u tom segmentu proširila na dvadesetak ljudi.

"Pacijenti su i svoje obitelji naučili vježbe"

"To je dio znanstvenog istraživanja koje radimo u bolnici, vježbama pokušavamo naučiti pacijente u sat vremena nekim jednostavnim vježbama disanja kojima si mogu pomoći tijekom perioda boravka u bolnici tako da bolje dišu, da prokrve bolje tijelo i da smanje moguće komplikacije i duljinu perioda boravka u bolnici", kaže Lukerina.

Vježbe koje rade vrlo su jednostavne, uključuju tehnike izjednačenog disanja, kvadratnog disanja i fiziološkog uzdaha.

"Povratne informacije su jako dobre. Ljudi u tih sat vremena vide promjenu u opuštenosti. Vide to da im se tijelo ugrije. Oni se odmah umire i na neki način vide benefite. No, bilo bi poželjno da to sami rade tijekom boravka u bolnici. Bilo je slučajeva da su nam neki pacijenti koji su bili na vježbama, pa su se vratili ponovno u bolnici, rekli da su to toliko prakticirali da su svoju obitelji naučili tome i da i oni vide promjene", objašnjava.

Muzikoterapija

Na ideju o vježbama disanja utjecala je i stažistica Brigita Vilić koja je 2017. godine u kliniku prvi puta došla kao studentica i u suradnji s dr. Kirac provela diplomsku studiju muzikoterapije.

"Tema je bila utjecaj receptivne muzikoterapije na postoperativnu bol kod žena oboljelih od karcinoma dojke. Slušale su glazbu za vrijeme cijele hospitalizacije, otprilike tri do pet dana nakon operacije, i rezultati su pokazali da im je hospitalizacija bila ugodnija. Glazba se pokazala kao izvrsna distrakcija od boli, a smanjila se i upotreba analgetika.

Par godina nakon toga sam došla ovdje na staž. Osmislili smo predoperativni program gdje bi  pacijenti došli par dana prije operacije i osvijestili svoje disanje. Radili smo progresivnu mišićnu terapiju i vježbe disanja, specifične vježbe kroz neko određeno vrijeme koje su rađene u kontroliranim uvjetima", kaže Brigita i dodaje da su ove vježbe iste kao i one koje rade operni pjevači, ronioci i mornari.

Suradnja s umjetničkim akademijama

A osim vježbi disanja, pacijentima su u sklopu centra omogućene mnoge druge aktivnosti.

"Centar za umjetnost i medicinu nastao je zahvaljujući našim naporima i promišljanju da su pacijenti kao osobe cjeloviti, da se ne možemo posvetiti samo dijagnosticiranju njihovih bolesti i da ostatak vremena kada nisu u postupcima dijagnostike i liječenja trebaju raditi nešto vođeno i smisleno što će unaprijediti njihovi zdravlje i zdravlje njihovih obitelji. Jer, ako imate u obitelji nekoga tko boluje od onkološke bolesti, znate da je uz njega cijela njegova obitelj bolesna.

Tako je počelo prvo s održavanjem izložbi, nastavilo se s koncertima. Osigurali smo suradnju s obrazovnim institucijama, Akademijom likovnih umjetnosti i Muzičkom akademijom. Imamo planove prema nekim drugim obrazovnim institucijama. Sve što radimo, mi koji smo ovdje zaposleni radimo volonterski", objasnila je Ivanka Herman, inženjerka radiologije na odjelu za onkološku radiologiju i voditeljica centra za umjetnost i medicinu na Klinici za tumore.

Bolnica je dom brojnim udrugama

U sklopu centra djeluju i brojne udruge. Kako objašnjavaju naše sugovornice, Liga protiv raka je osnovala Institut za tumore i dobila zgradu 1968. godine te je osigurala dio prostora za različite udruge. Ovdje djeluje Europa dona, Institut za gastroenterološke tumore (IGET), Zagrebačka liga protiv raka te različite skupine bolesnika i preživjelih.

"Prije su postojali razni klubovi u sklopu lige protiv raka, no nije postojalo kao ovaj Centar. Nešto slično za sada ne postoji u Hrvatskoj, ali postoji u svijetu gdje su ove aktivnosti dio normalnog bolničkog sustava, znači nisu na volonterskoj bazi", objasnila je Herman.

Kada bi Centar postao dio zdravstvenog sustava i financiran iz državnih sredstava, provođenje ovih aktivnosti bilo bi puno lakše, a mogli bi se dovesti i prijeko potrebni psiholozi. Ovako, na volonterskoj bazi, uspijevaju privući psihologe samo kada su prijeko potrebni ili za neka grupna predavanja.

"Pacijenti su jako zadovoljni zbog tih aktivnosti, podržavaju ih, vraćaju im se, nude i neke svoje ideje. Jako su lijepe interakcije s pacijentima. Neke izložbe i koncerte odobravaju, neki im se jako ne sviđaju, ali to je dio normalne interakcije, oni reagiraju prirodno", zaključuje Herman.