KANADSKI teoretičar medija Marshall McLuhan početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća je predvidio da će svijet zbog razvoja tehnologije i medija postati globalno selo, zahvaljujući konstantnom kolanju informacija doslovno sa svih strana svijeta. S druge strane, McLuhan nije tvrdio da to znači da će globalno selo živjeti u harmoniji i bez sukoba, nego baš obratno - da će doći do maksimalizacije konflikta.

McLuhanova proročanstva su se u međuvremenu u značajnoj mjeri ostvarila, ali ni on nije mogao zamisliti da će to buduće globalno selo omogućiti jednom radikaliziranom pojedincu iz Australije da se pretvori u djelatnog terorista koji će izvršiti pokolj muslimanskih vjernika na Novom Zelandu, a između ostaloga inspiriran genocidnom velikosrpskom ideologijom koju su devedesetih godina u BiH provodili Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Izrastao iz kloake 4chana

Po prvim medijskim izvještajima, 28-godišnji terorist Brenton Tarrant nije imao nikakve veze s prostorom bivše Jugoslavije ni s ratovima devedesetih godina koji su uzdrmali to područje, nego je bio potomak siromašne australske radničke klase, čovjek koji je radio ne baš dobro plaćene poslove dok je na internetu, ponajviše zloglasnom forumu 4chan, počeo ponirati u milje rasizma i bijele supremacije, sve više uvjeren da se u svijetu upravo odvija genocid nad bijelcima te da su muslimani ti koji provode taj genocid, odnosno, u malo blažoj varijanti te rasističke retorike, “zamjenu naroda”. 

U kloaki 4chana i u paranoičnim ideologijama bijelih suprematista Tarrantu je tako bilo moguće povezati napad Otomanskog carstva na Beč 1683., genocid nad Bošnjacima u BiH u prvoj sredini 1990-ih i vlastiti teroristički čin pokolja 49 ljudi u novozelandskom Christchurchu kao dio jednog te istog narativa, onog o borbi bijelih Europljana za opstanak. 

Manifest po uzoru na Breivika

Tarrant je svoj manifest, koji je plasirao online taman pred napad, nazvao “The Great Replacement” te u njemu na 73 stranice izmiksao sve i svašta. Ipak, bio je mnogi sažetiji od svojeg norveškog terorističkog uzora Andersa Behringa Breivika, čiji je manifest dug tisuću i pol stranica nepodnošljivih banalnosti, teorija zavjere i rasne mržnje. Isto je i sa sadržajem Tarrantova manifesta, no vidi se i da je u značajnoj mjeri inspiriran retorikom i formom komunikacije koja se njeguje na forumu 4 chan. 

Stoga utjecajni blog Bellingcat ističe da je Tarrantov manifest pun shitpostinga, tj. uobičajene prakse internetskih trolova da odjednom izbace veliku količinu niskokvalitetnog sadržaja s ciljem provociranja emotivne reakcije naivnijih korisnika interneta, a kako bi sabotirali postojeću diskusiju.

Na samom početku manifesta Tarrant ističe da je ključna stvar cijelog njegovog narativa o genocidu nad bijelom rasom prirodni prirast. Uvjeren je da će se migranti više i brže razmnožavati od bijelih Europljana, što po njemu onda dovodi do nestanka bijele rase. Već tu se mogu čuti odjeci ekstremnog velikosrpskog nacionalizma koji je osamdesetih širio paranoju o tome što Albanci na Kosovu imaju više djece od Srba pa samim time predstavljaju prijetnju Srbima.  

Velikosrpski nacionalizam kao inspiracija

Značajnu ulogu u manifestu i natpisima koje je Tarrant objavio ima i meme “Remove Kebab”, koji se temelji na propagandnoj pjesmi bosanskohercegovačkih Srba koji su se devedesetih borili za uništenje BiH i velikosrpsku politiku Karadžića i Mladića. Riječ je o doista prizemnoj i glupavoj pjesmi, punoj nacionalističke mitomanije i primitivne mržnje, što je čini savršenom za parodiranje. Na početku spota srpski vojnik iz Doboja kaže da citira Radovana Karadžića riječima “I Bog je Srbin, on će nas čuvati”, a onda slijede stihovi o “srpskoj zemlji napadnutoj” uz pratnju harmonike. U osnovi, riječ je o nacionalističkoj folk pjesmi poput “Čavoglava”, samo napisanoj iz velikosrpske, a ne filoustaške perspektive.

Kroz razne verzije i nadogradnju ove treš pjesme došlo se do kopi-pejstane (tekstovi s foruma koji se počnu po sistemu copy/paste širiti internetom) nazvane “Remove Kebab”, u kojoj se napada Turke i Hrvate, a slavi četnike i Srbe. 

