NAKON GODINU dana ruske invazije, u sjeni svečanih deklaracija solidarnosti i predanosti Zapada u podršci Ukrajini, opet je sve više neizvjesnosti oko nastavka i ishoda ovog rata.

Neizvjesnosti, prije svega, oko kapaciteta zapadnih zemalja da nastave opskrbljivati Ukrajinu golemim količinama naoružanja, opreme i streljiva potrebnog da odoli novoj ruskoj ofenzivi, kao i materijala da održi električnu mrežu na životu, unatoč ruskom raketiranju.

A onda i da pokrene vlastitu ofenzivu, oslobodi dovoljan dio svog teritorija i nanese ruskim okupatorima dovoljne gubitke da konačno natjera Vladimira Putina da odustane od svojih neostvarivih ratnih ciljeva. S obzirom na njegov jučerašnji govor, jednako paranoičan, militantan i mesijanski kao i oni raniji, za to nema naznaka. 

"U ratnom smo načinu djelovanja, i to hitnom. Trebamo reagirati brzo", priznao je šef europske diplomacije Joseph Borrell na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu prošlog vikenda. 

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen čak je predložila hitni režim proizvodnje, nabave i transfera streljiva po uzoru na sličan model s cjepivom u pandemiji koronavirusa. Tako bi, naglasila je, istovremeno povećala isporuku streljiva za Ukrajinu i vlastite, sve nesigurnije zalihe. 

Najmoćniji vojni savez svijeta nema dovoljno streljiva za dugi rat

Naime, postaje bolno jasno da je tempo kojim Ukrajina troši streljivo za moderne topničke i raketne sustave koje je dobila od članica NATO-a, zahvaljujući kojima može parirati brojnijem ruskom topništvu, daleko veći od tempa proizvodnje takvog streljiva. 

Kao što smo već pisali, rat je razotkrio zabrinjavajuće stanje zaliha streljiva u zemljama NATO saveza, uključujući i SAD kao najveću vojnu silu i daleko najvećeg donatora oružja za Ukrajinu. SAD je Ukrajini od početka invazije isporučio više od milijun topničkih granata kalibra 155 mm, a sam proizveo samo 93 tisuće.

Potraje li rat još godinu dana i bude li se vodio približno sličnim intenzitetom, postoji opasnost da Ukrajina naprosto ostane bez kritičnog streljiva, daleko prije Rusije. Kako je estonska premijerka Kaja Kallas podsjetila u Münchenu ,"Rusija dnevno ispali granata koliko ih EU proizvede u mjesec dana".

A iako je NATO obećao Ukrajini od nekoliko desetaka do nekoliko stotina tenkova i barem još toliko oklopnih vozila raznih vrsti, koji bi trebali stići u zemlju za nekoliko mjeseci, dugoročno je daleko bitnije to što zapadna industrija oružja i dalje proizvodi regularnim, mirnodopskim tempom, kako upozorava i austrijski pukovnik i vojni analitičar Markus Reisner za Deutsche Welle. 

“Svi magazini streljiva su ispražnjeni. Neke vojske imaju jedva deset do petnaest tisuća granata na skladištu. Toliko je ukrajinska strana ispaljivala samo u jednom danu na vrhuncu sukoba prošlog ljeta. Ruska strana je tada ispaljivala do 80.000 komada dnevno”, kaže on.

Foto: EPA

Iako te procjene prilično variraju, a 80 tisuća je iznimno visoka procjena, nesporno je da Rusija u pravilu ispali nekoliko puta više granata na dan od Ukrajine. 

>> Ukrajini nikad dosta oružja. I to postaje sve veći problem

Što se gubitaka tiče, posljednja američka procjena je da je već oko 200.000 Rusa ubijeno ili ranjeno, dok je norveška samo malo niža - 180 tisuća. I jedni i drugi iznijeli su broj od više od 100 tisuća mrtvih i ranjenih ukrajinskih vojnika.

Ipak, jasno je da su na obje strane zastrašujuće visoki, a mnogi analitičari smatraju da su ruski i znatno viši, prije svega zbog inherentno nepovoljnije situacije za napadače u odnosu na utvrđene branitelje (čak i u slučaju vatrene nadmoći) i zbog gotovo suicidalne taktike ruskih zapovjednika. 

