ČINJENICA da je novo masovno ubojstvo u Kanadi počinila transrodna osoba, 18-godišnja trans žena, pokrenula je u komentarima na portalima i na društvenim mrežama rasprave koje se redovito rasplamsaju nakon svakog sličnog slučaja.

Naime, mnogi su tu činjenicu pokušali prikazati kao neki trend, odnosno potvrdu da su trans osobe nasilne. To ne čudi s obzirom na to da je to narativ koji promiču pristaše desnice i američkog predsjednika Donalda Trumpa, kako u SAD-u, tako i u svijetu.

Primjerice, Trump je u intervjuu za Fox News u rujnu 2025. rekao da ne može "navesti nijednu masovnu pucnjavu u posljednjih godinu ili dvije u Americi koju nije počinio, znate, neki transrodni luđak".

No, ako stvarno želimo doznati odgovor na pitanje jesu li trans osobe stvarno češće počinitelji nasilnih, masovnih zločina nego što bi se očekivalo od njihovog udjela u populaciji potrebno je analizirati statističke podatke. Kratak odgovor glasi: ne, naprotiv.

Važnost podataka iz SAD-a

Za najpouzdanije statistike najbolje je analizirati podatke iz SAD-a, gdje su masovni zločini najučestaliji.

Prema podacima koje prikuplja FBI, te prema neovisnim bazama podataka poput projekta The Violence Project, SAD daleko prednjači među zapadnim zemljama po broju takvih napada. Stoga je najbolje analizirati njihove podatke, iako se posljednji zločin dogodio u Kanadi.

Što znači (pod)zastupljenost?

Za razumijevanje zastupljenosti važno je razumjeti pojam bazne stope. Taj termin označava osnovnu učestalost neke pojave u populaciji. Ako neka skupina čini 1 posto populacije, a među počiniteljima nekog djela pojavljuje se u 1 posto slučajeva, tada je njezina zastupljenost proporcionalna. Ako se među počiniteljima pojavljuje u 0,1 posto slučajeva, tada je podzastupljena.

Dakle, u analizi podataka za nasilje koje su počinile trans osobe treba uzeti u obzir da one čine relativno mali dio populacije. Prema procjenama Instituta Williams pri UCLA School of Law, oko 0,6 posto odraslih Amerikanaca identificira se kao transrodno, dok je udio među mlađim generacijama nešto viši, oko 1,4 posto. Ukupna LGBT populacija procjenjuje se na oko 7 do 10 posto, ovisno o dobi i metodologiji istraživanja.

Definicija masovnog nasilja

Gun Violence Archive (GVA), neovisna organizacija koja prati nasilje povezano s vatrenim oružjem u SAD-u, definira masovne pucnjave kao incidente u kojima su "najmanje četiri žrtve pogođene vatrenim oružjem, bilo ranjene ili ubijene, ako se isključi počinitelj koji je također mogao biti ubijen ili ranjen u incidentu". Prema tom kriteriju, od 1. siječnja 2013. do 15. rujna 2025. u SAD-u je zabilježeno 5.748 masovnih pucnjava.

Mark Bryant, osnivač i izvršni direktor GVA, izjavio je za FactCheck.org u rujnu 2025. da je "u tom broju incidenata bilo pet transrodnih počinitelja".

Tih pet slučajeva odnose se na napad u kolovozu u Minneapolisu, napad u ožujku 2023. u školi u Nashvilleu, napad u studenome 2022. u gay baru u Colorado Springsu u Coloradu, napad u svibnju 2019. u školi u Highlands Ranchu u Coloradu, te napad u rujnu 2018. u skladištu u Aberdeenu u Marylandu.

Ukupno gledano, čak i kada bi se tom broju dodale osobe čiji rodni identitet nije utvrđen, broj transrodnih počinitelja masovnih pucnjava mogao bi biti najviše osam. Čak i u tom slučaju, prema podacima GVA, transrodne osobe bile bi odgovorne za manje od 0,1 posto masovnih pucnjava u posljednjih 12 godina.

