EVO MORALES, dugogodišnji predsjednik Bolivije i jedan od predvodnika takozvanog "socijalizma za 21. stoljeće" u Latinskoj Americi, prvo je dao ostavku na zahtjev vojske, a onda i pobjegao iz zemlje u Meksiko.

>> Bivši bolivijski predsjednik Morales pobjegao u Meksiko

Tamo mu je predsjednik Andrés Manuel López Obrador, također ljevičar, odobrio azil. Meksički ministar vanjskih poslova Marcelo Ebrard obrazložio je davanje azila "hitnom situacijom s kojom se suočava u Boliviji, gdje su mu život i sigurnost u opasnosti".

Sam Morales se pri objavi svoje ostavke predstavio kao žrtva "državnog udara", optužujući vojsku i oporbu da "uništavaju vladavinu prava", a odmah nakon vijesti o Moralesovoj ostavci uslijedio je niz takvih optužbi s raznih strana. Novi argentinski predsjednik Alberto Fernández, venezuelanski predsjednik Nicolas Maduro, nikaragvanski predsjednik Daniel Ortega, bivši brazilski predsjednik (koji je nedavno izašao iz zatvora) Ignacio Luiz Silva da Lula, britanski vođa oporbe Jeremy Corbyn i američki senatori i kongresnice Bernie Sanders, Alexandria Ocasio-Cortez i Ilhan Omar, svi odreda ljevičari, nazvali su Moralesovu ostavku pučem.

Morales na vlasti 13 godina, trebao je odstupiti još 2014. 

Istu optužbu o podrivanju demokracije je, znakovito, uputila i ruska vlada. "Duboko smo zabrinuti što je tijekom unutarnje političke krize u zemlji vladina spremnost za traženje konstruktivnih rješenja dijalogom odbačena razvojem događaja u obliku organiziranog državnog udara", izjavilo je rusko ministarstvo vanjskih poslova u priopćenju. 

Ruski predsjednik Vladimir Putin, doduše, definitivno nije ljevičar, ali ruske vlasti i mediji redovito promiču teorije zavjera o izrežiranim "obojenim revolucijama" i pučevima u režiji SAD-a i njegovih saveznika, od Sirije preko Ukrajine do Venezuele, stoga najnovija optužba u slučaju Bolivije nije nimalo iznenađujuća.

No dok je Obrador predsjednik Meksika manje od godinu dana, Morales je na vlasti više od 13 godina. To ne bi bilo posebno sporno - njemačka kancelarka Angela Merkel na vlasti je već 14 godina, a nitko ne dovodi u pitanje njen demokratski legitimitet - da bolivijski ustav, kao i ustavi niza država diljem svijeta, ne ograničava maksimalni broj predsjedničkih mandata na dva. Drugi mandat mu je istekao još 2014., ali on je tvrdio da se, zbog promjene ustava u međuvremenu, njegovi mandati počinju "brojati" tek od onog drugog koji je počeo 2009.

"Puč" osuđuju Lula, Maduro, Corbyn, Sanders, Ocasio-Cortez i Kremlj

"Vidjeti kako vojska s vlasti tjera Eva Moralesa, koji je donio toliki društveni progres, užasno je. Osuđujem ovaj puč protiv bolivijskog naroda i stojim uz njega za demokraciju, društvenu pravdu i neovisnost", napisao je Corbyn uz hešteg #ElMundoConEvo (Svijet uz Eva), zanemarujući da je vojska to zatražila od Moralesa nakon tjedna krvavih prosvjeda, kada je prijetila eskalacija s daleko većim brojem mrtvih.

