VLADA Južne Koreje desetljećima je kršila ljudska prava kroz kontroverzni program u kojem je najmanje 170.000 djece i beba poslano na posvojenje u inozemstvo, pokazalo je veliko istraživanje, a prenosi BBC.

U izvješću stoji da je nedostatak nadzora vlade omogućio masovni izvoz djece preko privatnih agencija kojima je motiv bio isključivo profit. Otkriveni su primjeri prevara, lažnih dokumenata i prisile. Od 1950-ih, Južna Koreja poslala je više djece na međunarodno posvojenje nego bilo koja druga država, većinom u zapadne zemlje.

Iako je Južna Koreja u međuvremenu pooštrila procedure, neki posvojeni ljudi i njihovi biološki roditelji kažu da ih ono kroz što su prošli i dalje progoni.

"Ovo je sramotan dio naše povijesti"

"Ovo je sramotan dio naše povijesti", rekla je Park Sun-young, predsjednica komisije, na konferenciji za medije. "I dok su neki posvojeni imali sreću odrastati u obiteljima punima ljubavi, drugi su prošli kroz velika iskušenja i traume zbog loših procesa posvojenja. Čak i danas, mnogi se i dalje suočavaju s problemima", izjavila je.

Izvješće je danas objavila neovisna Komisija za istinu i pomirenje, nakon istrage koja je započela 2022. godine. Od tada je 367 posvojenih osoba – sve poslane u inozemstvo između 1964. i 1999. – podnijelo zahtjeve, tvrdeći da su u njihovu procesu posvojenja postojale prevare.

Do sada je analizirano oko 100 tih zahtjeva, a za 56 posvojenih utvrđeno je da su bili žrtve kršenja ljudskih prava. Komisija i dalje istražuje ostale slučajeve, a istraga bi trebala završiti u svibnju.

Posvojenja su se odvijala pod minimalnim nadzorom

Nakon Korejskog rata, Južna Koreja bila je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu i malo je obitelji bilo voljno posvajati djecu. Južnokorejska vlada tada je pokrenula program međunarodnog posvojenja, koji su provodile privatne agencije. Te su agencije dobile velike ovlasti kroz posebne zakone o posvojenju.

No, prema izvješću, došlo je do sustavnog propusta u nadzoru i upravljanju, što je dovelo do brojnih dodatnih propusta koje su činile te agencije. U izvješću stoji da su strane agencije tražile određeni broj djece svaki mjesec, a korejske agencije su to ispunjavale, olakšavajući masovna međunarodna posvojenja uz minimalni proceduralni nadzor.

"Sve se pretvorilo u industriju vođenu profitom"

Budući da nije bilo državnog propisa o naknadama, korejske agencije naplaćivale su velike iznose i tražile donacije, pretvarajući posvojenja u industriju vođenu profitom, navodi se u izvješću. Među ostalim propustima su i posvojenja bez pravog pristanka bioloških majki te nedovoljna provjera posvojitelja.

Agencije su također lažirale izvještaje koji su prikazivali djecu kao napuštenu te su im namjerno davale lažne identitete. Zbog toga što su mnogi posvojeni imali lažne podatke u dokumentima, danas teško dolaze do informacija o svojim biološkim obiteljima i suočeni su s nedovoljnom pravnom zaštitom, stoji u izvješću.

Komisija je preporučila da vlada uputi službenu ispriku te da uskladi posvojiteljske procese s međunarodnim standardima. Južna Koreja je posljednjih godina počela postrožavati procedure posvojenja. Tako je 2023. donesen zakon prema kojem će od srpnja sva međunarodna posvojenja biti u nadležnosti vladinog ministarstva, a ne privatnih agencija. Južnokorejska vlada još se nije oglasila povodom izvješća.

"O psu su brinuli bolje nego o meni"

Inger-Tone Ueland Shin (60) jedna je od osoba čiji je slučaj istražen u okviru rada komisije. Nju je posvojio norveški par kada je imala 13 godina, a kasnije je otkrila da je njezino posvojenje bilo nezakonito.

Par, koji je tada bio u pedesetima, isprva je podnio zahtjev da posvoje dijete, ali norveške vlasti su ih odbile jer su bili prestari. Zatim su otputovali u Južnu Koreju i posjetili sirotište, gdje su odabrali Inger-Tone i odveli je sa sobom u Norvešku. Par je zahtjev za posvojenje norveškim vlastima predao tek godinama kasnije. Vlasti su ga odobrile, iako su bile svjesne da je situacija Inger-Tone nezakonita, uz obrazloženje da ona tada više nije imala nikakvu povezanost s Korejom.

Inger-Tone je za BBC rekla da joj je bilo izuzetno teško prilagoditi se životu u Norveškoj, a također je optužila svog posvojitelja za seksualno zlostavljanje. "O psu su brinuli bolje nego o meni", rekla je. "Bilo je strašno bolno. Nisam znala govoriti ni izraziti se, osim što sam noću plakala", prisjetila se.

"Moj život je bio bolan i jadan"

Godine 2022. uspješno je tužila svoju lokalnu samoupravu u Norveškoj i dobila odštetu. Također je dobila i službeno priznanje lokalnih vlasti da snose odgovornost zbog propusta u nadzoru njezine posvojiteljske obitelji. Njezini posvojitelji su u međuvremenu umrli.

"Nikada nisu završili u zatvoru zbog onoga što su mi učinili. Protuzakonito su uzeli dijete iz druge zemlje i nitko nije odgovarao za ono što su mi napravili", rekla je.

Zadovoljna je ishodom istrage komisije. "Cijeli život živim u pogrešnoj zemlji i moj život je bio bolan i jadan. Ne želim da se to ikome dogodi i iskreno se nadam da više nikada neće posvajati djecu iz Koreje", poručila je.