Tekst: J.D.
Foto: Bruno Konjević (Cropix)

TIJEKOM Domovinskog rata preko Mađarske sam u gepeku svoje Lade švercao papire s podacima o hrvatskom glazbenom stvaralaštvu", ispričao je danas u emisiji "Gladne uši" Drugog programa Hrvatskog radija novoizabrani predsjednik Ivo Josipović.

U intervjuu u kojemu se najmanje pričalo o politici, Josipović je podijelio neka svoja osobna iskustva, kao što je incident iz ranog djetinjstva kad mu se kolut za plivanje prevrnuo, pa se gotovo utopio, što mu znači pravo, a što glazba, ili kako je kao mali odustao od nogometa, a na klaviru je zasvirao i pjesmu Zdenka Runjića -  Moj Galebe.

Švercanje papira

Papiri koje je švercao iz Mađarske sadržavali su podatke o dva milijuna hrvatskih glazbenika. "Ljudi ni ne znaju da institucija zaštite autorskih prava u Hrvatskoj postoji još od 30-ih godina prošlog stoljeća, tako da ZAMP nije novotarija, niti 'harač' koji sam ja izmislio. Prije rata je bila podjela posla, u bivšim republikama se prikupljao novac i slao u Beograd. Ja sam još onda rekao da novac treba zadržati u Hrvatsku, uspjeli smo postići da se za dva milijuna autora ne samo prikupljaju tantijemi, nego i dijele njima. Problem je nastao nakon izbijanja rata, kad je sva dokumentacija ostala u Beogradu. Tada smo, bez obzira na rat kontaktirali s nadležnim institucijama u Beogradu i uspjeli dobiti papire, koje smo morali švercati".

"Već desetak godina se ne bavim sustavom autorskih prava, ali dobar dio života jesam. Svatko mora živjeti od svog rada. Kako živi poljoprivrednik, učitelj, radnik, mora i glazbenik. Kad je glazbenik napravio glazbu, ona je namijenjena jednom slušatelju. Za gotovi proizvod tetko je uložio novce, talent, znanje, obrazovanje, i zaslužuje kompenzaciju. Ako se glazba vrti u drugim medijima, i autor zaslužuje kompenzaciju. To je kao sadržaj kolača, ako prodajete pitu, morate platiti jabuke", rekao je izabrani predsjednik. 

Kampanja

Glazbenici su, smatra Josipović, profesionalci, koji žive od svog rada. Njihov nastup u kampanjama ima dva sustava. Prvo je jedan profesionalni nastup u kojemu po kriterijima tržišta nude uslugu i daju protuuslugu, i to je dominantan pristup. "Ja sam imao sreće da su u spotu koji se vrtio na televiziji, u sklopu Band Aida, surađivao sa sjajnim glazbenicima, koji su svi nastupili besplatno, vjerujući kako doprinose kampanji. Moram priznati da korist kampanji to ovisi o uspješnosti glazbenika, i načinu produkcije, ja osobno mislim da mi je spot pomogao", rekao je.

Predsjednička kampanja je bila naporna, ali Josipović je navikao puno raditi, a nedostatak sna je tijekom dugih putovanja nadoknađivao u autobusu, ili automobilima. "Čim bi se negdje vozili, odmah bi zaspao. Ta putovanja su općenito vrlo dragocjeno iskustvo, nekad živeći u svom svijetu ne vidimo kakvih problema ljudi imaju, a za neke od njih je država zaslužna. Uvijek ističem ono što sam vidio u Slavoniji, to je regija koja bi trebala biti prebogata, a sada je gladna", rekao je. Tijekom duge kampanje nije koristio pomoć nikakvih tretmana, cijele je dane bio u pogonu, i to je ono što ga je držalo.

Nogomet i stolni nogomet

O pobjedi na izborima, odnosno o rezultatima izlaznih anketa, nakon kojih više nije bilo sumnje u ishod, saznao je kod kuće s obitelji. "Prvi radni dan bio je pun intenzivnih aktivnosti. Od nedjelje na ovamo intervjui idu kao na traci, pa ni nemam pretjerano vremena sve upijati i previše razmišljati o tome kako se osjećam", rekao je.

Kao mali Josipović je bio strastven nogometaš. "nisam imao tehniku, niti sam bio brz, ali lopta se od mene nekako uvijek odbijala u golove", rekao je. Bio je čak i na probi u Dinamu, gdje je i primljen, ali je isti dan trebao doći na prvi trening i krenuti u glazbenu školu. Odlučio se za glazbu. Kasnije se posvetio stolnom nogometu, koji je u kampanji odigrao veliku ulogu, jer je cijeli tim u trenutcima nervoze ili kad je trebalo razbistriti glavu jednostavno zaigrao partiju.

Glazba i pravo

Pravo, za koje se odlučio kao drugi predmet, nije nimalo suhoparno kao što mnogi misle. "Iza svakog tog 'suhog' paragrafa stoji život. Stoji povijest, međuljudski, globalni odnosi. Činjenica da su se poznati domaći glazbenici, kao Milan Horvat, ili Bruno Bjelinski, bavili pravom, kaže da ta dva svijeta svojom logikom možda i nisu tako različiti", rekao je. Osnovna ideja upisivanja prava bilo je osiguranje egzistencije pored glazbe. "Ali, nakon što sam pročitao prvi pravni spis, to je preraslo u ljubav", kaže Josipović. Njegovi su roditelji bili zadovoljni takvom odlukom, jer iako su ga podržavali u glazbenim nastojanjima, upozorili su ga da je to vrlo financijski nepredvidiv posao.

Mnogi koji su mu zamjerali da je mlakonja pogriješili su, a to su pokazali i izbori, smatra Josipović: "Mislim da je to problem stereotipa da je netko tko je u politici obavezno netko tko viče. Dovoljno je pogledati političare na zapadu, koji svi imaju dobar odgoj, ponašanje, razgovaraju pristojno, ali rade. Ja sam kroz život pokazao da sam odluke proveo, pa tako i ovu u postajanju predsjednikom. Jedan od razloga zašto su moji protukandidati izgubili zato što su mislili da je potrebno vikati, biti grub. Hrvatska je ovim izborom je pokazala i da se politički senzibilitet pomiče prema zapadu. Još je jedna stvar bitna. Mi ćemo sad ući u EU, do 2012. godine najvjerojatnije. Kad uđemo, bit će nam problem tržište. Ali važno je još jedno pitanje, mi smo mali narod, i moramo naći načina kako sačuvati prepoznatljivost, identitet. Tu je funkcija kulture, hrvatske kulture, hrvatskog naroda i manjina u našoj zemlji. Kultura će u narednom periodu imati veliki značaj, tu je silno važno da se upravo kulturom nametnemo", rekao je.

Kako je skoro umro

Uz neobavezni razgovor s Damirom Urbanom, Gibonnijem, Tamarom Obrovac i još nekima, Josipović je prepričao jednu pomalo traumatičnu zgodu iz djetinjstva: Kad sam bio malo, oko tri ili četiri godine, bio sam na plaži s ocem i sestričnom. Otac je plivao malo ispred, a ja sam ostao iza njega u kolutu za plivanje. U jednom trenutku mi se kolut prevrnuo, i našao sam se s nogama u zraku, a glavom pod vodom, bez da sam išta mogao učiniti. Gubio sam svijest. Međutim, otac je vidio što se događa i počeo je vikati, pa su me spasili. Nisam imao fizičkih problema zbog toga, ali od onda ne volim kolutove za plivanje".