Doduše Corbyn je i 2013., nakon smrti venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza, zahvalio ovom radikalno lijevom populistu "što je pokazao da su siromašni bitni i da se bogatstvo može dijeliti" te za "golemi doprinos Venezueli i čitavom svijetu". Šest godina kasnije, Venezuela je u vjerojatno najvećoj humanitarnoj, političkoj i izbjegličkoj krizi u svojoj povijesti; mnogi njeni građani su  bez hrane i pitke vode, inflacija im je progutala plaće, većina zemlje bila je najmanje tjedan dana bez struje u ožujku, a režimski odredi smrti ubili su oko sedam tisuća prosvjednika i drugih civila ove i prošle godine, prema izvješću Ujedinjenih naroda.

Paralele s Venezuelom

U Venezueli je također, prema tumačenju mnogih ljevičarskih lidera, analitičara, ali i Kremlja i njemu podložnih medija, došlo do pokušaja puča u američkoj režiji, i to uz pomoć predsjednika venezuelanskog parlamenta Juana Guaidoa, koji se proglasio predsjednikom. Taj navodni puč nije uspio, unatoč tome što su SAD i niz latinoameričkih zemalja priznali Guaidoa za predsjednika i zatražili od Madura da odstupi - venezuelanska vojska i ostale institucije nisu prihvatile Guaidoov poziv da otkažu poslušnost Maduru, za kojeg Guaido i oporba tvrde da se ilegalno održao na vlasti.

Guaido ima vrlo dobre argumente za to: Maduro je 2018. osvojio drugi mandat na izborima koje su izborni promatrači, politički stručnjaci i dobar dio međunarodne zajednice proglasili nezakonitom i nelegitimnom farsom – među ostalim, većina oporbenih kandidata nije se mogla natjecati jer im je zabranjeno ili su u zatvoru ili egzilu. U isto vrijeme, moć je od parlamenta preuzela Maduru lojalna Ustavotvorna skupština, koju je s tim motivom i osnovao.

Na vrlo sličan način, Morales je sebi priskrbio četvrti uzastopni mandat na čelu Bolivije. Njemu odani Ustavni sud odlučio je da, unatoč ustavnom ograničenju, isto krši Moralesovo "ljudsko pravo" da se kandidira i dozvolilo mu da se opet natječe za predsjednika. Da stvar bude bizarnija, Morales je ovu odluku zatražio od suda nakon što je raspisao referendum o još jednom mandatu, što su bolivijski glasači većinski odbili.

Morales ignorirao referendum pa ukrao izbore?

A da apsurd upotpuni i dobra doza ironije, ustavno ograničenje o dva uzastopna mandata uveo je sam Morales. No 2006. je bila davno, a otada do danas očito je promijenio mišljenje o pogubnom utjecaju doživotne ili dugogodišnje vladavine jednog čovjeka na demokraciju i pravnu državu. 

Kao i Maduro, i Morales je u godinama na vlasti koncentrirao sve više moći, sabotirajući oporbu i puneći neovisne institucije lojalistima. Istini za volju, Morales nije ekonomski upropastio Boliviju kao što je to napravio Maduro s Venezuelom. Rast BDP-a je u Boliviji u prosjeku iznosio čak 5% godišnje, a ekstremno siromaštvo je prepolovljeno pod Moralesom.

No i on je, kao i Maduro, Castro, Asad ili Putin, počeo sve besramnije trošiti nacionalno bogatstvo za vlastiti luksuz i izgradnju kulta ličnosti. Tako je, kako piše Miami Herald, nabavio predsjednički avion vrijedan 38 milijuna dolara i izgradio grandioznu predsjedničku palaču iznad La Paza, ali i muzej posvećen samom sebi, vrijedan 7 milijuna dolara.

Teško je braniti Moralesov izborni legitimitet

A kao i Madura, i Moralesa su oporba i međunarodne organizacije, u ovom slučaju Organizacija američkih država (OAS), optužile da je ukrao posljednje izbore. Morales je, čini se, u tome bio još očitiji nego neki drugi državnici koji se održavaju na vlasti izbornim manipulacijama - bilo "selektiranjem" oporbe ili izravnom krađom glasova. Naime, izborno povjerenstvo, također odano ljevičarskom lideru, najednom je prekinulo brojanje glasova večer nakon izbora 20. listopada, i to dok rezultat nije išao Moralesu u korist, odnosno prema njegovoj pobjedi u prvom krugu.