Divljenje Radovanu Karadžiću

Zahvaljujući čudima digitalnog doba jedan balkanski nacionalistički meme, nastao iz propagande u korist Ratka Mladića i Radovana Karadžića, završio je kao dio propagande koju je u javnost plasirao australski desničarski terorist u povodu pokolja nad najmanje 49 muslimana na Novom Zelandu. Da sve zajedno nije tako mučno i odbojno, moglo bi biti i smiješno koliko je apsurdno, što će vjerojatno oduševiti 4chan.

Zanimljivo je da se i Tarrantov uzor Breivik pozivao na neka imena iz Srbije u svom manifestu. Tamo se spominje Srđa Trifković, srpski publicist, politički analitičar te bivši savjetnik srbijanskog premijera Vojislava Koštunice i osuđene ratne zločinke Biljane Plavšić, autor suludih knjiga “Prorokov mač”, "Kronike Krajine" i "Pobijediti džihad". Trifković u svojim knjigama širi teorije zavjere o "kampanji vodećih medija na obje strane Atlantika i pobornika multikulturnog eksperimenta širom zapadnog svijeta", a svojedobno mu je zabranjen ulazak u Kanadu zbog negiranja genocida u Srebrenici.

Ideologija bijele supremacije

U narativu bijelih rasista i zagovornika čiste kršćanske Europe srpska starija i novija povijest tako postaje priča o "predziđu kršćanstva", što bi naročito trebalo zabrinuti hrvatske nacionaliste koji gube tu titulu, i to u pravcu Srba. Tako onda i nema razlike između Kosovske bitke iz 1389. i genocida nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. jer, kako je to sam tada formulirao zločinac Ratko Mladić, u pitanju je "osveta nad Turcima". Karadžić je nekoliko mjeseci pred početak rata u BiH širio famu o ugroženosti Srba, a u to je ime i u Skupštini BiH održao i zloglasni govor o tome kako će "muslimanski narod nestati" ako se odluči za neovisnost BiH. Za Tarranta su pak sve to muslimani koji samim svojim postojanjem provode genocid nad bijelom rasom. Bez obzira na te nijanse, rezultat je isti - masovno ubijanje nevinih ljudi koje se bez ikakvog realnog razloga proglasilo prijetnjom. 

Uostalom, Tarrant je u svoj teroristički pohod smrti krenuo slušajući četničke pjesme, što dodatno pokazuje digitalnu polivalentnost nekad partikularnih nacionalističkih narativa, ograničenih na određeni geografski prostor. Zahvaljujući internetu moguće je da karadžićevska genocidna mržnja i namjera budu kroz mutacije 4chana pretvorene u gorivo pokolja po džamijama u Christchurchu.

Rat protiv "Turaka" i "muslimana" kao onih koji vrše genocid nad bijelcima

Znakovito kod Tarrantova manifesta je i kako on sam definira svoj politički put. Kaže da je u mladosti bio komunist pa je postao anarhist, nakon toga pak libertarijanac, iz čega je pak izrastao u "eko-fašista". No sve to treba uzeti s rezervom jer se dijelovi manifesta čitaju i kao namjerno loša šala. Po njegovim djelima je ipak prilično lagano politički definirati Tarranta kao islamofobnog nacionalista, rasista i zagovornika bijele supremacije koja je standardno kamuflirana u zamišljenu poziciju bijele žrtve pred tamnoputim osvajačima, "Turcima" i "muslimanima" u Tarrantovoj, ali i Karadžićevoj i Mladićevoj retorici.

Tarrant u svojem manifestu spominje i Kosovo, a rat iz devedesetih opisuje kao sukob "kršćanskih Europljana, koji su se borili da otjeraju islamske okupatore iz Europe, a čemu se suprostavio savez SAD - NATO i muslimana". Znakovito u svemu je i da se Tarrant poziva na kršćanstvo kao utemeljenje svojeg terorizma, isto kao što je Srpska pravoslavna crkva blagoslovila srpske vojnike koji su 1990-ih išli u etničko čišćenje, pokolje i genocide pod izlikom "obrane srpstva".

Neki Tarrantovi stavovi su već mainstream

No sve spomenuto, koliko god bilo izvrnuto i suludo, ipak nije ni približno najstrašnije u Tarrantovom manifestu. Ono što doista plaši jest koliko su njegovi stavovi već prisutni u svjetskom mainstreamu, primjerice i Hrvatska je upravo usred groznice o demografiji kao usudu, dok Tarrantovi antimuslimanski stavovi nisu značajno različiti od onih Donalda Trumpa ili Marine Le Pen.

Razlika je prvenstveno u tome što je terorist Brenton Tarrant, kao svojedobno Karadžić i Mladić, svoje stavove odlučio realizirati do njihova logičnog kraja - masovnog ubijanja nevinih ljudi.