Jedini hrvatski problem s migrantima je što nitko ne želi ostati
KRAJNJA desnica u Hrvatskoj (koja je desnica samo po nazivu jer kao pravi socijalisti zazivaju državu za sve i sva) uhvatila se ponovno migranata. Kako strašenje imigrantima prije tri godine sa sirijskim izbjeglicama nije baš prošlo, jer su Slavonci i predobro znali što znači rat i što znači biti protjeran iz svog doma, sada se pokušava prodati neka nova priča o ugroženosti.
Činjenica je, stvari su se nešto promijenile – pred hrvatskom granicom čekaju tisuće ljudi koji su uglavnom ekonomski migranti, ljudi koji žele u bogate zapadne zemlje, a ne koji su pobjegli iz raspadnutih država. Među njima zasigurno ima i lopova, razbojnika, kriminalaca – jer ako vas negdje gone za teško kazneno djelo, zar ima išta bolje nego dobiti novi identitet u urednoj državi par tisuća kilometara dalje?
Hrvatske se problem imigranata gotovo i ne tiče
Budimo realni. Hrvatske se ništa oko imigranata ne tiče. Naš jedini problem s imigrantima je što nitko ne želi ostati u nas. Štoviše, većina ovih koje i formalno primimo, bježi prema Zapadu. Azil u Hrvatskoj zatraži nekolicina, a dobije ih još i manje. Ostati u Hrvatskoj živjeti i raditi – ne pada gotovo nikome na pamet. A to je jedini naš problem s imigrantima. Nikome, ali baš nikome se ne ostaje. Prema podacima MUP-a, od 2006. godine do danas odobrena je međunarodna zaštita za 701 osobu. Azil su pritom dobile 564 osobe, a supsidijarnu zaštitu 137 osoba. "Na dan 29. 10. 2018. godine u tijeku je postupak za 237 tražitelja međunarodne zaštite", stoji u odgovoru MUP-a za Index.
U desetljeću milijunskih migracija, u Hrvatskoj je zaštitu dobilo nekih 700 ljudi, a u postupku je još eto 237. Niti tisuću ljudi na četiri milijuna stanovnika! Opširnije.
A ako oni koji bježe iz siromašnih afričkih i azijskih zemalja ne vide neku mogućnost egzistencije u Hrvatskoj – onda je to razlog da se duboko zabrinemo. Ne radi migranta, otići će oni dalje. Već radi nas samih.
Migranti – razlog za unutarnje sukobe
Pitanje imigranata dobro je došlo za dodatnu polarizaciju nazovi ljevice i nazovi desnice. Nazovi ljevica će po Fejsu pričati kako treba bez ikakvih kriterija pustiti sve "jadne ljude", i one koji stvarno bježe od rata i one ekonomske i one koji se žele nastaviti baviti kriminalom. Nazovi ljevica će se malo groziti na desnicu, a nakon toga će nastaviti groziti se uz kavicu u Bogovićevoj ili na Rivi, bez da im padne na pamet sjesti u kombi i odnijeti 100 kila hrane i odjeće migrantima na granici u BiH. Izuzimam onaj promil izuzetaka.
Istovremeno, nazovi desnica će se zalagati za vojsku na granicama (oko što je u Europi karakteriziralo socijalističke diktature) i potpuno zatvaranje granica, bez razmišljanja što bi se dogodilo samim Hrvatima da su Njemačka i druge zemlje 50-ih godina zatvorile granice hrvatskoj ekonomskoj i političkoj emigraciji. Ne zaboravite – službena jugoslavenska vlast dobar dio političke emigracije je uredno predstavljala kao teroriste. Što bi bilo da su ih zapadne zemlje slušale? Desnica se voli i pokazivati u crkvi – pa valja ih ne treba podsjećati što kršćanska vjera govori o pomoći potrebitima koji s došli na prag gonjeni nekom nevoljom?