U drugom krugu se, naime, predviđalo da će se oporba ujediniti i pobijediti ga. Ali 24 sata kasnije objavljeni su rezultati prema kojima Morales ima taman dovoljno glasova (10% više od vodećeg protukandidata i bivšeg predsjednika Carlosa Mese) za pobjedu u drugom krugu. Morales i njegove pristaše tvrde da je to posljedica brojanja glasova iz njegovih ruralnih uporišta, ali ovakva situacija već je u najmanju ruku sumnjiva.

Sumnje je potvrdila i već spomenuta Organizacija američkih država (OAS) koja je u svom izvještaju utvrdila "jasne manipulacije" na izborima i značajne "neregularnosti" od strane Izbornog povjerenstva, uključujući manipulaciju podacima i krivotvorenje dokumenata. Revizorski tim OAS-a preporučio je smjenu diskreditiranog izbornog povjerenstva ponavljanje izbora. Morales je na to pristao, no kasnije istog dana ipak je dao ostavku, kad su mu vojska i policija okrenuli leđa, inzistirajući da neće biti njegov "politički alat" za obračun s narodom.

Bolivijci su uspjeli potjerati populista s vlasti prije nego se pretvorio u diktatora

Tako su Bolivijci uspjeli ono što Venezuelanci, Rusi, Iranci, Libanonci ili Sirijci nisu: potjerati autoritarnog i korumpiranog populista, koji je očito izgubio izborni legitimitet, s vlasti. 

S druge strane, simpatizeri Moralesa i čitavog južnoameričkog projekta "socijalizma za 21. stoljeće" tvrde da izborna krađa nije dokazana, a da OAS nije vjerodostojna institucija jer je pod američkom kontrolom, kao što to primjerice tvrdi američki ljevičarski tjednik Nation. To što su se optužbama pridružili Donald Trump i drugi američki dužnosnici došlo je samo kao potvrda ove teorije. 

The latest OAS "audit", repeats a major falsehood from their previous reports, pretending that there was an "unusual" jump in Evo's vote margin towards the end of the quick count. But the change was in fact gradual, as later-reporting areas were more pro-Evo than earlier ones: pic.twitter.com/oFiUFFAl5H

Štoviše, Mark Weisbrot, direktor američkog Centra za ekonomsko i političko istraživanje, ustvrdio je da nema dokaza da su izbori ukradeni, već da se radi o desničarskom puču koji podržava Trumpova administracija.

Doduše, ovdje opet treba napomenuti da je isti taj Weisbrot prije nekoliko godina objavljivao kolumne u britanskom Guardianu s naslovima poput: "Žao mi je, mrzitelji Venezuele: ova ekonomija nije latinoamerička Grčka" i "Istina o Venezueli: revolt dobrostojećih, a ne 'kampanja terora'". Recimo samo da takve teze baš i nisu podnijele test vremena.

A što god mislili o optužbama za izbornu krađu, kad ih stavimo u kontekst kršenja navodne volje izražene na referendumu i kršenja ustava, kao i nasilnog odgovora policije na najmanje 1.5 milijuna Bolivijaca koji su izišli na ulice, pri čemu je nekoliko ljudi ubijeno, Moralesov legitimitet gotovo je nemoguće braniti. Osim, naravno, za one koji međunarodnu politiku i kompleksna pitanja uspostave i potkopavanja demokracije, autoritarne vladavine uime naroda, uzajamnog odnosa socijalizma i demokracije, kao i uloge narodnih prosvjednih pokreta u borbi protiv diktature, svode isključivo na vulgarnu dihotomiju zapadnog, odnosno američkog "imperijalizma" s jedne i "antiimperijalizma" Rusije, Irana, Venezuele, Bolivije, Kube i sličnih zemalja s druge strane.