BBC JE razgovarao s 14-godišnjim Jurijem pred čijim je očima ubijen otac.

Bio je 17. ožujka, 11 sati. Jurij Nečiporenko i njegov otac Ruslan vozili su se biciklom do zgrade gradske vlasti u Buči ispred koje se dijelila humanitarna pomoć. Struja, plin i voda bili su isključeni, a stanovnicima je nedostajalo potrepština. Buča je jedan od prvih gradova koje su zauzele ruske snage dok su napredovale prema glavnom gradu Ukrajine Kijevu.

"Onda je moj otac okrenuo glavu prema meni..."

Jurij i njegov otac nadali su se da će pokupiti lijekove i hranu. Jurij je BBC-ju rekao da je ruski vojnik zaustavio njega i njegovog oca u Tarasivskoj ulici. Odmah su podigli ruke.

"Rekli smo im da ne nosimo oružje i da ne predstavljamo nikakvu opasnost. Onda je moj otac okrenuo glavu prema meni i tada je upucan... Dvaput je pogođen u prsa, točno tamo gdje je srce. Onda je pao", prepričava Jurij.

Dodaje kako je i on upucan, u šaku lijeve ruke te je pao na tlo. Onda je još jednom pogođen u ruku.

"Ležao sam na trbuhu, nisam mogao vidjeti ništa što se događa oko mene", priča.

"Nišanio mi je u glavu, promašio je"

Vojnik je ponovno pucao gađajući ga u glavu, ali metak je prošao pored njega, opisuje. 

"Onda je opet pucao, u glavu mog oca. Iako je već bio mrtav. Imao sam mali napadaj panike ležeći tamo s ranjenom rukom ispod sebe. Vidio sam da mi ruka krvari", rekao je.

Vojnici su onda otišli. Jurij je pričekao još neko vrijeme, tek onda je ustao i pobjegao. Jurij je BBC-ju pokazao rane koje ima. BBC piše kako nisu neovisno potvrdili priču, ali ona dolazi u vrijeme kad je otkriveno da u Buči tijela leže na ulicama, kad se zna da su ruski vojnici pucali u ljude koji su imali vezane ruke i noge.

I njegova majka je opisala što se taj dan događalo. Ona kaže da se nadala da je Jurij možda pogriješio, da je njen suprug možda ranjen i da mu treba pomoć. Zato je krenula prema ulici u kojoj se sve dogodilo.

"Sin me molio da to ne činim. Rekao je da će i mene ubiti", priča ona. Kada je pokušala proći ulicom, govori dalje, zaustavili su je susjedi: "Rekli su mi da ne idem dalje, govoreći da Rusi ubijaju sve na teritoriju pod njihovom kontrolom."

Sljedećeg jutra Alla je pozvala majku da joj pomogne. Ogrnule su bijele šalove i otišle na mjesto pucnjave. Njezina majka je razgovarala s ruskim vojnicima i uspjele su proći. Ruslanovo tijelo su donijele kući.

Jurij je rekao da je vojnik koji ga je ubio očito Rus. Odora mu je bila tamnozelena, rekao je, tipična za rusku vojsku. "Vidio sam da je na njegovoj pancirnoj jakni pisalo 'Rusija' na ruskom", rekao je.

"Nismo bili opasnost za vojsku, bili smo civili, nosili smo bijele šalove da to pokažemo", ispričao je Jurij.

"Ruslan je imao 49 godina, pomagao je ljudima"

BBC je dobio na uvid fotografiju Ruslana i piše kako se čini da fotografija djelomično prekrivenog tijela, koju je snimila Alla, potvrđuje Jurijevo svjedočenje. Prikazuje prostrjelnu ranu na desnoj strani prsnog koša, blizu srca.

Ruslan je imao 49 godina kada je ubijen. "Bio je aktivan u zajednici. Nije mogao samo sjediti u skloništu i čekati. Dakle, volontirao je i pomagao ljudima", ispričala je njegova supruga.

Pokopali su ga u vrtu obiteljske kuće.