To pak znači da su u toj vrsti nasilja značajno podzastupljeni jer je njihov udio u populaciji čak šest puta veći - 0,6 posto.

Rodni identitet nije faktor rizika

Istraživačica Jillian Peterson, suvoditeljica The Violence Projecta i profesorica na Hamline University, u više je navrata za medije poput Conversationa, Scientific Americana i The New York Timesa istaknula da "ne postoje dokazi da je rodni identitet rizični čimbenik za masovno nasilje".

U tekstu u Conversationu objasnila je da je većina masovnih pucnjava po školama motivirana općim osjećajem bijesa.

"Njihov put prema nasilju uključuje samomržnju i očaj koji se potom usmjeravaju prema van, prema svijetu, a naše istraživanje pokazuje da oni često unaprijed komuniciraju svoju namjeru da nanesu štetu, kao posljednji, očajnički vapaj za pomoć. Ključ za sprječavanje takvih tragedija jest da društvo prepozna te znakove upozorenja i odmah reagira na njih", poručila je.

LGBT osobe su češće žrtve, a rjeđe nasilnici

Podaci Centers for Disease Control and Prevention, koji se odnose na šire obrasce nasilja, također ne pokazuju da bi trans ili općenito LGBT osobe bile natprosječno zastupljene među počiniteljima ubojstava. Naprotiv, brojna istraživanja objavljena u časopisima poput American Journal of Public Health i JAMA pokazuju da su LGBT osobe češće žrtve nasilja nego počinitelji. Prema istraživanju Instituta Williams. LGBT osobe su čak četiri puta češće žrtve nasilja nego pripadnici opće populacije.

Tko su najčešći počinitelji?

Tko je natprosječno zastupljen među počiniteljima masovnih ubojstava? Odgovor je vrlo konzistentan kroz desetljeća - cis muškarci. Prema podacima FBI-ja i analizi objavljenoj u časopisu Violence and Gender, više od 95 posto počinitelja masovnih pucnjava u SAD-u su muškarci. Udio žena je od 2 do 3 posto.

Češće bijelci nego crnci

Što se tiče rasne i etničke pripadnosti, slika je složenija. U apsolutnim brojkama većinu počinitelja masovnih pucnjava koje nisu povezane s kriminalom čine bijelci, što odražava činjenicu da su bijelci većinska populacija u SAD-u.

Kada se podaci prilagode udjelu u populaciji, razlike među skupinama postoje, ali se značajno razlikuju ovisno o definiciji masovnog nasilja i vrsti napada. Kod ideoloških i školskih napada počinitelji su i dalje pretežno bijelci, dok su kod šire definiranih masovnih pucnjava u urbanim sredinama Afroamerikanci relativno češće zastupljeni.

Desničari su češće počinitelji

Političku orijentaciju počinitelja još je teže kvantificirati. To ovdje i nije tema, no budući da teze o nasilnosti trans osoba, pripadnika LGBT populacije i ljevice dolaze uglavnom iz desnih medija, zanimljivo je vidjeti što o politički, odnosno ideološki motiviranom nasilju govore stvarni podaci.

Postoje sustavne i metodološki transparentne analize koje pokazuju da je u SAD-u posljednjih desetljeća smrtonosno političko nasilje znatno češće dolazilo s krajnje desnice nego s krajnje ljevice.

Najcitiraniji izvor u tom pogledu je analiza koju provodi Center for Strategic and International Studies (CSIS). U izvješću iz 2020. godine, koje pokrilo razdoblje od 1994. do 2020., navodi se da su desničarski ekstremisti bili odgovorni za veliku većinu smrtonosnih terorističkih napada u SAD-u u tom razdoblju, osobito nakon 2000. godine (ako se isključi islamistički terorizam). Primjerice, u 2019. godini desničarski ekstremisti bili su odgovorni za više od 90% svih smrtnih slučajeva povezanih s domaćim terorizmom.