Foto: Jadran Babić / Cropix

KAD SU Milana Bandića uhvatili da se s prijateljima kladi u desetke tisuća eura na nogometne utakmice, on je izvalio epohalnu rečenicu da je sve to bila "zeka peka". I nikome ništa. Njegov splitski pandan Željko Kerum prošle nedjelje proslavio se izjavama o Srbima, Crnogorcima i Jugoslavenima, pa onda sve to u službenom priopćenju pripisao "nesnalažljivosti u takvoj vrsti provokativnih diskusija". I opet nikome ništa. Državno odvjetništvo prihvatilo je takvo objašnjenje i odustalo od kaznenog progona.

Takve stvari govore svi, pa što ne bi i Kerum?

Kerum zaključio da je dovoljno biti iskren i skrušeno priznati kako nije znao da ne smije glasno izreći ono što stvarno misli, pa da mu odmah bude oprošteno. Bandića su ulovili s prstima u lovi, pa se branio da je to bila zezancija. Keruma su ulovili u napadu šovinizma, pa se branio kako se baš nije snašao. Da je kojim slučajem znao da će ga kritizirati što tako govori o Srbima na javnoj televiziji, možda bi malo pripazio. Ali opet, tko bi mislio da će ga zbog toga uopće napasti? Pa to su stvari koje se govore uz ognjište i sa saborske govornice, izvikuju na utakmicama i koncertima, na njima se dobivaju izbori, pa kako sada mogu biti zabranjene?

I tako se opet vrtimo u krug. Nije kriv Milan Bandić kad njegov stranački šef sve ispade - od korupcionaških do anticivilizacijskih - pripisuje "političkom stilu". Niti je kriv Željko Kerum kad DORH prihvaća ispriku i famozno "nesnalaženje". Kao što zapravo nisu krivi ni brojni drugi političari, dužnosnici, tajkuni, javni djelatnici, novinari koji su širili mržnju i prolazili nekažnjeno. Vjerojatno su s vremenom stekli dojam da je to dopušteno. Kao mala djeca: ako prođe jednom, onda se valjda smije. I kako se sad ne smije, kad se uvijek smjelo?

Vrijeđanje Srba nije pristojno - ali ni kažnjivo

Prije desetak dana dr. Esad Mujkanović, liječnik opće prakse u Domu zdravlja u Otočcu, odbio je pomoći Bošku Radiću iz Vrhovina koji je dovezen sa simptomima moždanog udara. Čelnici općine kasnije su liječnika optužili da je na njih vikao da su "četnici", prijetio da će im "skinuti kokarde s glave", govorio im da su "rođeni kao četnici" i još  pregršt toga.

Policija je u inicijalnom priopćenju obavijestila javnost kako je podnijela prijavu zbog vrijeđanja na nacionalnoj osnovi, da bi se odmah nakon toga predomislila i zaključila kako će liječnika Mujkanovića prijaviti samo "zbog narušavanja javnog reda i mira počinjenog vrijeđanjem na naročito drzak i nepristojan način". Doista nije pristojno nazivati ljude četnicima. Pače, drsko je. Ali opet, nije kažnjivo. Bože sačuvaj.

Za "pijanu srpsku životinju" nagrada, a ne kazna

Sličnih slučajeva u Hrvatskoj ima koliko hoćete. Primjerice, Radimir Čačić nedavno je Ivana Čehoka - valjda zbog brade - usporedio sa četnikom. Joso Mraović, takozvani "lički Tuđman", u emisiji Ćiroskop na Z1 dobro se zabavljao na račun tamnopute košarkašice s kojom se svojedobno "analno rukovao" ("a tog vraga crnoga, tko bi to j...") i na račun Srba ("Jugoslaveni, turski janjičari, oni su još gori od Srba"). Ljubo Jurčić ne tako davno ustvrdio je kako "zasad ne bi trebalo prodavati hrvatske kompanije kupcima iz Srbije",  a nešto slično ponovio je i Damir Polančec prilikom prodaje KIM-a. O notornoj emisiji Istraga koja se godinama emitirala na Novoj TV i pobirala brojne nagrade (zahvaljujući i rečenicama tipa "pijana srpska životinja") ne treba ni govoriti. Ni jedna kazna, samo nagrade, visoka gledanost i kultni status.

Bi li se HRT ispričao da SDSS nije na vlasti?

Pa zašto bi onda Kerum prvi bio kažnjen samo zato što govori ono što misli on i još par milijuna Hrvata? Ili zašto bi kažnjena bila Hrvatska televizija za prenošenje riječi koje, po ocjeni Državnog odvjetništva, uopće nisu predstavljale poticanje na nacionalnu nesnošljivost? Nije vrag da će HRT odgovarati i kad u izravnom prijenosu, pred nekoliko milijuna gledatelja (uključujući i maloljetne) i uz komentatore koji prigodno šute, cijeli stadion urla "Ubij Srbina"?

I kad smo već kod Hrvatske televizije... Njezino vodstvo osjetilo je potrebu ispričati se zbog onoga što je Kerum govorio u "Nedjeljom u dva" tek kad se pobunio SDSS. I to samo zato što je SDSS dio vladajuće koalicije. Da je Kerum iste stvari govorio o crncima, nikome ništa. Ili da srpska stranka nije na vlasti, opet nikome ništa. Pa čak i sada, unatoč svemu tome, nikome neće biti ništa.

Od folklora do nesnalaženja istim putem

Međutim, ako mržnju može nekažnjeno širiti 50 tisuća hrvatskih navijača, zašto to - čak i mnogo blaže - ne bi činio Željko Kerum? Ako je ovakvo skandiranje postalo nacionalni folklor, nije li onda logično da se i Kerumovo "nesnalaženje" smatra nečim sasvim normalnim? I možete li uopće zamisliti kakva je situacija kad ovom prilikom neće biti spomenut čak ni Marko Perković Thompson...

Naravno, sve je to "zeka peka". Ono što se misli ozbiljno, nitko u hrvatskoj vlasti, policiji i pravosuđu ne uzima ozbiljno. Kad se vrijeđa crnce, bune se tek UEFA i američka ambasada. Kad se vrijeđa Židove, bune se samo Izraelci. Kad se vrijeđa Srbe, bune se isključivo - Srbi. A kad se vrijeđa ljudsko dostojanstvo, ne buni se nitko. Zašto i bi? To je sve obično "nesnalaženje".

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje