EUROPSKI parlament prošlog je tjedna tijesnom većinom zatražio mišljenje Suda Europske unije o tome je li trgovinski sporazum između EU-a i južnoameričkog bloka Mercosur u skladu s europskim ugovorima, čime je proces ratifikacije privremeno zaustavljen, potencijalno i do dvije godine.

Odluka je donesena s tek deset glasova razlike, u politički napetoj atmosferi obilježenoj masovnim prosvjedima europskih poljoprivrednika koji su traktorima blokirali prilaze zgradi Parlamenta u Strasbourgu.

Dok su poljoprivrednici ovu odluku dočekali kao privremenu pobjedu, Europska komisija izrazila je žaljenje zbog odgode, upozoravajući da se time usporava jedan od strateški najvažnijih trgovinskih projekata Unije.

Sada je ključna riječ na Sudu EU-a, koji nema obvezu žurnog postupanja. Sud može sporazum potvrditi, čime bi se on vratio u Europski parlament na konačno glasanje, djelomično ga ograničiti, što bi zahtijevalo izmjene pojedinih odredbi, ili ga ocijeniti negativno, što bi otvorilo potrebu za dubinskim preinakama ili čak redefiniranjem cijelog sporazuma.

Pravni stručnjaci upozoravaju da ova faza nadilazi konkretan slučaj Mercosura. Sudska interpretacija mogla bi postaviti presedan za sve buduće trgovinske sporazume EU-a, osobito one koji balansiraju između isključivih nadležnosti Unije i ovlasti država članica.

Sam sporazum EU–Mercosur pravno je podijeljen na dva instrumenta: sveobuhvatni Sporazum o partnerstvu (EMPA), koji uključuje politički dijalog, trgovinu, investicije, okoliš i suradnju te zahtijeva ratifikaciju u svim nacionalnim parlamentima EU-a i zemalja Mercosura, te privremeni trgovinski sporazum (ITA), koji bi omogućio privremenu primjenu trgovinskih odredbi nakon potpisa i suglasnosti Europskog parlamenta.

Iako je takav model ranije bio razmatran, slanje sporazuma Sudu EU-a bitno mijenja političku dinamiku. Većina analitičara smatra da bi pokušaj privremene primjene u ovom trenutku bio protumačen kao zaobilaženje Parlamenta i poljoprivrednog sektora, uz ozbiljan rizik dodatne radikalizacije prosvjeda i jačanja euroskepticizma. Stoga se očekuje da će Komisija pričekati sudsku odluku.

Dalekosežne posljedice

Jean Pisani-Ferry, ugledni analitičar i bivši savjetnik Europske komisije, upozorava da će ishod imati dalekosežne posljedice.

„Odluka da se zatraži mišljenje Suda EU-a reflektira duboke političke podjele unutar Unije. Ovo nije samo pravno pitanje, nego signal kako Europa vidi svoje strateško mjesto u svijetu. Ako Sud utvrdi ozbiljne manjkavosti, to će utjecati i na buduće velike trgovinske sporazume“, rekao je.

Sporazum EU-a s Mercosurom – Argentinom, Brazilom, Paragvajem i Urugvajem – jedan je od najambicioznijih projekata u modernoj povijesti Unije. Njime bi se stvorila najveća zona slobodne trgovine na svijetu, koja obuhvaća više od 700 milijuna potrošača.

Za Europsku uniju ovaj sporazum ima značenje koje nadilazi carine i kvote – riječ je o pokušaju očuvanja globalnog utjecaja u svijetu obilježenom rivalstvom SAD-a i Kine.

EU je već sada drugi najveći trgovinski partner Mercosura, s oko 17 posto ukupne robne razmjene. U 2024. trgovina između dvaju blokova premašila je 111 milijardi eura, dok je razmjena usluga u 2023. dosegla više od 42 milijarde eura.

Sporazum bi europskim kompanijama otvorio tržište za automobile, strojeve te kemijske i farmaceutske proizvode, uz procijenjene godišnje uštede na carinama veće od četiri milijarde eura.

Mercosuru sporazum donosi povlašten pristup jednom od najbogatijih svjetskih tržišta, ali i priliku za izlazak iz modela gospodarstva temeljenog isključivo na izvozu sirovina. Brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva ocijenio je sporazum „velikim korakom naprijed“, naglasivši da on otvara prostor za industrijsku proizvodnju s većom dodanom vrijednošću.

Snažan otpor poljoprivrednika

Otpor u Europi, međutim, ostaje snažan. Najglasniji protivnici dolaze iz poljoprivrednog sektora, osobito u Francuskoj, Irskoj i Poljskoj.

Predsjednica udruženja profesionalnih poljoprivrednika COPA Christiane Lambert upozorava da se „europski poljoprivrednici ne mogu natjecati s industrijskim farmama koje ne poštuju iste standarde“.

Skeptične su i ekološke organizacije koje, unatoč klauzulama o nultoj stopi krčenja šuma, upozoravaju na nedostatak učinkovitih mehanizama nadzora i sankcija.

U strateškom smislu, sporazum EU–Mercosur dio je šire borbe za kritične sirovine i globalni utjecaj. Argentina raspolaže velikim zalihama litija, ključnog za energetsku tranziciju, dok EU nastoji smanjiti ovisnost o Kini. Kako je to sažeo jedan bivši diplomat Unije, riječ je o poruci da Europa želi biti geopolitički akter, a ne tek tržište otvoreno tuđim interesima.

Bernd Lange, predsjednik Odbora za međunarodnu trgovinu Europskog parlamenta, sporazum opisuje kao „svjetionik nade” i pobjedu multilateralizma, dok analitičar Luigi Gambardella upozorava da se previše oslanja na klasične carine, a premalo na digitalna pravila i tehnološke standarde budućnosti.

Unatoč podjelama, većina europskih diplomata smatra da je riječ o iskoraku od kojeg bi Unija dugoročno trebala profitirati.

Ishod sada u velikoj mjeri ovisi o Sudu EU-a. Ako njegovo mišljenje bude strogo i uz zahtjev za značajnim izmjenama, južnoameričke zemlje mogle bi zatražiti nove pregovore ili čak odustati od cijelog procesa.

Šefica europske diplomacije Kaja Kallas, koja je sporazum branila u Europskom parlamentu, tražila je brzu ratifikaciju, nazvavši je „geostrateškom odlukom“.

U tom smislu, za analitičare je sporazum EU–Mercosur postao više od trgovinskog dokumenta – pretvorio se u test sposobnosti Europske unije da istodobno uskladi ekonomiju, okoliš i geopolitiku u novom, fragmentiranom svjetskom poretku.