Kako biti optimist?
Foto: Goran Mehkek / Cropix
"TREBA nam optimizam!", lakonski je poručio novi ministar gospodarstva Đuro Popijač. Kao da je optimizam nešto što se čuva na suhom i hladnom mjestu, pa se podgrije i servira dok je toplo. Kao da je dovoljno samo prizvati optimizam, pa da se on smjesta ukaže. Kao litra i voda. Kao porcija ćevapa. I kao da su parole ono od čega se živi. I ono što održava na životu.
Dobro, Popijač je friški član Vlade. Nadobudan, ambiciozan, preuzetan, mrvicu prepotentan. Može se stoga razumjeti njegovo razbacivanje parolama, jer to je ono što dobro zvuči, premda zapravo malo znači. Kad se već s najvišeg mjesta poziva na optimizam, bilo bi zgodno pritom ponuditi neke argumente. Kako bi se ovaj duboko pesimističan narod imao za što uhvatiti.
Razdoblje tek dolazi, a već se kasni
Kako biti optimist kad se još uvijek ne zna tko bi se u Vladi trebao prihvatiti zahtjevnog posla privatizacije brodogradilišta? "Morao sam se upoznati s priličnom količinom dokumenata", govori Popijač, "a imam samo dva državna tajnika, ostali su otišli. Morao sam pronaći ljude i dati prijedloge. Najintenzivnije razdoblje tek dolazi". I tako, saznali smo da razdoblje tek dolazi, iako već debelo kasni. Saznali smo i da Popijač nema ljude. I da nije siguran tko bi se trebao pozabaviti brodogradilištima: on ili ministar Ivan Šuker. Zvuči obećavajuće.
Nema otpuštanja! Ali samo u javnom sektoru
Nadalje, kako biti optimist kad taj isti ministar Popijač tvrdi da neće biti otpuštanja u javnom sektoru "dok ne prođe kriza"? "Masovno otpuštanje u javnom sektoru dodatno bi pogoršalo potrošnju, što bi multipliciralo probleme u proizvodnji i trgovini", kaže on. U istom dahu Popijač tvrdi da država ne može pomoći Pevecu. A premijerka Kosor dodaje da bi "otpuštanje 20 tisuća ljudi bilo neozbiljno". Parola glasi: radnici na cestu, službenici na proračun. Slogan: socijalna država kao država socijalnih slučajeva.
Hrvatska kao parazitska država
Kako još biti optimist kad Vladimir Šeks najavljuje da se još najmanje pet godina neće napraviti rezovi u lokalnoj upravi i u teritorijalnom ustroju? Još barem pet godina deseci tisuća službenika u petstotinjak općina živjet će na državnim jaslama i još najmanje toliko godina Hrvatska će biti na glasu kao parazitska država. Jer, kao što reče majka svih proračunskih parazita, Jadranka Kosor: "Ni jedan korak u ovom poslu ne može se napraviti prije nego što se obavi najšira moguća rasprava i prije nego što završi analiza temeljena na kriterijima koji će pokazati je li preustroj koji bismo radili moguć i prije nego dobijemo preduvjet svih preduvjeta, politički konsenzus". Uf, koga ovo ne bi nadahnulo?
Haag ne želi komisije i osluškivanje, nego rezultate
I konačno, kako biti optimist kad glavni tužitelj Haaškog suda Serge Brammertz usporava pregovore Hrvatske i EU zbog topničkih dnevnika? Za razliku od naših dežurnih optimista, on odmahuje rukom na "radne skupine", "povjerenstava", "osluškivanje analiza", "osnivanje istražnih povjerenstava" i "međuresornih radnih skupina" sa ciljem da se lociraju ti dokumenti. On želi konkretne rezultate. Pa tko ne želi?
Ali kad rezultata nema, dobar je i optimizam
Međutim,kad već rezultata nema, moramo se zadovoljiti pukim optimizmom. Trebamo jednostavno - ničim izazvani - početi vjerovati da će nam biti bolje. Da će sve manje zaposlenih uspjeti uzdržavati sve više nezaposlenih. Da će država skrbiti za svoje zaposlenike, kao što diže ruke od onih koji gube poslove u privatnom sektoru. Da će netko napokon riješiti brodogradilišta i suvišnu birokraciju, baš kao što se nije riješio pola milijuna ljudi u supertajnom registru branitelja. Ukratko, da će se napokon pojaviti netko sposoban i normalan na čelu ove Vlade.
Utjeha umjesto optimizma
Ovako, zaglavili smo s osobom koja nam u ovom trenutku i u ovim okolnostima zapravo najviše odgovara. Onom koja ima iskustva u obraćanju ucviljenima i ugroženima, bijesnima i očajnima, onom koja tješi i smiruje, nudi apaurin umjesto šoka, utjehu umjesto optimizma. Možda nam pod mandatom Jadranke Kosor (još dugo) neće biti bolje, ali će nam barem biti lakše. U duši.
