KAD SU IZRAELSKI tenkovi, nakon terorističkog napada Hamasa, u velikom broju došli do ograde koja odvaja Gazu od Izraela, jednostavno su stali. I tako stoje dva tjedna iako izraelski premijer Benjamin Netanyahu i ministar obrane Yoav Gallant sve to vrijeme najavljuju odlučujuću ofenzivu kojom će izbrisati Hamas.

S jedne strane, Washington pritišće Jeruzalem kako bi dobili više vremena za pregovore o oslobađanju otetih, s druge strane, ni izraelskim generalima se ne žuri ući u Gazu. Puno je komotnije bombardirati.

Da ulazak u Gazu neće biti ni lak ni jednostavan te da će okupacija biti dugotrajna i vrlo teška, upozorio je Izrael i David Petraeus, umirovljeni general s četiri zvjezdice i bivši direktor CIA-e. Za podcast Politico Power Play Petraeus je za skorašnju kopnenu ofenzivu izraelske vojske (IDF) rekao da bi se vrlo lako mogla pretvoriti u Mogadiš na steroidima, referirajući se na američku intervenciju u Somaliji koja je u početku trebala biti humanitarna, da bi se na kraju pretvorila u krvave obračune s tamošnjim pobunjeničkim skupinama.

O najkrvavijem od tih sukoba, kad su u Mogadišu oborena tri američka Black Hawk helikoptera, napisana je knjiga i snimljen film. Petraeus buduće stanje u Gazi pod izraelskom okupacijom dovodi u vezu s američkom okupacijom Afganistana i još više Iraka. I jedna i druga završile su, najblaže rečeno, jako neuspješno. Posebno se osvrnuo na činjenicu da je (relativno) lako okupirati te da je puno teže nadzirati okupirano područje.

"Ne možete pobijediti pobunjenike u dvije godine. To obično traje desetljeće ili više, kao što smo vidjeli u Iraku, kao što smo vidjeli u Afganistanu", rekao je i tako ukazao na najveći problem koji će IDF i Izrael imati kad jednom okupiraju Pojas Gaze.  

Zašto tenkovi stoje?

Izraelske obrambene snage ili IDF ustrojene su i opremljene da se mogu oduprijeti napadima višestruko brojčano nadmoćnih vojski. Razradili su detaljne planove djelovanja protiv Hezbolaha u Libanonu, vjerujući da od tamo dolazi najveća prijetnja. No onda se dogodilo nezamislivo.

Kad su trećeg dana rata protiv Hamasa izraelski tenkovi i borbena vozila u većem broju došli do ograde koja dijeli Izrael od Gaze, nisu prošli kroz nju i ušli u Gazu, već su stali. Zašto? Zato što nisu imali planove što i kako. Umjesto masovnog kopnenog napada uslijedili su snažni udari iz zraka, onako kako je izraelska vojska odgovarala na napade iz Gaze ranijih godina. Napadi iz zraka s vremenom su potpomognuti djelovanjem artiljerije.

Koristeći nadmoćne tehnologije kao što su nadzorno-zapovjedni sustav TORC2H, tenkovi Merkava IV zaštićeni aktivnim sustavom obrane od protutenkovskih projektila, borbene bespilotne letjelice, kombinacija višenamjenskih borbenih aviona F-15I i projektila koji razaraju jako zaštićene ciljeve (uključujući duboko ukopane tunele) GBU-27 Paveway III i najmodernije GBU-72 itd, IDF ima nadmoćnu vojnu snagu koja mu omogućava okupaciju Pojasa Gaze. Okupacijom bi došao u priliku uništiti infrastrukturu Hamasa, prije svega podzemne tunele i bunkere. Vjerojatno bi eliminirao i tisuće hamasovaca. Problem je što time neće uništiti Hamas. Dapače, samo će ga ojačati, ma kako to na prvu zvučalo čudno.

IDF može eliminirati tisuće hamasovaca, ali ne može uništiti ovisnost stanovnika o Hamasu

Po izraelskim procjenama, Hamas broji između 30 i 40 tisuća pripadnika. I kad bi ih baš sve eliminirali, bi li to značilo kraj Hamasa? Ne bi. Jer Hamas nije samo teroristička organizacija. On je u Pojasu Gaze način života. Hamas upravlja zdravstvom i školstvom. Ne osigurava plaće samo svojim pripadnicima već i državnom aparatu. Određuje raspodjelu humanitarne pomoći. Hamas doslovno upravlja svime. IDF može eliminirati stotine, tisuće ili desetke tisuća hamasovaca, ali ne može uništiti ovisnost stanovnika Pojasa Gaze o Hamasu.