Koliko će rat još trajati?

Iako je sve evidentnije da su uspješni ukrajinski raketni udari i topnički dueli ozbiljno načeli ruski arsenal i da nedostatak streljiva sve više potkopava njihovu ofenzivu u Donbasu, nadmoć golih brojeva i dalje je na njenoj strani. A Reisner tvrdi da su Rusi ispalili oko sedam milijuna granata od početka rata te da imaju još 13-14 milijuna komada.

Po njegovom mišljenju, Rusija će nastaviti s ratom iscrpljivanja, a Zapad ima dva izbora: ili da podrži Ukrajinu “svom silom i svim oružjem, u daleko većem obujmu nego do sada”, što nosi rizik raskola u NATO-u s jedne strane i eskalacije u izravni rat s Rusijom s druge. Druga je da se Rusiji ponudi “način da čuvajući obraz prekine rat, što bi bilo” ravno porazu Ukrajine - i Zapada."

Prognoze drugih vojnih eksperata kreću se od toga da će rat potrajati još nekoliko mjeseci do toga da će završiti tek kada “Ukrajina ili Rusija ili obje kolabiraju”, kako je to za Defense News sročio talijanski analitičar Lucio Caracciolo. 

Michael Kofman iz Programa za proučavanje Rusije u Centru za pomorske analize u Washingtonu upozorava da “ratovi obično traju dulje nego što ljudi očekuju ili se nadaju, a osobito međudržavni sukobi” te da nam “povijest govori da će ratovi koji traju ovako dugo (već godinu dana) vjerojatno postati dugotrajni i trajati nekoliko godina.”

U razgovoru za CNN objasnio je da može potrajati još koju godinu, upasti u pat-poziciju, ali i da može završiti tako da “ne razriješi nijedno fundamentalno pitanje ovog rata”. Drugim riječima, kao zamrznuti sukob koji se može pretvoriti u novi rat - baš kao što se dogodilo lani, nakon primirja iz 2015.

Ocijenio je i da je nova ruska ofenziva već počela prije nekoliko tjedana, ali da je njen “ofenzivni potencijal prilično ograničen”, ali još ima rezerve na raspolaganju. Osnivač specijalizirane stranice War on the Rocks, Ryan Evans, pak ističe kako je Putinova teorija pobjede naprosto da može “nadživjeti zapadnu koaliciju” te da “ima znakova da koalicija počinje pucati”.

Pet glavnih scenarija: Pobjeda jedne ili druge strane...

Daily Mail u svojoj analizi iznosi pet mogućih scenarija s kojima se teško ne složiti: 

1. Potpuna pobjeda Ukrajine - oslobođenje svog ukrajinskog teritorija, uključujući Donbas i Krim. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i glavni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine, Valerij Zalužni, vjeruju da je Ukrajina za to sposobna kad dobiju dovoljno teškog naoružanja sa Zapada. Putin bi u slučaju takvog poraza mogao biti svrgnut, ubijen ili se čak naći na Haškom sudu.

2. Potpuna pobjeda Rusije - umjesto zauzimanja Kijeva i svrgavanja ukrajinske vlade, od čega su zasad morali odustati, to bi moglo biti zauzimanje cijelog juga i jugoistoka zemlje, od Odese na zapadu do Kramatorska i Slavjanska na istoku. Okupatori bi se tako domogli svih ukrajinskih luka i većine njene industrije, dok bi Ukrajina ostala osakaćena, ratom devastirana i osiromašena država bez izlaza na more koji joj je vitalan za izvoz. 

Ni svrgavanje vlasti u Kijevu i likvidacija ili zatvaranje Zelenskog i njegovih suradnika tada ne bi bili isključeni, što bi bila “denacifikacija” po Putinu, kao ni demilitarizacija cijele Ukrajine. Dakle, osvojeni i anektirani teritorij bio bi samo odskočna daska za pokoravanje cijele zemlje. A Putin bi tada možda opet tražio i povlačenje svih NATO snaga iz bivših članica Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta. 

