SLAVNI profesor Robert Langdon, glavni lik Da Vincijevog koda, u jednoj sceni učeno tumači tekst iz gnostičkog Evanđelja po Filipu, koji veli da je Marija Magdalena bila "Isusova pratnja": "Kao što će ti svaki znalac aramejskog reći, riječ pratnja u ono je vrijeme doslovce značila supruga." I tom jezičnom analizom jednog antičkog spisa dokazuje se činjenica da je Isus bio oženjen za Mariju Magdalenu. Što vam Crkva, koja propagira celibat, nipošto neće priznati.

Ateističke maštarije o Magdaleni 

Ne tako davno pisao sam o tome kako je Crkva od Marije Magdalene, osobe koju kršćanska Biblija spominje na svega nekoliko mjesta, napravila cijelu erotsko-duhovnu priču o prostitutki bujne crvene kose (i tijela), koja se onda obratila Isusu i postala svetica. 

Ali i oni koji ne vjeruju ni Novom Zavjetu ni crkvenim predajama imaju svoju mitologiju baš o istoj ženi, o kojoj jedva da išta znamo. Najpopularnija je upravo ta priča da je Marija Magdalena zapravo bila Isusova supruga. 

Da odmah završimo diskusiju s Robertom Langdonom (odnosno, Danom Brownom) - Evanđelje po Filipu nije pisano na aramejskom, nego na koptskom. Grčki prijevod tog spisa koristi izraz "koinonos" koji nipošto ne znači "supruga", nego "pratnja", kao kad biste danas rekli da je npr. u pratnji neke ugledne osobe bio i neki njegov suradnik.

Toliko o učenosti fiktivnog profesora i njegovog autora.

Gnostici o Isusu i Magdaleni 

Čak i kad bismo prihvatili gnostička Evanđelja kao nekakav povijesni izvor o Isusu (a ona to jednostavno nisu), nigdje se ne veli da je Magdalena bila Isusova supruga. Nekada ne znamo ni što uopće kažu - rukopisi su loše sačuvani, pa onda možemo samo nagađati kako točno glasi tekst. Evo prijevoda onoga što nam je sačuvano: "I pratnju od ... Marija Magdalena. ... više nego ... učenike ... ljubio ju ... u njena..."

Tko je tu koga ljubio i gdje, nećemo nikada doznati. U ona vremena nije bilo neobično da rabin poljubi svog učenika kad ovaj pokaže neko znanje. I taj poljubac nije imao seksualno značenje, baš kao ni ljubljenje nogometaša nakon postignutog gola.

Nije Dan Brown usamljen u ovakvim tumačenjima. Došla su vremena kad bismo mi htjeli znati nešto novo o osnivaču kršćanstva, po mogućnosti što pikantnije. Ali čak nam ni inače maštovita gnostička Evanđelja ne kažu ono što bi neki htjeli u njima pročitati.

Isus je morao biti oženjen?

Kad već ne kažu gnostici, onda o Isusovom bračnom statusu možemo znati, vele neki, iz svega onoga što nam je poznato o njegovom vremenu i prostoru. To je bilo doba kad su se mladi vjenčavali još u tinejdžerskoj dobi. Najčešće ih nitko ništa nije ni pitao, nego bi se dvije obitelji dogovorile i onda vjenčale svoju djecu. Stoga bi bilo sasvim neobično da je Isus ostao neoženjen, a s obzirom na to da je (po svemu sudeći) bio rabin, onda bi se njegov status neženje smatrao potpuno neprihvatljivim.

Ipak se itekako moglo dogoditi da mladi dočekaju i zreliju dob a da se ne vjenčaju. 

Nadalje, u Judeji prvog stoljeća imamo primjere duboko religioznih ljudi koji se namjerno nisu htjeli vjenčati. Ta je pojava bila osobito raširena među sljedbom esena, a Novi Zavjet nam daje još poznatiji slučaj - apostola Pavla. On je neoženjenim Korinćanima savjetovao da, kao i on, ostanu u tom statusu (Prva Korinćanima 7.8).

Propovjednici apokalipse

Što je moglo nagnati Pavla i esene da ostanu neoženjeni?

Jednostavno rečeno, njihovo duboko uvjerenje da se svijet približio samom kraju. "Vrijeme je kratko. Odsad i oni koji imaju žene neka budu kao da ih nemaju", objašnjava Pavao u navedenom poglavlju (redak 29). Nema smisla ženiti se, rađati i odgajati djecu, jer sve to samo stvara dodatne probleme u danima skorog kraja svijeta.

Stoga se i Pavao sasvim jasno zalaže za celibat, iako ga nikome ne naređuje. Zamijetite da on ne brblja o grešnosti braka ili o celibatu kao nekom višem duhovnom stanju. Niti smatra da se svećenici ne bi smjeli vjenčati (Pavlova Crkva nije ni imala svećenike). Jednostavno zamislite da ste sigurni kako će svijet za nekoliko godina propasti: biste li se vjenčavali i pravili djecu? Krenuli graditi kuću?

Isus - propovjednik apokalipse

A nema nikakve sumnje u to da je i Isus bio jedan od propovjednika apokalipse, koji je očekivao skori kraj svijeta i dolazak Božjeg Kraljevstva. Zapazite da Kraljevstvo nije nešto kamo čovjekova duša odlazi nakon smrti, nego realnost koja upada u ovozemaljsku povijest.

Isus, baš kao i Pavao, tu nije govorio o svim onim detaljima drame svršetka svijeta koje su mu kasniji evanđelisti stavili u usta: nije navijestio propast Jeruzalema i Hrama, glad i potrese, progonstva kršćana, padanje zvijezda itd. Svejedno, duboko je vjerovao da će ovaj svijet uskoro propasti i u tom kontekstu nema svrhe ženiti se i rađati djecu. 

Znakovita je njegova izreka koju se uvrštava u izvorne: "Reći će se u danima koji dolaze [kraja svijeta] da su sretne utrobe koje nisu nikada rodile i grudi koje nisu nikada dojile." U tadašnjem moralnom kodeksu sasvim je jasno da su ovim negiranjem dobrobiti rađanja i dojenja, ujedno ženidba i seks, proglašeni potpuno nepotrebnima.

Bilo bi jako čudno da je čovjek koji je kazao nešto takvo ujedno imao i suprugu. Bilo bi još čudnije da bi i novozavjetna i osobito gnostička Evanđelja prešutjela Isusovu ženu, da bi spomenula samo to da je Isusa pratilo dosta žena, od kojih se jedna zvala Magdalena. 

A najčudnije bi bilo kad bi se pisci poput Dana Browna potrudili da doista razumiju o čemu pišu.