Tim prije jer vlast Hamas nema čime zamijeniti. Kažu da će nakon nekog vremena (spominje se razdoblje od 18 mjeseci) upravljanje Pojasom Gaze prepustiti Mahmoud Abbasu i njegovom Fatahu. Problem je što Abbasa ne žele ni Palestinci iz Zapadne obale te ga na vlasti doslovno održavaju Izrael i njegove snage sigurnosti. Jer da je drukčije, konačno bi održao slobodne izbore. Abbas je loša opcija za Pojas Gaze. Jako, jako loša opcija.

Pojas Gaze naseljavaju 2.3 milijuna ljudi. Od toga je čak 42.53% mlađe od 14 godina. Ti će dječaci, koji će gledati kako ginu njihovi očevi, starija braća, stričevi, ujaci i bratići, za samo tri do pet godina biti dovoljno odrasli da se priključe Hamasu. Stotine tisuća njih. Stoga će brojnost Hamasa uvijek ovisiti isključivo o razini spremnosti Teherana da investira u njihove plaće i naoružanje.

IDF ima tri opcije za eliminirati Hamas

Zbog toga IDF ima samo tri mogućnosti za eliminaciju Hamasa. Jedna je počiniti masovni genocid, što je nezamislivo. Druga je protjerati dva i više milijuna stanovnika Pojasa Gaze u Egipat. Međutim, time ne bi uništio Hamas, samo bi ga preselio i potpuno destabilizirao Egipat koji bi dobio više od dva milijuna radikaliziranih Palestinaca.

Treća je opcija trajna okupacija. Problem je što Izrael kao društvo nema snage držati pod okupacijom više od dva milijuna Palestinaca. Da bi to ostvarili, morali bi formirati sigurnosne snage od više stotina tisuća ljudi. Po mirnodopskom ustroju izraelske sigurnosne snage (vojska + policija + granična policija) broje oko 215 tisuća pripadnika. Trajna okupacija zahtijevala bi formiranje još brojnijih snaga koje se ne bi mogle uporabiti ni za što drugo osim za pokušavanje održavanja mira u Pojasu Gaze. Okupacijom bi Izrael automatski na sebe preuzeo i sve ostale troškove neophodne za osiguranje preživljavanja stanovništva.

Svi u Izraelu znaju da je to nemoguća zadaća pa se spominje ograničena okupacija u trajanju od 18 mjeseci. S vrlo nejasnim rješenjima nakon toga. 

U svakom slučaju, IDF nije sredstvo kojim će Izrael riješiti problem Hamasa, ma kako to u ovom trenutku izgledalo privlačno. Međutim, izraelska javnost očekuje drastičan odgovor na grozan teroristički napad. Čak je i umjereni vođa opozicije Yair Lapid, koji je odbio ući u Vladu nacionalnog jedinstva Benjamina Netanyahua, u intervjuu za Sky News podržao kopnenu ofenzivu i okupaciju Pojasa Gaze.

Opasnost od širenja rata

Povrh svega, tu je i opasnost od širenja rata na cijeli Bliski istok. Hezbolah još uvijek nije napao punom snagom, no to ne znači da neće. Iz Jemena su Huti lansirali krstareće i balističke projektile prema Izraelu koji do tamo nisu došli jer su ih oborili američki razarač i saudijska protuzračna obrana. 

I iz Teherana dolaze sve jače prijetnje. Izraelski ministar gospodarstva Nir Barkat izjavio je za britanski Mail on Sunday: "Plan Irana je napasti Izrael na svim bojištima. Ako otkrijemo namjeru gađanja Izraela, nećemo samo uzvratiti na tim bojištima već ćemo ići na glavu zmije, a to je Iran." Dodao je: "Ajatolasi u Teheranu neće spavati mirno jer ćemo osigurati da plate visoku cijenu ako, Bože oprosti, otvore sjeverno bojište." Pritom je mislio na Hezbolah koji se nalazi u Libanonu i Siriji, u dvjema državama sjeverno od Izraela. 

Naravno, svaki izraelski napad na Iran doveo bi do iranskog odgovora, što bi američki Republikanci iskoristili za enormni pritisak na predsjednika Bidena da se uključi u sukob i napadne Iran. Odgovor Teherana bili bi masovni teroristički napadi na Zapadu koji bi dodatno ojačali ne samo ekstremno desni dio republikanaca već i europsku ekstremnu desnicu. Da ne spominjemo da bi zbog napada na Iran cijene energenata podivljale.

Kopnena ofenziva IDF-a na Pojas Gaze ne samo da se može pretvoriti u beskonačne krvave ulične borbe već za sobom može povući i cijeli Bliski istok. Nažalost, bol i bijes Izraelaca su toliki da nisu sposobni razmišljati ni o čemu drugom osim o uništenju Hamasa. Bez obzira na posljedice.