BITKA za Iwo Jimu vođena je od 19. veljače do 26. ožujka 1945. godine, a predstavlja jednu od najznačajnijih i najkrvavijih operacija na pacifičkom frontu tijekom Drugog svjetskog rata. Američke snage su pokrenule invaziju na ovaj mali vulkanski otok s ciljem preuzimanja kontrole nad japanskim zračnim bazama, što bi omogućilo sigurnije i učinkovitije zračne napade na japansko kopno.

Iwo Jima, smještena približno na pola puta između Marijanskih otoka i japanskog kopna, imala je izuzetno strateški položaj. Japanske snage koristile su otok kao rano upozorenje za nadolazeće američke zračne napade, zahvaljujući radarskim postajama koje su detektirale B-29 bombardere na putu prema Japanu.

Osim toga, japanski lovci s Iwo Jime mogli su presretati američke bombardere, nanoseći im značajne gubitke. Za Sjedinjene Države, zauzimanje Iwo Jime značilo je osiguravanje zračnih baza za oštećene bombardere i pružanje pratnje lovaca tijekom napada na Japan.

Pripreme za invaziju

Operacija pod nazivom Detachment zahtijevala je višemjesečne pripreme. Japanski zapovjednik, general Tadamichi Kuribayashi, svjestan nadmoći američkih snaga, usredotočio se na izgradnju snažnih obrambenih položaja.

Umjesto tradicionalne obrane na plažama, japanske snage su izgradile mrežu podzemnih bunkera, tunela i utvrda, omogućujući im da izbjegnu početna bombardiranja i pruže snažan otpor unutar otoka. S druge strane, američke snage su provele intenzivnu pomorsku i zračnu pripremu prije samog desanta, nastojeći oslabiti japanske obrambene položaje.

Bitka za Iwo Jimu

Desant je započeo 19. veljače 1945. godine, kada su se pripadnici 3., 4. i 5. divizije marinaca iskrcali na južne plaže Iwo Jime. Unatoč prethodnom bombardiranju, japanski otpor bio je žestok. Borbe su se vodile za svaki metar otoka, a posebno teške bile su na području planine Suribachi, najvišeg vrha otoka.

Nakon četiri dana intenzivnih borbi, 23. veljače, američki marinci su osvojili vrh planine i podigli zastavu, što je ovjekovječeno na poznatoj fotografiji Podizanje zastave na Iwo Jimi. Međutim, borbe su se nastavile još nekoliko tjedana, s obzirom na dobro utvrđene japanske položaje u središnjem i sjevernom dijelu otoka.

Otok je bio osvojen, ali uz veliku žrtvu

Bitka za Iwo Jimu rezultirala je velikim gubicima na obje strane. Američke snage pretrpjele su preko 26.000 žrtava, uključujući oko 6800 poginulih. S japanske strane, od približno 21.000 branitelja, preživjelo je samo njih 216, dok su ostali poginuli ili počinili samoubojstvo.

Zauzimanje Iwo Jime omogućilo je američkim zračnim snagama korištenje otoka kao baze za oštećene bombardere i pružilo stratešku prednost u daljnjim operacijama protiv Japana. Unatoč kontroverzama oko opravdanosti invazije s obzirom na visoke gubitke, bitka za Iwo Jimu ostaje simbol hrabrosti i žrtve, posebno za američke marince.