...mirovni sporazum koji diktiraju Ukrajinci ili Rusi - ili nuklearna eskalacija

3. Mirovni sporazum čiji bi uvjeti jako ovisili o tome koja strana u tom trenutku ima prevagu na bojištu. Za Rusiju povoljna verzija uključivala bi neki oblik prihvaćanja ruske okupacije Krima i četiriju anektiranih pokrajina (Donjecke, Luhanske, Zaporiške i Hersonske oblasti), kao i ukrajinsku neutralnost, a možda i demilitariziranu zonu uz novu granicu. Za Putina bi to bio određeni uspjeh, a za Zelenskog i Zapad poniženje.

4. U slučaju da Ukrajina bude mogla diktirati uvjete, vjerojatno svejedno neće dobiti natrag teritorij koji Rusija u tom trenutku bude okupirala, ali će dobiti ili članstvo u NATO-u ili neki drugi oblik sigurnosnih garancija Zapada. Moskva će se morati pomiriti s neovisnom Ukrajinom i povući snage s njene granice. Zelenski bi vjerojatno bio politički mrtav zbog ovog kompromisa, a novi rat opet ne bi bio isključen. 

5. Nuklearna eskalacija ili izravni rat Rusije s NATO-om - kad bi Rusija iskoristila oružje masovnog uništenja, to bi sigurno izazvalo izravnu reakciju NATO-a.

Što se ovog posljednjeg i najstrašnijeg, ali najmanje izglednog scenarija tiče, Evans ne isključuje mogućnost napada taktičkim nuklearnim oružjem na Ukrajinu u slučaju da se Putin osjeti ugroženim zbog mogućeg poraza ruske vojske, jer se već pokazao “vrlo lošim sucem” u pogledu reakcija na svoje “bezobzirne poteze”.

"To je malo vjerojatan događaj, ali mislim da ga moramo uzeti ozbiljno i ne odbacivati", smatra Evans.

Washington upozorava Kijev: Ne možemo pomagati zauvijek

A kako su neimenovani dužnosnici iz administracije Joea Bidena otkrili za Washington Post prošlog tjedna, Washington je upozorio Kijev da ne može činiti "sve i svašta zauvijek", pogotovo sad kad republikanci imaju većinu u Zastupničkom domu, te da se Ukrajinci “suočavaju s kritičnim trenutkom da promijene putanju rata”, odnosno da ostvare značajan pomak na bojištu. 

Tu je poruku, prema ovim izvorima, prenio i niz američkih dužnosnika koji su nedavno posjetili Kijev, od direktora CIA-e Williama Burnsa do zamjenika ministarstva za obranu Colina Kahla. Je li sam Biden u iznenadnom posjetu Kijevu ovog tjedna, iza zatvorenih vrata, dao slično upozorenje Zelenskom, znaju samo oni. 

Jedna od točki razilaženja između ciljeva na kojima Kijev inzistira i onih koje Washington smatra realno mogućima je oslobađanje Krima. Američki obavještajni dužnosnici zaključili su i na Kongresu prenijeli svoju procjenu “da je ponovno zauzimanje jako utvrđenog poluotoka izvan mogućnosti ukrajinske vojske u ovom trenutku”.

Takvu skepsu javno je izrazio i general Mark Milley, zapovjednik Združenog stožera Oružanih snaga SAD-a. Još u studenom naveliko je odjeknulo njegovo upozorenje da "mora postojati obostrano priznanje da vojna pobjeda vjerojatno nije ostvariva, u pravom smislu riječi, vojnim sredstvima, i stoga se morate okrenuti drugim sredstvima”, odnosno da bi zima mogla biti "prilika za pregovore".

>> Zima je iznevjerila Putina. Preostaje mu još samo jedna opcija

"Nijedna strana ne može u potpunosti prevladati jer učinci mobilizacije nisu tako veliki kao što se očekivalo i imaju ograničene kapacitete", ustvrdio je u intervjuu za Le Figaro, iako je kazao da bi on “želio ruski poraz u Ukrajini".

