JEAN-MICHEL NICOLIER rođen je 1. srpnja 1966. godine u francuskom gradu Vesoulu. Početkom Domovinskog rata, u srpnju 1991. godine, mladić se, usprkos majčinom preklinjanju, uputio u Zagreb pa se priključio Hrvatskim obrambenim snagama na ratištu kod Karlovca.

"Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje", rekao je Nicolier prije odlaska na ratni put koji ga je u rujnu 1991. zajedno s posljednjim dragovoljcima HOS-a doveo do Vukovara.

Francuz, kako su ga zvali suborci, na vukovarskom je Sajmištu ranjen 9. studenoga, a devet dana kasnije je iz bolnice odveden na Ovčaru u hangar sa zarobljenicima, gdje su ga, prema iskazu svjedoka, četnici prvo "samljeli batinama", a onda su ga brutalno ubili. Ubojica je nakon mučkog ubojstva Nicolieru iz džepa uzeo 20 franaka. Jean-Michelovi posmrtni ostaci pronađeni su tek ove godine. Nicolierovi posmrtni ostaci pronađeni su 29. listopada u grobnici na Ovčari, stotinjak metara od hangara u kojem je 1991. bio zatočen zajedno s brojnim drugim hrvatskim braniteljima. Pokopan je u Vukovaru.

Ranjen je 9. studenog, devet dana kasnije odveden iz bolnice

Početkom Domovinskog rata, u srpnju 1991. godine, mladić se, usprkos majčinom preklinjanju, uputio u Zagreb, pa se priključio Hrvatskim obrambenim snagama na ratištu kod Karlovca.

"Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje", rekao je Nicolier prije odlaska na ratni put koji ga je u rujnu 1991. zajedno s posljednjim dragovoljcima HOS-a doveo do Vukovara.

Rekao da ne želi napustiti Vukovar

Od dolaska u Vukovar Jean-Michel se s obitelji čuo samo tri puta. "Tri puta je imao telefonske kontakte s obitelji, pričao je o agresiji Srba", sjećao se Paul Nicolier, brat Jean-Michela.

Posljednji put su se, kaže, čuli 21. listopada. Jean-Michel je u vukovarskoj bolnici francuskoj televiziji rekao da ne želi napustiti Vukovar. Francuski reporteri razgovarali su s njim nekoliko sati prije nego što je odveden na Ovčaru. 

"Klaonica. Klaonica. Klaonica"

U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati prije smrti, u kratkome intervjuu francuskim reporterima Nicolier je rekao:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu".

Što za vas zapravo simbolizira Vukovar, pitali su ga reporteri: "Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

Zbog zasluga u obrani Republike Hrvatske 2011. ga je tadašnji predsjednik Ivo Josipović posmrtno odlikovao Redom Nikole Šubića Zrinskoga, a odličje je primila njegova majka Lyliane Forunier. Po Jean-Michelu Nicolieru imenovan je i pješački most preko rijeke Vuke u središtu Vukovara, te je postavljena njegova bista.

Godine 2012. objavljen je povijesni roman hrvatske književnice Nevenke Nekić "Jean ili miris smrti", o životu i sudbini Nicoliera i tragičnom dobu rata u Vukovaru i Hrvatskoj. Četiri godina kasnije u Zagrebu je održana premijera dokumentarnog filma redatelja Branka Ištvančića o njegovu životu "Sve je bio dobar san".