Foto: Getty Images

DONALD Trump jako voli govoriti svima kako je pametan, ali sve manje Amerikanaca vjeruje u to.

Američki predsjednik je tako u utorak navečer u Phoenixu, Arizona, gdje je održao zadnji u nizu svojih postizbornih skupova, uvjeravao svoju publiku da je pametniji i bolji od "elite" koja ga kritizira, što je termin uobičajen u američkim konzervativnim krugovima za liberalno nastrojene novinare, sveučilišne profesore i političare.

Trump: "Mi smo elite, oni nisu elite"

"Bio sam dobar student. Uvijek slušam o eliti. Znate, elita. Oni su elita? Ja sam išao u bolje škole nego oni. Bio sam bolji student nego oni. Živim u većem i ljepšem stanu, a živim i u Bijeloj kući, što je stvarno sjajno. Mislim da, znate, mi smo elite, oni nisu elite", hvalio je sam sebe Trump i napadao "loše ljude" iz "nepoštenih medija" i Washingtona, na oduševljenje njegovih pristaša. 

Trumpovo hvaljenje vlastite inteligencije i obrazovanja već je uobičajena rutina na njegovim govorima. Njegova izjava na govor u sjedištu CIA-e u Langleyju, Virginia u sjiječnju tako je postala antologijska "Vjerujte mi, ja sam, kao, pametna osoba".

S druge strane, Trumpov govor u Arizoni mnogi su kritičari na društvenim mrežama i u medijima opisali kao "lud","salatu riječi", "buncajuće laži", "terapiju za Trumpa" i "nevjerojatan, nestvaran i nezamisliv govor", među ostalim.

Voditelj CNN-a Don Lemon opisao je njegov govor kao "govor bez misli, bez, razuma, bez činjenica, bez mudrosti, bez ozbiljnosti, bez duševnog zdravlja" i usporedio ga s "djetetom koje krivi svog brata ili sestru za nešto što je samo napravilo". 

55% Amerikanaca misli da je Trump inteligentan, 43% da nije

Možda najoštrija, ali i najrelevantnija kritika došla je od bivšeg direktora Nacionalne obavještajne zajednice Jamesa Clappera, koji je u intervjuu za CNN rekao: "Znate, radio sam u jednoj ili drugoj funkciji za svakog predsjednika od i uključujući Johna F. Kennedyja do predsjednika Obame i ne znam kad sam slušao i gledao nešto što mi je bilo više uznemirujuće od bilo kojeg predsjednika. Pošto znam nešto o polugama moći koje su dostupne predsjedniku ako ih odluči iskoristiti, ovo je za mene bilo naprosto zastrašujuće i uznemirujuće."

A što Amerikanci u globalu misle o Trumpovoj inteligenciji? Prema zadnjoj anketi Quinnipiaca, 55% ih misli da je njihov predsjednik inteligentan, dok 43% misli da nije, što u neku ruku odražava i općenitu podijeljenost zemlje oko Trumpa. No rezultat je posebno zanimljiv ako se usporedi s prvom takvom anketom provedenom u studenom prošle godine, nakon Trumpove pobjede na izborima: čak 74% ispitanika je tada za njega reklo da je inteligentan, dok ih se samo 21% s time nije složilo. Dakle, u 7 mjeseci mandata, postotak onih koji sumnjaju u Trumpovu inteligenciju skočio je za 22%. 

To možda i nije toliko bitno, piše Chris Cillizza za CNN, jer inteligenciju ne shvaćaju svi jednako: dok je za neke to isključivo IQ, za druge je to i ono što nazivamo "uličnom pameću" (eng. street smart). Ipak, jasno je da je značajan postotak Amerikanaca kojima se Trump nije sviđao i koji nisu glasali za njega, ipak vidio ovog populista kao majstorskog čitača i manipulatora publike. Taj je postotak sada puno manji. 

Igra li Trump trodimenzionalni šah?

Naime, nakon svog kaosa kojem smo svjedočili iz Bijele kuće - od afera s istragom oko moguće sprege s Rusijom prije izbora, preko skandala koje gotovo svaki tjedan izaziva svojim bizarnim tvitovima, uključujući prijetnje nuklearnim ratom, do nebrojenih smjena u administraciji i neuspjeha u realiziranju svojih predizbornih obećanja - sve manje ljudi vjeruje da je Trump briljantni strateg koji igra trodimenzionalni šah sa svojim protivnicima, dok ovi igraju damu i zato gube.

No jednaka, ako ne i vjerojatnija mogućnost, je ona da Trump uopće ne igra ni šah ni damu, već jednostavno improvizira iz dana u dan. Drugim riječima, da nema neki veliki plan koji ne možemo shvatiti jer se njegova strategija, ako ju se tako uopće može nazvati, sastoji u tome da sablažnjava javnost svojim provokativnim izjavama i potezima i onda reagira na njihovu reakciju. Rezultat je to da je stalno glavna tema u vijestima i da ljudi pričaju o njemu, bilo da ga vole ili mrze - a to je, čini se, Trumpov glavni prioritet. 

Jedan od uvjerljivijih dokaza ove teorije je Trumpov citat iz njegove knjige "Art of the Deal", u kojem opisuje svoj pristup poslu: "Mnogi ljudi su iznenađeni načinom na koji radim. Ja igram vrlo opušteno. Ne nosim aktovku. Pokušavam ne zakazivati previše sastanaka. Ostavljam vrata otvorena. Ne možete biti imaginativni ili poduzetni ako imate previše strukture. Preferiram doći na posao svaki da i jednostavno vidjeti što će se razviti."

Najjednostavniji odgovor je najispravniji

Iz ovoga vidimo da je i u osamdesetima (Trump je objavio svoj bestseler kad je imao 41 godinu, iako koautor Tony Schwarz tvrdi da je on napisao cijelu knjigu) Trump i kao biznismen bio tip koji ne voli planove, ne da se disciplinirati i koji je sklon improvizirati, oslanjajući se na svoj instinkt umjesto na detaljne analize i savjete drugih. 

Stoga nije nemoguće da je Trump jednostavno nabasao na svoju poziciju u predizbornoj utrci koja mu je donijela mjesto republikanskog kandidata, a onda i predsjednika: anti-establišment, anti-politička korektnost, anti-pristojnost, anti-imigracija, anti-slobodna trgovina.

To, naravno, ne znači da mu ne pripadaju zasluge za uspješnu kampanju, čak i uz pomoć ruskih hakera i lažnih vijesti. Ali ako se čini da Trump igra tako sofisticiranu igru da je ne možemo uopće shvatiti, najjednostavniji odgovor - onaj da nema nikakve dugoročne igre ni plana - vjerojatno je i najispravniji.