Foto: Goran Mehkek / Cropix

KAŽE Jadranka Kosor da joj je to bio "najvažniji dan u političkoj karijeri". Otputovala je u  Ameriku. Vozila se u avionu. Bila u Bijeloj kući. Vidjela potpredsjednika Amerike. I doručkovala s bivšom državnom tajnicom. Održala predavanje na sveučilištu. Nosila broš i sve. Pričala o ženama i sve. Uglavnom, bilo super. Baš super.

Autogram, nažalost, nije dobila jer je Obama imao važnija posla od toga da hrvatskoj premijerki objašnjava kamo da odloži torbu, ali zato je valjda uspjela poslati razglednice. Jaca bila u Americi. Čovječe. Kakav uspjeh.

Premijerka se sastala s Madeleine Albright, bivšom Clintonovom državnom tajnicom, sada konzultanticom u NATO-u, i hrvatske medije izvijestila da je pričala o - pogodite čemu? - ženama u politici.

Referat na feminističkoj konvenciji

"Nismo mogle preskočiti temu žena u politici jer obje znamo da mi žene moramo svladavati puno veće prepreke i predrasude nego muškarci u politici", kazala je Kosor nakon sastanka s Albright. "S ponosom sam istaknula da u Hrvatskim oružanim snagama žene čine 9,5 posto, a NATO standard je 7 posto". Eto, kao da je održala referat na feminističkoj konvenciji.

I evo, opet smo na početku. Koje su vijesti s Jadrina posjeta Americi? Žene i broševi. Kao što je s onog famoznog susreta s Obamom vijest bila njegov autogram i crveni ceker s placa. Nadamo se da nije tamo baratala engleskim jezikom. Samo bi nam ta vratolomija još falila.

Jadranka podcjenuje Kosor

Nije to podcjenjivanje. Ako itko podcjenjuje Jadranku Kosor, to je onda ona sama. Tako se fascinirati službenim posjetom Washingtonu, isticati da je državnički posjet SAD-u "najvažniji dan u njezinoj političkoj karijeri", ne podsjeća ni na što drugo nego na djevojku iz provincije koju su poslali u veliki grad. Na žensku verziju Ivice Kičmanovića. Dobro da u Washingtonu nema nebodera. Ukočio bi joj se vrat.

Jadranka Kosor stvarno ne može izaći iz vlastite kože. Zaista ne može nadrasti svoje skromne kapacitete i ponašati se kao ozbiljna premijerka jedne ozbiljne zemlje. Barem se praviti. Kao što se pravio Ivo Sanader. Mogla je od njega nešto naučiti. U prvom redu, engleski jezik. A potom i držanje u skladu s funkcijom iako u nesrazmjeru s kapacitetima. Sanader je bio blefer, ali ljudima nije dao da to odmah skuže. Kosor se skuži na prvi pogled.

Jučer tepih, danas Amerika

Zašto bi nas bilo briga je li odlazak u Washington bio najvažniji dan u njezinoj političkoj karijeri? Pa naravno da je bio. Do jučer je zapisivala u tijesnom sobičku i natezala se za tepih s Biancom Matković. Već je Obamin autogram bio ravan letu na Mjesec. A kamoli ovo.

Istina, ovo je trebao biti važan dan, ali ne za Jadranku Kosor, nego za Hrvatsku. O tome je predsjednica Vlade trebala govoriti. A ne o svojim osobnim impresijama žene koja prvi put ide u Ameriku. I ne isticati kako se u razgovoru s Madeleine Albright, vrhunskom intelektualkom i diplomatkinjom s pedigreom, "nije moglo preskočiti temu žena u politici". To je uspješnim političarkama na Zapadu uvredljivo. One su odavno "preskočile temu žena u politici". One su svoje karijere gradile na kvalifikacijama i kvaliteti, a ne na činjenici da je nekome palo na pamet da bi bilo dobro imati ženu u stranci. Nije, naime, svatko bio "zapisničarka" u svojoj karijeri.

Nije čak ni stil najgori

No, kamo sreće da je stil najgori. Postoji jedna gora stvar: ako Kosor ovakav dojam ostavlja u hrvatskoj javnosti, kakav tek ostavlja u razgovorima sa stranim kolegama, državnicima i diplomatima? O temama o kojima je hrvatska javnost najmanje upoznata, dok mora slušati o broševima i ženskim pravima. To je pravo pitanje: od Slovenije, preko Haaga i Bruxellesa, do Washingtona. Što Kosor tamo radi, osim što se fascinira?

Pa ipak, lijepo da je Jadranka vidjela Ameriku. Da se vozila u avionu i sve. I pokazala broš i sve. I održala predavanje na sveučilištu. I sve. I da je ulazak u Bijelu kuću bio "najvažniji dan u njezinoj političkoj karijeri". Samo, što mi imamo od toga?

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje