JEDAN od najbitnijih prirodnih spremnika ugljika, Južni ocean, ne uspijeva upiti očekivane količine stakleničkih plinova.

Prirodni spremnici ugljika, poput oceana i šuma ključni su za usporavanje globalnog zatopljenja, pošto eliminiraju višak CO2 iz atmosfere. Njihovo slabljenje znanstvenici su već predvidjeli, no čini se da je počelo 40 godina ranije od očekivanog.

Samo polovica ispuštenog CO2 zadržava se u atmosferi, dok ostatak upiju spremnici ugljika, od čega 15% Južni ocean.

Glavni istraživač, Corinne Le Quere s kolegama je prikupila podatke o količini CO2 u atmosferi sa 11 stanica u Južnom oceanu i njih 40 širom svijeta, te došla do zaključka kako se od 1981. apsorpcija spremnika nije povećala. A emisija stakleničkih plinova porasla je za 40%.

Znanstvenici tvrde kako je razlog slabljenja povećanje vjetrovitosti u tom području, a pripisana je dvama faktorima. Prvi je smanjenje koncentracije ozona u atmosferi koje je dovelo do povećanja prosječnih temperatura,a drugi nedavna klimatska promjena koja je rezultirala većim zagrijavanjem tropskog pojasa u odnosu na Južni ocean.

Pošto oceani veće količine CO2 zadržavaju na dubini jačanjem vjetrova dolazi do miješanja vode i oslobađanja plina koji bi u normalnim uvjetima ostao "zarobljen". Sama površina ubrzo postaje prezasićena ugljičnim dioksidom i ne može ga apsorbirati iz atmosfere.

Zbog te činjenice u plićim slojevima raste i kiselost mora, a problem postaje još veći budući da organizmi koje ta promjena najviše pogađa (poput koralja) žive upravo tamo, na površini gdje ima sunčeve svjetlosti.

M.S.