PREMDA ni ne pokušavam skriti svoje ateističko uvjerenje, to ne znači da se u svemu slažem s drugim nevjernicima, pa čak ni s nekim od najuglednijih među nama. Ateizam nema neku svoju službenu organizaciju niti skup dogmi, tako da nas stvarno ima raznolikih i slažemo se samo po pitanju nepostojanja transcendentnog bića koje se obično naziva bogom.

Stoga se znam katkada i oštro sukobiti s nekim ateistima koji zastupaju netočne (pa i bezvezne stavove). Ovo su, barem prema mom iskustvu, najčešće točke sporenja.

Prva zabluda: Uskrs je nazvan po Ištar

Nema Uskrsa a da se po Fejsu ne krene širiti mem u kojemu netko što se pravi jako pametan dovodi u etimološku vezu englesku riječ za Uskrs (Easter) i mezopotamsku božicu Ištar. I taj netko ne razumije da samo germanski narodi imaju taj s-t-r korijen riječi, koji definitivno nisu preuzeli od Babilonaca, nego od svoje riječi za istok.

U novozavjetnom grčkom riječ za uskrs jest "anastasis" (ustajanje), kod nas, pak, ona ima podrijetlo u riječi "krijes", nikada i nitko nije to dovodio u vezu s Ištar. Svejedno, oko sljedećeg Uskrsa očekujte opet istu priču po Fejsu. Ja ću krenuti dokazivati da je Istra nazvana po Ištar.

Druga zabluda: Bibliju su pisali neuki pastiri

Za većinu biblijskih spisa ne znamo tko ih je pisao. Ipak, definitivno nisu bili neuki ljudi, nego uglavnom svećenici, rabini, profesionalni pisari. Nisu svi oni bili nešto jako pobožni, pročitajte npr. Pjesmu nad pjesmama ili Knjigu Propovjednikovu, daleko je to od nabožnih naklapanja.

S druge strane, ako neukost mjerimo današnjim kriterijima znanstvenih spoznaja, onda su neuki bili i Platon i Aristotel. Biblijski pisci velikim dijelom pokazuju odličan smisao za književnost (u čemu su uglavnom nadmašili svoje mezopotamske uzore), a povijest i kozmologiju svakako nećete učiti iz antičkih djela, posebno ne iz Biblije.

Treća zabluda: Isus = Crvenkapica

Kad god napišem da je Isus, po svemu sudeći, povijesna osoba, netko od ateista me poklopi da je on nešto poput Crvenkapice. Iako je Isus iz Nazareta definitivno zamagljen debelom mitologijom, ipak je smješten u realni povijesno-geografski kontekst, što s Crvenkapicom naprosto nije slučaj.

Drugim riječima, sasvim je smisleno pitati se kada i gdje je Isus živio i koje se povijesne osobe pojavljuju u evanđeljima, dok je kod Crvenkapice takvo nešto potpuno neprikladno (iako dublja analiza otkriva da je bajka nastala u kasnom srednjem vijeku, kad su ljudi većinom živjeli izvan šuma).

Postoje, svakako, ozbiljniji analitičari koji smatraju da Isus nije postojao, pročitajte i sami što pišu, pa donesite vlastiti zaključak. Ali ni oni neće napisati da je priča o Isusu nešto poput Crvenkapice.

Četvrta zabluda: Vjernici su glupani

Svako malo netko urbi et orbi objavi i "provjereno istraživanje" da su vjernici gluplji od nevjernika. Iako nije isključeno da je to stvarno slučaj, vjera nije čisto intelektualni fenomen, tako da nečija vjera ili nevjera ne govori baš puno o inteligenciji. Ja sam se, hvala Bogu, nagledao i glupih ateista i pametnih vjernika.

Svejedno, ljude koji vjeruju da je svijet nastao prije desetak tisuća godina, da su Adam i Eva stvarno postojali i razgovarali sa zmijom, da je Mojsije razdvojio Crveno more - i da ne nabrajam dalje - smatram intelektualno prikraćenima. Slično mišljenje imam i o raznim miletićima, batarelima i stojićima. Lagao bih da kažem drugačije.

Peta zabluda: Katolici su desničari

Teško je milijardu katoličkih vjernika strpati u isti politički koš. I dok je činjenica da Crkva u Hrvata itekako vuče udesno (premda i tu ima časnih izuzetaka), to definitivno ne vrijedi za, primjerice, katolike u Južnoj Americi.

Socijalistička misao zapravo se rodila upravo unutar Crkve (Morus, Campanella), čak su i osnivači marksizma u Isusu vidjeli neke odlike revolucionara (što je malo anakrono učitavati u Novi zavjet, ali nije daleko od istine). Pomnije čitanje evanđelja stvarno nas navodi na pomisao da se Isus zalagao za socijalnu pravdu i oštro govorio protiv bogataša.

Kako se na kraju Crkva u Hrvata pretvorila u promotora desnice, praktički potpuno zanemarujući pitanje temeljnih prava radnika i siromašnih - mogla bi biti tema ozbiljnog doktorata. Ili, psihijatrijske anamneze.

Šesta zabluda: Religija je izvor sveg zla

Pošteno govoreći, Dawkins nije bio sretan takvim nazivom svog serijala. Uredništvo se ipak odlučilo za takav naziv zbog njegove upečatljivosti. Napokon, previše je zla počinjeno u ime religije da bi se nju smatralo nevinom i neutralnom. Od križarskih ratova pa do ISIL-a, vjera je mnogima bila povod za nečuvene zločine.

Ali i kad se navode takvi povijesni primjeri, treba priznati i neke sasvim svjetovne elemente zapakirane u celofan religije, tako da su u pravu vjernici koji smatraju da je religija vrlo često bila zlorabljena za neke ciljeve koji suštinski s njom nisu imali veze. Kao što treba priznati i to da su nereligiozni ljudi, poput Staljina ili Pol Pota, znali počiniti nezamisliva zlodjela. 

Fenomen zla - posebno u smislu nepravde i nasilja među ljudima - znatno je stariji od religije i vjerojatno će postojati i jednoga dana kad nestanu sve vjere. Isto tako, etičke posljedice religije ne moraju biti samo loše (kao što ni posljedice nevjere nisu samo dobre). Što će tko izvući iz vjere ili nevjere, jako ovisi i o samom čovjeku.

Ipak, religija puno češće smeta nego što pomaže u etičkim raspravama. Vjernici često moraju braniti vjersku dogmu i tu prestaje svaki ozbiljni dijalog.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala