Izbori za predsjednika SDP-a: Potrošena sapunica
POPUT potrošene sapunice koju ne mogu spasiti ni najbizarnije scenarističke intervencije, i najnovija utrka za mjesto čelnog čovjeka SDP-a teško može izazvati neko posebno zanimanje među hrvatskom javnošću.
Stvar nije u tome koliko je ta utrka predvidljiva, odnosno kako su se sve najave o bratoubilačkom esdepeovskom kolinju svele na antiklimaktičku "buru u čaši vode". Hrvatska javnost će sljedeću konvenciju glavne - ili, po mnogim kriterijima, jedine relevantne - oporbene stranke pratiti s daleko manje zanimanja iz jednog vrlo prozaičnog razloga.
Najbolje objašnjenje daju usporedbe s prošlogodišnjim izborima za mjesto čelnika SDP-a koji su izazvali medijsku senzaciju, od Milanovića napravili rock-zvijezdu i bili hvaljeni kao praznik demokracije. Cijela ta fama se temeljila na izglednoj mogućnosti da široj javnosti dotada nepoznata, a istovremeno markantna i telegenična ličnost donese nekakvo osvježenje u ustajalu žabokrečinu hrvatske politike, odnosno dovede do za Hrvatsku rijetkog spektakla promjene vlasti.
Račanovsko-sanaderski "deja vu"
Godinu dana i jedne izgubljene izbore kasnije, kočija esdepeovske Pepeljuge se pretvorila u bundevu i takvom će duže vrijeme i ostati. Zato će ovogodišnji stranački izbori biti dosadna i deprimirajuća formalnost koja mnogima u Hrvatskoj izgleda kao još jedan račanovsko-sanaderski "deja vu", odnosno potvrda da se u političkom životu ništa neće i ne može promijeniti.
Takav zaključak bi se dodatno nametnuo da je kojim slučajem SDP-u, kao što se predviđalo, Milanović ostao jedini predsjednički kandidat i tako osigurao svoje mjesto. Time bi i SDP postao oličenje one, za hrvatsku demokraciju tako pogubne, ali na žalost i prilično utemeljene uzrečice "svi su isti", odnosno njegov vođa bi bio imun na kritiku i lišen odgovornosti isto kao apsolutistički "nezamjenjivi" čelnici koji su na sličan način "usrećili" i druge stranke.
Još je prerano reći koji su razlozi zbog kojih je SDP ipak izbjegao takav scenarij. Moguće je da se u glavnoj oporbenoj stranci u posljednji trenutak shvatili da se od vladajućih stranaka koje pokušavaju smijeniti ipak moraju razlikovati po nečemu, pa makar to bilo i formalno shvaćanje unutarstranačke demokracije. A moguće je da su Milanovićevi unutarstranački neprijatelji, pogotovo oni koji su eksplicitno bacali na njega drvlje i kamenje, shvatili da će nehvatanjem s njime u izborni koštac definitivno pokopati ono malo autoriteta koje imaju, odnosno sa svojim beskičmenjaštvom izgledati još veće mizerije od SDP-ovog čelnika kojeg pokušavaju smijeniti.
Kovačević kao "homo novus" i Vidović kao primjer račanovske "stare garde"
U ovom trenutku se čini da će novi "spektakularni" obrat u SDP-ovoj priči ipak imati isti onakav rasplet kakav bi se mogao očekivati da je Milanović na izbore išao solo. Slično kao i u slučaju Željke Antunović, koja je, pak, odlučila u megdan s Milanovićem direktno ne ići, njegov glavni izazivač Davorko Vidović je još jedan primjer račanovske "stare garde" i trećesiječanjskih kadrova, odnosno dio odgovora na pitanje zašto SDP mnogi smatraju kompromitiranim i potrošenim. Osim što se kao trećesiječanjski ministar baš i nije previše proslavio u aferi Brezovica, događaji u Sisku - odnosno gubljenje vlasti nakon već dobivenih izbora - su ga u relativnom smislu učinili još većim gubitnikom od Milanovića.
Dragan Kovačević je, pak, hendikepiran iz sasvim drukčijih razloga - kao "homo novus" za koga je veliki dio hrvatske javnosti tek sada čuo i koga će, ma koliko se neki od medija trudili, u sljedeća tri tjedna teško prihvatiti kao išta više od nominalnog kandidata. Zato na kraju ipak ostaje Milanović kao najbolje od svih loših opcija koje se nalaze pred SDP-om.
Spoznaja da je Milanović, bez obzira na svoju bahatost i na iz ralja sigurne pobjede iščupan poraz, trenutno najbolja opcija za SDP mora biti prilično deprimirajuća za esdepeovce. Od toga je još više deprimirajuće da je ovakav SDP kakav je trenutno jedina relevantna oporba sve bahatijoj i neodgovornijoj vlasti. Stoga i ne čudi što će mnogi birajući između praćenja SDP-ove konvencije i repriza "Dadilje" na RTL-u odabrati ovo drugo.
Dragan Antulov