KINESKA vlada desetljećima se suočava s optužbama za represivne politike osmišljene kako bi se etničke manjine asimilirale u dominantnu hansku kulturu. Novi zakon, koji bi trebao biti formalno odobren na godišnjem zasjedanju kineskog parlamenta kasnije ovog tjedna, trebao bi učvrstiti, proširiti, pa čak i ubrzati taj proces.

Dok ga kineska vlada brani kao ključan korak za promicanje "modernizacije kroz veće jedinstvo", akademici i aktivisti za ljudska prava upozoravaju da će dodatno ugroziti prava i način života manjinskih skupina, piše BBC.

Što donosi novi zakon?

Zakon, nazvan "Promicanje etničkog jedinstva i napretka", daje prednost mandarinskom jeziku na štetu drugih, potiče mješovite brakove između Han Kineza i drugih etničkih skupina zabranom bilo kakvih ograničenja te nalaže roditeljima da "odgajaju i vode maloljetnike da vole Komunističku partiju Kine". Također, u širokoj odredbi, zabranjuje sve radnje koje se smatraju štetnima za "etničko jedinstvo".

Kineski vođa Xi Jinping više je puta pozvao na "sinizaciju religije", tražeći da se vjerske prakse usklade s onim što Komunistička partija smatra kineskom kulturom i vrijednostima. Stručnjaci ovaj zakon vide kao ozakonjenje onoga što je već postalo srž njegove vladavine.

"Bilo da je riječ o promicanju mandarinskog jezika, ograničavanju izražavanja etničkog identiteta ili vjerskih praksi, režim ovime poručuje: 'Sve što smo dosad radili bilo je ispravno, i toliko smo sigurni u to da ćemo dosadašnju politiku sada podići na razinu temeljnog zakona'", kaže Aaron Glasserman sa Sveučilišta u Pennsylvaniji.

Duga povijest nemira

U Kini postoji 55 službeno priznatih etničkih manjina, no Peking je uvijek bio najviše zabrinut za Ujgure u Xinjiangu i za Tibetance, gdje se suočava s najtežim optužbama za kršenje ljudskih prava. Komunistička partija se uglavnom oslanjala na strah od odmazde kako bi suzbila svaki spomen odcjepljenja, umjesto da ponudi veću autonomiju.

U mjesecima uoči Olimpijskih igara 2008. godine, tibetanski redovnici predvodili su ustanak u Lhasi, koji je ugušen. Peking tvrdi da su poginule 22 osobe, dok tibetanske skupine u egzilu procjenjuju broj žrtava na oko 200. Sljedeće godine, u smrtonosnim sukobima između Ujgura i Han Kineza u Urumqiju, glavnom gradu Xinjianga, poginulo je gotovo 200 ljudi. Nasilje se nastavilo i idućih godina, uključujući napad automobilom s eksplozivom na Trgu Tiananmen 2013. te napad na željezničkoj postaji u provinciji Yunnan 2014. godine.

Peking tvrdi da su nasilne pobune opravdale oštre mjere. Međutim, UN i organizacije za ljudska prava navode da je više od milijun ujgurskih muslimana prisilno zatočeno u logorima, koje kineska vlada naziva centrima za "preodgoj". Na Tibetu su samostani, nekad središta moći, pod strogom kontrolom, a djeci mlađoj od 18 godina zabranjeno je proučavanje budističkih tekstova i moraju pohađati državne škole na mandarinskom.

Strateški i gospodarski interesi

Analitičari smatraju da je vladi potreban novi zakon kako bi nadjačala postojeće zakonske zaštite prava manjina i osigurala kontrolu nad kritičnim regijama koje povezuju Kinu sa susjedima i ključnim globalnim trgovačkim putovima. Osnivač komunističke Kine, Mao Zedong, jednom je rekao: "Kažemo da je Kina zemlja golemog teritorija i bogatih resursa. Zapravo, hanska nacionalnost je brojna, dok manjinske nacionalnosti imaju golem teritorij i bogate resurse".