Oba stava naravno nemaju veze s realnošću i stvar su punjenja ega nazovi ljevice i nazovi desnice i služe samo za internu političku borbu u Hrvatskoj. Mi jesmo na migrantskoj ruti i to je humanitarni i sigurnosni problem. Ali kako ti ljudi odlaze – oni nisu stvarni ni stalni problem za Hrvatsku.
Tko uopće išta pita Hrvatsku?
Ono što je stvarnost je da Hrvatska nije zemlja koja će rješavati migrantsku krizu. Nismo mi s niti četiri milijuna ljudi faktor koji će u Europi lupati o stol. Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama (Marakeški sporazum) bit će potvrđen bila tamo hrvatska predsjednica ili ne. Mislite da će itko u svjetskoj zajednici brinuti jer hrvatska vlada misli jedno, a predsjednica drugo? Ionako neobvezan, dokument će stupiti na snagu s i bez nas. Apsolutno i ni u čemu nismo faktor koji će promijeniti jedan milimetar migrantske tokove, kao što to nije ni Slovenija ni BiH pa ni gotovo dvostruko veća Srbija.
Hrvatska ima jedan drugi problem - to što sama stvara migrante
Temeljni problem Hrvatske je sasvim drugi – ovo je zemlja iz koje se odlazi. Nezaposlenost je pala na razinu koja se ne pamti od kada imamo ovu metodologiju mjerenja, vjerojatno je i manja nego što smo je imali u bivšoj državi uza sva izmišljena radna mjesta. U Hrvatskoj kada se odseli ili nađe posao još 50.000 ljudi (za što neće trebati dugo čekati) nezaposlenost pada na ispod 5% i počet će se snažno osjećati nedostatak radne snage. Uz ove poreze, nema šanse da nam dođu i radnici iz susjednih država, zašto bi dolazili u Hrvatsku, ako radnike trebaju i zemlje poput Njemačke?
Kada Hrvati odlaze, a radnicima iz susjednih zemalja ne pada na pamet doći ovdje (evo za sezonce, što prosječan hrvatski vlasnik apartmana sobarici nudi bolje od austrijskog poslodavca?), rješenje za nedostajuću radnu snagu mogu biti samo – imigranti. Uz pad broja zaposlenih bit će dovoljan samo manji pad turizma, da za državne potrebe nestane novca. Nestat će novca za rastrošni javni sektor, za povlaštene mirovine, za sve. Punjenje proračuna moći se osigurati samo nova radna snaga – migranti, no njima Hrvatska kao odredište ne pada na pamet.
Hrvatska će poželjeti imigranata
Kako život zna biti prilično šaljiva pojava, kroz narednih nekoliko godina će se lijepo našaliti s hrvatskom nazovi desnicom naslonjenom na proračun i povlaštene mirovine. S jedne strane, migranti kojih se toliko plaše u Hrvatskoj se neće pojaviti. S druge, neće biti dovoljno ljudi za plaćanje svih tih mirovina po posebnim propisima, financiranje raznih udruga, financiranje preskupe države, i tek će onda postati veselo. Ostvarit će im se san, Hrvatska bez imigranata, ali i bez Hrvata koji financiraju sve to.
Pripadnici liberalne ili klasično konzervativne politike malih poreza u Hrvatskoj, prepunoj svih vrsta uhljeba i ovisnika o proračunu politički gotovo nemaju šanse. Stoga, uza sva upozorenja, nastavljamo biti država velikih poreza iz koje se iseljava.
Ako netko misli da će se iseljeni Hrvati vratiti kako bi radili uz ogromne poreze preko kojih država dijeli svojim povlaštenim kategorijama – varate se. Punit će i Hrvati i imigranti austrijske, njemačke i irske mirovinske fondove. U državi u kojoj i ljevica i desnica sanjaju samo o tome kako bi dijelili proračunski novac, na kraju će nestati naivaca koji to žele plaćati. A neće ni doći novi naivci u obliku imigranata, koliko god ih za desetak godina molili da ostanu. Dobra vijest za Hrvate je da će uz ovu klimu biti više jestivih gljiva i bobica po šumama.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati