NEKI žele zaštititi Europu, drugi traže avanturu. Među njima su i mladići iz Njemačke koji se dobrovoljno žele boriti na bojištu u Ukrajini. No ukrajinska vojska ne prima sve zainteresirane, piše DW.

Tenkovi u pokretu, vojni konvoji, razrušene zgrade, neprestane sirene za uzbunu i napadi dronovima, to je brutalna svakodnevica u dijelovima Ukrajine. Za većinu mladih u Njemačkoj dobrovoljni odlazak na bojište je nezamisliv. Ipak, postoje i oni koji se žele pridružiti ukrajinskoj vojsci kako bi podržali zemlju u borbi protiv ruske invazije.

Osamnaestogodišnji Noah iz Darmstadta jedan je od njih. Ovog je ljeta položio stručnu maturu za IT tehničara. U slobodno vrijeme razvija aplikacije za izračunavanje putanja granata i upravlja civilnim dronovima. Noah želi pristupiti ukrajinskoj jedinici za bespilotne letjelice.
"Radije bih se priključio jedinici za dronove jer mi je to područje već donekle poznato", rekao je za Y-Kollektiv.

Svjestan je da vojni angažman u Ukrajini uključuje i ubijanje ljudi. "To se radi, koliko god to brutalno ili cinično zvučalo, zbog višeg cilja, kako bi se očuvao svjetski demokratski poredak", kaže Noah.

S diplomom majstora krovopokrivača na bojištu

Dvadesetpetogodišnji Franco već se dobrovoljno bori u Ukrajini. U početku je želio pomagati humanitarno, no brzo je shvatio da Ukrajini ne nedostaju obrtnici, nego vojnici.

Već dvije godine ovaj školovani majstor krovopokrivač ratuje na bojištu. Od suboraca s kojima je došao u Ukrajinu danas se više nitko ne bori. "Petorica su poginula, ostali su teško ranjeni", kaže Franco. Svi su bili iz Europe.

Koliko se njemačkih dobrovoljaca trenutačno bori u Ukrajini, nije poznato. Prema procjenama ukrajinskih vlasti, riječ je vjerojatno o nekoliko stotina ljudi. Oni koji se žele priključiti vojsci mogu se prijaviti putem interneta, primjerice preko Međunarodne legije za obranu Ukrajine. Online prijave nudi i specijalna postrojba Azov International Battalion.

"Ovo nije kamp za obuku"

Na činjenicu da se osamnaestogodišnjaci dobrovoljno prijavljuju za rovovsko ratovanje Franco gleda s oprezom.
"Naravno da ima onih koji nemaju pojma u što ulaze. Zato im se otvoreno kaže: ovdje možeš izgubiti život, jer ovo nije kamp za obuku."

Zbog velike opasnosti od ciljanih zračnih napada, jedinica u kojoj se nalazi smještena je na tajnoj lokaciji, u tzv. "sigurnoj kući" u okolici ratom razorenog Harkiva. Više gradskih četvrti potpuno je uništeno. Harkiv je udaljen svega 30 kilometara od ruske linije bojišta, a u rubnim dijelovima grada gotovo svakodnevno dolazi do napada dronovima. Unatoč tome, do grada se još uvijek može doputovati vlakom.

Dvadesetogodišnji vojnik s nadimkom "Lefty" također se bori na bojištu kod Harkiva. Nadimak je dobio jer, kako kaže, lijevom rukom puca gotovo jednako dobro kao i desnom. Njegov otac i djed također su bili u vojsci.

"Lefty" je u Ukrajinu došao s 18 godina, ubrzo nakon završetka srednje škole. "Svi ti zločini koji su se ondje dogodili bili su za mene neprihvatljivi, pogotovo na europskom tlu", kaže. Susret s njim i njegovim suborcem Stratom, koji je napola Norvežanin, napola Švicarac, održan je na parkiralištu u blizini bojišta.

Stalna prisutnost smrti

Za "Leftyja" je ruski agresorski rat napad na demokraciju koju treba braniti. "Na demokraciju i slobodu, kojih u Ruskoj Federaciji jednostavno nema." Ne želi dopustiti da još više ljudi padne pod ruski utjecaj. No priznaje da ga djelomično pokreće i želja za avanturom.
"Uvijek ima i dobrih trenutaka, osobito nakon misije – uspomene i priče koje nosiš sa sobom. Sve je dobro dok god nitko ne pogine."

"Koliko god to glupo zvučalo", dodaje "Lefty", "ponekad se sve pomalo osjeća kao videoigra. Ali istodobno si stalno suočen s blizinom smrti."

Na bojištu vojnici neprestano ginu. Koliko je ukrajinskih vojnika do sada stradalo, nije poznato jer Ukrajina ne objavljuje takve podatke. Predsjednik Volodimir Zelenski u veljači je u intervjuu s novinarom Piersom Morganom rekao da je poginulo 45.100 vojnika, a oko 390.000 ih je ranjeno. Te se brojke ne mogu neovisno potvrditi, a vojni stručnjaci procjenjuju da bi stvarni gubici mogli biti znatno veći.

Odbijen na regrutaciji u Kijevu

Poput "Leftyja", i Noah iz Darmstadta otputovao je u Ukrajinu s 18 godina, bez znanja roditelja. U jednom kafiću u Kijevu sastao se s regruterom jedinice Azov International. Pukovnija Azov smatra se elitnom postrojbom, iako je u prošlosti bila kontroverzna zbog veza s krajnjom desnicom. Prema vlastitim tvrdnjama, danas se jasno distancira od takve ideologije.

No ne prima se svatko tko želi ratovati. Nakon razgovora, Noah dobiva odbijenicu. Regruter mu kaže da je još prerano.
"Ja sada razgovaram s djetetom, a ne s vojnikom", rekao je za Y-Kollektiv.

Unatoč razočaranju, Noah ne odustaje. Razmišlja o tome da pokuša pomoći Ukrajini na drugi način, primjerice kroz rad u ukrajinskoj industriji naoružanja.