Stoga je s obje strane Atlantika sve veća zabrinutost da će se rat otegnuti godinama i “preopteretiti Zapad”. Čini se da je i sama Bijela kuća podijeljena u tabor koji preferira mirovno i tabor koji preferira vojno rješenje, ali generalni plan je pomoći Ukrajini da povrati što više teritorija u narednim mjesecima prije nego što sjedne s Putinom za pregovarački stol. 

Američki plan: Pomoći Ukrajini da preokrene rat, a onda natjerati Putina i Zelenskog na pregovore?

Na tom tragu je i umirovljeni američki general David Petraeus, bivši zapovjednik koalicije u ratovima u Afganistanu i Iraku i bivši direktora CIA-e.

On je za CNN iznio mišljenje da će rat “završiti dogovorenom rezolucijom, kada Putin prizna da je rat neodrživ i na ratnom polju i na domaćem terenu” te “kada Ukrajina dosegne granice svoje sposobnosti da izdrži napade projektila i bespilotnih letjelica, dobivši Marshallov plan (razvili su ga SAD i G7) za pomoć pri ponovnoj izgradnji zemlje i željeznu sigurnosnu garanciju (bilo članstvo u NATO-u ili, ako nije moguće, garancije koalicije predvođene SAD-om)”.

"Na Ukrajincima je da povrate što je više moguće teritorija koji su izgubili u ratu i natjeraju Putina na pregovore. Morali bi na koncu pristati na neke kompromise oko Krima i dijelova istoka zemlje te ishoditi sigurnosne garancije”, slaže se i vodeći demokratski kongresnik u Odboru za oružane snage, Adam Smith.

>> Širi se priča da je dogovoren mir u Ukrajini, a SAD je to stopirao. Što je tu istina?

Problem je, doduše, što je Zelenski potpisao službenu zabranu pregovora s Rusijom dok je na vlasti Putin, a Putin potpisao aneksiju “povijesnih ruskih teritorija”, kako ih voli zvati, i proglasio ih dijelom Rusije “zauvijek”. Osim toga, Ukrajina treba prvo preživjeti rusku ofenzivu i ne iscrpiti sve rezerve na obrambeno djelovanje.

Može li Krim ikad biti oslobođen? Ovisi koga pitate

"Sada imate dovoljnu podršku i Ukrajinci su voljni boriti se, tako da postoji jaka logika da dobijete Ukrajinu koliko god možete. Koliko dugo to možete nastaviti raditi je otvoreno pitanje”, komentirao je Seth Jones iz Centra za strateške i međunarodne studije za Washington Post.

No Milleyev kolega, umirovljeni general pukovnik Ben Hodges, bivši zapovjednik američke vojske u Europi, ima drugačiji stav. U razgovoru za DW je čak iznio prognozu da će Ukrajinci osloboditi Krim “do kraja kolovoza ove godine”.

"Odlučujući teren za ovaj rat je Krim. Ukrajinska vlada zna da se ne može zadovoljiti time da Rusija zadrži kontrolu nad Krimom", rekao je za Business Insider, obrazlažući da Ukrajina "nikada neće biti sigurna ili sposobna obnoviti svoje gospodarstvo sve dok Rusija zadrži Krim." Optimističan je i oko nestašice streljiva, jer smatra da “preciznost može poraziti” masu u artiljerijskom ratu iscrpljivanja. 

General Milley je, doduše, prošlog tjedna na sastanku NATO-a u Bruxellesu i sam konstatirao da je Rusija u godinu dana rata "izgubila strateški, operativno i taktički" i dodao da će "međunarodna zajednica nastaviti podržavati Ukrajinu opremom i svime ostalim što joj je potrebno da se obrani".

No istog je tjedna u intervjuu za Financial Times ponovio svoj stav kako će biti "vrlo, vrlo teško Ukrajini postići cilj izbacivanja Rusa sa svakog centimetra teritorija pod okupacijom Rusije", što bi uključivalo Krim.

"To ne znači da se to neće dogoditi, ali to je izuzetno teška zadaća. To bi u principu zahtijevalo potpuni kolaps ruske vojske", dodao je glavni zapovjednik američke vojske. Kako je onda moguće da je Rusija već izgubila, ali da ne može izgubiti do kraja, ostaje nejasno. Kao i rasplet ovog rata.