ZAPOSLENI u javnim službama, kako najavljuju njihovi sindikati, sljedeći tjedan kreću u štrajk jer nisu zadovoljni plaćama. Traže povećanje od 5,8 posto, dok vlada nudi 3 posto. Smeta im što njihove plaće, kako kažu, zaostaju za privatnim sektorom.

Nije im smetalo kad su se prije par godina plaće kod privatnika smanjivale i 50 posto

Doduše, "javnosektorašima" nije smetalo kada su do prije nekoliko godina pljuštali otkazi u privatnom sektoru, koji je zbog krize prošao tešku “prilagodbu”, a plaće su se nerijetko smanjivale i 50 posto samo kako bi firma opstala na životu, dok su se istovremeno porezi povećavali, a država zaduživala upravo kako bi se namaknuo novac za zaposlene koji primaju plaću od poreznih obveznika.

“Odricali smo se kad je država bila u krizi, sada već tri godine BDP raste, nama se daju mrvice od tri posto. Mi bi se odricali i dalje, vjerujte da se odriču svi. Ali novaca ima samo za neke, za javne službe nikad", rekla je u uvodnom prilogu HRT-ove emisije Otvoreno učiteljica iz Darde, pojašnjavajući zašto smatra da javnim službama treba podići plaće.

Radnici u javnom sektoru se odriču za neradnike

Dio zaposlenih u javnom sektoru, javnim i državnim službama, doista se godinama odriče, ali ne zbog toga što je država bila u krizi, već zato što se oni koji zaista rade, odriču za one koji ne rade i u korist onih kojima je posao u javnom sektoru prilika za uhljebljivanje.

Zbog toga su oni koji rade potplaćeni - primjerice mnogi mlađi liječnici rade za plaću od 6, 7 ili 8 tisuća kuna, no istovremeno za povećanje njihovih plaća na normalnu razinu nema novca jer iznad njih po uredima sjedi bespotrebna administracija koja također želi plaću svaki mjesec. Svatko pojedinačno nema veliku plaću, ali su svi zajedno preskupi za siromašnu državu kao što je Hrvatska, odnosno njene porezne obveznike.

Porezni obveznici financiraju sve više radnika u javnom sektoru - dokle tako?

Primjerice, broj zaposlenih u državnim i javnim službama u prvih šest mjeseci ove godine porastao je za 680.

Prema podacima Ministarstva uprave koji su dobiveni iz Centralnog obračuna plaća, krajem prošle godine na više radnih mjesta radilo je 2130 ljudi dok je na jednom mjestu radilo 227.166 ljudi, što znači da je ukupno bilo zaposleno 229.296 osoba.

Podaci s kraja lipnja pokazuju da je u javnom sektoru radilo ukupno 229.976 tisuća ljudi (od toga 2116 na više radnih mjesta), što je za 680 više nego krajem 2017. godine.

Izvještaj o izvršenju proračuna za prvih šest mjeseci ove godine pokazuje da su troškovi zaposlenih na proračunu porasli za oko 744 milijuna kuna. U prvom polugodištu prošle godine iznosili su oko 12,9 milijardi kuna, a ove godine iznose oko 13,7 milijardi.

Dok su u privatnom sektoru pljuštali otkazi, država se zaduživala za plaće u javnom sektoru

Broj zaposlenih koji primaju plaću iz proračuna konstantno raste, rastao je i u vrijeme najgore krize, što je rezultiralo snažnim rastom javnog duga. Dok je privatni sektor propadao, kako bi “prava” zaposlenih u javnom sektoru ostala manje-više netaknuta, država je ulazila u minuse, što je dovelo do eksplozije javnog duga koji sada treba vraćati.

Samo do kraja 2011. do 2015. godine javni dug porastao je za gotovo 70 milijardi kuna. Popeo se s 212 milijardi na 280 milijardi kuna, na kojoj je otprilike i danas.

Idealna je prilika za rješavanje viška zaposlenih u javnom sektoru. Tada bi plaće mogle rasti onima koji vrijedno rade

Ekonomija sada raste, nezaposlenost je rekordno niska, privatni sektor očajnički treba radnike i idealna je prilika za rješavanje viška zaposlenih u javnom sektoru kako bi se mogle povećati plaće onima koji su potrebni i potplaćeni.

No kako vidimo iz gornjih brojki, praksa uhljebljivanja očito se nastavila pa ćemo sljedeću krizu dočekati s javnim sektorom od 250 tisuća ljudi za koje će se opet trebati zaduživati kad ekonomija krene nizbrdo, a onda ćemo djeci i unucima ostaviti još veći dug za koji krivac biti - netko drugi.

Što vi mislite? Treba li radnicima u javnom sektori povećati plaće i pod kojim uvjetima? Recite nam u anketi!