Iako Han Kinezi čine više od 90% stanovništva, domovine Tibetanaca, Ujgura i Mongola obuhvaćaju ogromna područja bogata mineralima i važna za poljoprivredu, čineći značajan dio ukupne kopnene mase zemlje. Te skupine imaju vlastite jezike, pisma i povijesna razdoblja neovisnosti te žive u prostranim pograničnim područjima.

Formalizacija postojećih politika

Iako zakon u Kini često provodi volju Partije, novi zakon o "etničkom jedinstvu" znatno olakšava dužnosnicima provedbu onoga što se već događalo, dajući im jasniji nalog s vrha. Godinama je kineska vlada poticala Han Kineze da se presele na Tibet ili u Xinjiang, gdje kritičari tvrde da se namjerno pokušava brojčano nadmašiti manjinske skupine. Uz to, Peking je financijskim poticajima ohrabrivao brakove između etničkih skupina, što se sada odražava i u novom zakonu.

"Zakon izričito ne promiče međunacionalne brakove. Ono što kaže jest da nijedna osoba ili organizacija ne smije ometati slobodu braka na temelju nečijeg vjerskog ili etničkog identiteta", objašnjava Glasserman. On navodi primjer lokalnog dužnosnika koji bi se mogao suočiti s vjerskim protivljenjem imama ili svećenika braku između Kineza iz naroda Han i žene iz etničke manjine. "Takav bi dužnosnik, čiji je glavni prioritet izbjeći probleme, mogao potiho manipulirati situacijom kako bi se izvršio pritisak da se brak ne sklopi. Ovaj zakon otežava takav neformalni proces", dodaje.

Reakcije i tumačenja

Gotovo je nemoguće dobiti izjave Ujgura, Tibetanaca ili Mongola koji žive u Kini jer bi kritiziranje vladine politike moglo dovesti do zatvora pod optužbom za "separatizam". Međutim, oglasile su se organizacije u inozemstvu.

"Ograničavanjem obrazovanja na manjinskim jezicima, novi zakon osigurava da Ujguri, Tibetanci i Mongoli više neće imati pravo koristiti svoje materinje jezike u školama i na fakultetima. Umjesto toga, bit će prisiljeni koristiti mandarinski kineski, što je samo jedan aspekt križarskog pohoda Komunističke partije za asimilaciju kineskih etničkih manjina", objavila je Kampanja za Ujgure na društvenim mrežama. Portal Phayul, koji financiraju Tibetanci u egzilu, piše: "Kritičari vide ovaj zakon kao najnoviju fazu u ubrzanoj kampanji 'sinizacije' pod vodstvom Xija".

Komunistička partija se slaže da se radi o asimilaciji, ali tvrdi da je to pozitivno. Zakon "ima za cilj osigurati sveobuhvatno vodstvo Partije nad etničkim pitanjima, ojačati osjećaj zajedništva kineske nacije i podržati regije s etničkim manjinama da se bolje integriraju u cjelokupni razvoj zemlje", izjavio je Lou Qinjiang, glasnogovornik Nacionalnog narodnog kongresa.

Organizacije za ljudska prava kažu da zakon treba čitati više kao javnu objavu nego kao pravni dokument. "Zakon formalizira ideološki okvir povezan sa 'zajedničkom sviješću kineske nacije' kroz obrazovanje, religiju, povijest, kulturu, turizam, medije i internet te nalaže da se ta ideologija integrira u urbano i ruralno planiranje te gospodarski razvoj", rekao je Yalkun Uluyol, istraživač za Kinu u organizaciji Human Rights Watch.

Većina analitičara slaže se da Pekingu nije potreban novi zakon da bi nametnuo svoju moć. No, važnost ovog zakona leži u poruci koju šalje o smjeru u kojem Xi Jinping vodi Kinu u bliskoj budućnosti.