BITKA kod Filipa, vođena 3. i 23. listopada 42. pr. Kr., bila je presudan sukob između snaga Drugog triumvirata - Marka Antonija i Gaja Oktavijana - te ubojica Gaja Julija Cezara, Marka Junija Bruta i Gaja Kasija Longina. Dvije odvojene bitke na ravnicama istočne Makedonije označile su kraj republikanske oporbe i otvorile put stvaranju Carstva.

Politički kaos nakon Cezarova ubojstva

Nakon Cezarova ubojstva 15. ožujka 44. pr. Kr., Rim je potonuo u politički kaos. Brut i Kasije, koji su atentat opravdavali obranom republike, ubrzo su proglašeni neprijateljima države. Na suprotnoj strani, Antonije i mladi Oktavijan, Cezarov nasljednik, 43. pr. Kr. formirali su Drugi triumvirat s Lepidom i preuzeli kontrolu nad Rimom.

Zavjerenici su pobjegli na istok, gdje su okupili oko 80.000 vojnika u 19 legija i financirali se pljačkom provincija. Triumviri su raspolagali s više od 100.000 ljudi, ali su se morali nositi s nestašicom hrane u Italiji i pobunama. Unatoč problemima, Antonije i Oktavijan prešli su Jadran s 19 legija, odlučni da poraze Bruta i Kasija prije nego što dodatno ojačaju.

Prva bitka i Kasijeva smrt

Zavjerenici su zauzeli snažnu obrambenu poziciju na brdima uz Via Egnatiu, s močvarama koje su im štitile bokove. Antonije je 3. listopada pokušao natjerati neprijatelja na otvorenu borbu, ali je, kad su odbili, tajno izgradio nasip kroz močvaru i udario s boka.

U isto vrijeme, Brut je snažno napao Oktavijanov logor, osvojio ga i razbio nekoliko legija. Kasije, zaslijepljen prašinom i bez točnih informacija, vjerovao je da je bitka izgubljena. U očaju je naredio svom oslobođeniku Pindaru da ga ubije. Prva bitka završila je neodlučno, ali su zavjerenici izgubili iskusnog zapovjednika, dok je Brut preuzeo vrhovno zapovjedništvo.

Druga bitka i Brutov kraj

Tijekom tri tjedna nakon Kasijeve smrti, Brutova je vojska gubila moral i ljude. Pod pritiskom vlastitih legionara, Brut je 23. listopada izveo vojsku na ravnicu. Antonije i Oktavijan, sada s pojačanjima, prihvatili su bitku. Brut je pokušao probiti središte neprijateljske linije, ali Antonijeva konjica zaobišla je bok i razbila njegove redove.

Vojnici su počeli bježati, a Brut se povukao na brdo. Shvativši da je sve izgubljeno, odlučio je umrijeti vlastitom rukom. Prema Plutarhu, tada je izgovorio poznate riječi: "O, Vrlino, ti si bila samo riječ." Njegov sluga Straton zadao mu je smrtonosni udarac.

Posljedice i povijesni značaj

Nakon pobjede, triumviri su učvrstili vlast. Tisuće Brutovih i Kasijevih vojnika pogubljeno je, a ostali su pomilovani ili raspoređeni u legije pobjednika. Antonije je, unatoč pobjedi, Brutovim posmrtnim ostacima iskazao počast i poslao pepeo njegovoj majci Serviliji. Oktavijan se vratio u Italiju i podijelio zemlju veteranima, dok je Antonije otišao na istok, gdje je započeo savez i vezu s Kleopatrom VII.

Filipi su označili konačni kraj Rimske Republike, a rivalstvo dvojice pobjednika završit će godinama kasnije u bitki kod Akcija, kada Oktavijan postaje August, prvi rimski car.

Smrt Bruta - čovjeka koji je navodno želio spasiti republiku, ali ju nije uspio obraniti - postala je simbol političkog prijeloma. Njegovo ime ostalo je sinonim za izdaju, ali i za borbu za slobodu, što se vidi i u kasnijim djelima Dantea i Shakespearea. Filipi nisu bili samo vojni poraz - bili su grobnica jedne epohe.