Foto: AFP

UHVAĆEN u unakrsnoj vatri između svojih vojnika i pobunjenika, prebačen u kamion, a zatim smaknut pred razdraganom gomilom - zadnji trenuci života Moamera Gadafija bili su brutalni kao i zločini koje je počinio.

Prekriven krvlju i prljavštinom molio je za svoj život, no jedini odgovor koji je dobio bio je metak u čelo, navodi Daily Mail.

Kako se njegova smrt može usporediti sa smrtima ostalih beskompromisnih i nemilosrdnih vladara poput Benita Mussolinija, Adolfa Hitlera, Nikolaja Ceausescua i Rafaela Trujilla? Okolnosti su možda bile različite, no krvave posljednje sekunde života svima su njima bile iste, piše Daily Mail koji je sastavio listu.

Sadam Husein, 30. prosinca 2006.

Husein, smijenjeni irački diktator u trenucima prije svoje smrti i suočavanja s pravdom nije imao vremena razmišljati o banalnostima kao što je tip čvora na omči oko njegova vrata. Poput Gadafija pronađen je kako se kukavički skriva u rupi, u prosincu 2003. godine, a jedan je američki zapovjednik tada komentirao: "Uhvaćen je poput štakora."

Kada su ga savezne snage u njegovom rodnu mjestu Tikritu opkolile, skrivao se u podzemnoj komori malo većoj od sanduka te se predao bez borbe. Zapuštene brade i izmoren, u bijegu je bio 250 dana. Početkom rujna 2006. proglašen je krivim za zločine protiv čovječnosti i osuđen na smrt vješanjem, a tri mjeseca poslije, u rane jutarnje sate 30. prosinca 2006. maskirani muškarci odveli su ga prema platformi u betonskoj komori.

Odjeven u bijelu košulju i tamni kaput odbio je kapuljaču preko glave te je povikao: "Alah je velik".

Vojnici su ga vrijeđali sve dok sudac nije naredio tišinu, a on je u rukama grčevito držao Kuran dok mu je oko vrata bila postavljena omča. Vratašca platforme ispod njega su se otvorila, a tišinu je prekinuo zvuk puknuća njegova vrata. Nekoliko minuta njegovo se tijelo njihalo na omči, a zatim je liječnik poslušao njegovo srce. Sadam je bio mrtav.

Adolf Hitler, 30. travnja, 1945.

Krv je kapala po sagu, a zrak je ispunjavao miris spaljenih badema. Nakon što je iz Fuhrerove radne sobe odjeknuo pucanj, stjeran u skrovište u berlinskom bunkeru, Hitleru je tog dana jedan od njegovih najvjernijih zapovjednika Kietel rekao kako će vojnici koji štite grad tijekom noći ostati bez metaka.

Dva dana ranije Hitler se oženio s Evom Braun, koja će si u trenucima približavanja Rusa također oduzeti život. Znajući da se bliži kraj, Fuhrer se pripremao za smrt, a čak je na psu i štencima testirao tablete cijanida kako bi se uvjerio djeluju li.

Prije povlačenja u svoje odaje pozdravio se sa svojim najbližim suradnicima. Čovjek koji je preživio brojne pokušaje atentata uzeo je svoj Walther PPK i upucao se u glavu.

Eva Braun odabrala je cijanid, koji proizvodi miris prženog badema, a njezino je tijelo pronađeno u istoj sobi. Prema Hitlerovim uputama, oficiri SS-a su njihova tijela iznijeli van, polili te zapalili.

Svjedoci kažu kako je trebalo dva sata da ih vatra prožme, a njihovi su ostaci skriveni ispod zemlje u krateru bombe.

Hitlerovu smrt obavija misterija, neki tvrde kako je Fuhrer ustvari preživio bitku za Berlin, a pojavili su se i napisi kako je prebjegao u Argentinu gdje je preminuo 1962.

Nikolaj Ceausescu, 25. prosinca, 1989.

Za smaknuće rumunjskog diktatora i njegove supruge Elene prijavilo se toliko vojnika, da je održana lutrija kojom je "sretnicima" dodijeljena ta "počast".

Na Božić 1989. godine, nakon kratkog suđenja u Bukureštu, bračni se par našao pred odredom za streljanje. Dok se oko njega rušio komunizam, samoprozvani "Genij Karpata" shvatio je da su njegovi dani kao vođe brutalnog opresivnog režima odbrojeni.

Nikolaj i Elena pokušali su pobjeći iz zemlje, no uhvatili su ih pobunjenički vojnici. Suđenje je održano u najobičnijoj sobi, a prema njima su se odnosili s hladnim prezirom. Optuženi za zločine kao što su nezakonito prikupljanje bogatstva i genocida, supružnici su drhtali od straha.

Unutar 90 minuta od početka suđenja, oboje su osuđeni na smrt. Prvo ih se trebalo smaknuti odvojeno, no preklinjali su da umru zajedno, a posljednja im je želja uslišana.

Ruke su im bile svezane na leđima takvom snagom da se prva dama Elena žalila da joj pucaju kosti, no vojnici nisu pokazali sažaljenje. Izvedeni su van, a odred je pištolje prebacio na automatsku paljbu.

Jedan vojnik opisao je kako su prvi meci Nikolaja pogodili u koljena, zatim u prsa, a sljedeći su presudili njegovoj ženi. Nakon nekoliko trenutka oboje su ležali na zemlji, okupani vlastitom krvlju.

Benito Mussolini, 28. travnja 1945.

Mussolini je očajnički pokušao prebjeći u Švicarsku, zajedno s ljubavnicom Clarom Pettaci i 15-članom fašističkom svitom 27. travnja 1945. Iako se preodjenuo u njemačku vojnu uniformu, zaustavili su ga komunistički zapovjednici i vojnici, a sljedećeg dana ubijen je u selu Giulino di Mezzegra, zajedno sa svojom pratnjom.

Prkosan do samog kraja, zaluđeni vođa vikao je na jednog vojnika i naređivao mu da ga upuca u grudi. Vojnik nije odugovlačio. Vjeruje se da je nakon pada na pod Mussolini i dalje disao, pa je vojnik u njegova prsa ispalio još jedan hitac.

Mussolinijevo i tijela njegove ljubavnice i ostalih smaknutih fašista prebačena su u Milano i usred noći bačena na tlo pored jedne benzinske postaje, a Talijani, prisjećajući se njegova režima, iskoristili su priliku da iskale bijes na svom bivšem vođi.

Satima su po njemu pljuvali, udarali ga, gađali kamenjem i iživljavali se na njegovu beživotnom tijelu čime su god stigli.

Krvavi i izobličeni, Mussolini, Clara i ostali obješeni su naglavačke na kukama za meso, što je masa dočekala s odobravanjem. Živjeli su životom ispunjenim luksuzom i bezgraničnom moću, no sve su im privilegije na kraju oduzete bez milosti.

Rafael Trujillo, 30. svibnja 1961.

Poput scena u američkim gangsterskim filmovima, diktator i tiranin iz Dominikanske Republike izrešetan je u automobilu dok ga je vozač vozio u mračnoj uličici.

Prvi ga hitac nije ubio - uzvratio je napad. No, sedmorica muškaraca, kojima je bogata republička elita dodijelila zadatak njegova smaknuća, bili su odlučni i svladali su ga.

Trujillo, poznati  pod nazivom "Šef" (El Jefe), desetljećima je predvodio ubojiti režim, od 1930. do 1961. Njegova politička oružja bila su mučenje i ubojstvo. Na njegovu naredbu 1937. masakrirano je nekoliko tisuća Haićana.

No, kako je pokazala povijest, ljudi će podnositi teror do određene granice. Njegov automobil blokiran je na ulici, i započela je krvava pucnjava.

Trujillov automobil propucan je s više od metaka, a njegovo je tijelo ležalo posred ceste.

Jedan koji se "izvukao": Josif Staljin

Ruski je vođa preminuo u svom krevetu u blizini Moskve 5. ožujka 1953. u dobi od 74 godine. Četiri dana prije smrti imao je moždani udar, i bio je vezan za krevet.

Smatra se kako su njegove čistke, gulazi  i glad za koju je bio odgovoran skrivile smrt više od 20 milijuna osoba. Neki povjesničari idu toliko daleko i procjenjuju kako je odgovoran za više od 60 milijuna mrtvih.

No u stvarnosti, s vrlo malo podrobnih izvještaja, nitko ne zna koliku je štetu diktator nanio svojim građanima.

Vjeruje se kako je samo od gladi nepotrebno umrlo 14,5 milijuna ljudi, a zbog protivljenja njegovoj politici i uvjerenjima hladnokrvno je smaknuto više od devet milijuna osoba.

Bio je toliko nemilosrdan, da su ubijeni svi njegovi neprijatelji. U tridesetim godinama prošlog stoljeća ubijani su "neprijatelji naroda" - i smaknute su tisuće osoba. Čistke su oslabile vojsku koja je krenula u Drugi svjetski rat.

Ubojstvo Sergeja Kirova, Staljinova suparnika 1934. je bilo uvod za zastrašujuću i divlju represiju nad njegovim neprijateljima.

Kako je stario, postajao je sve više paranoičan, no sam nikad nije postao žrtva čvrste "pravde" koju je provodio.