U IRANU, zemlji s oko 90 milijuna stanovnika od kojih su velika većina muslimani, postoji i kršćanska manjina čiji točan broj nije poznat. Nekolicina iranskih kršćana danas živi u Zagrebu, gdje su podijelili svoja životna iskustva, piše HRT.

Milad Esmaili iz Teherana svakodnevno prati ratna zbivanja u svojoj domovini, no s obitelji ne može stupiti u kontakt. "Nadam se da se mojoj obitelji neće dogoditi ništa loše, a da će se za moj narod dogoditi puno dobroga", kaže on.

Od šerijatskog prava do katoličanstva

Rođen je kao musliman, diplomirao je pravo utemeljeno na šerijatskom zakonu i radio u ministarstvu. Dobro poznaje strukturu režima od kojeg je pobjegao te ističe kako se religija koristi za korupciju, a kritičare se često ušutkava riječima: "Ti si protiv Boga!"

Iako je planirao otići u Njemačku, sudbina ga je dovela u Hrvatsku gdje je upoznao djevojku Helenu. Uz nju je postupno otkrivao kršćanstvo, na kraju se obratio i postao katolik, a na jesen će se i crkveno vjenčati.

"Kada je došao u Hrvatsku i kad smo se upoznali, prvo smo počeli razgovarati o vjeri. To nam je bila najveća poveznica, uz vrijednosti poput obitelji. Pitala sam ga bi li htio ići sa mnom na katoličku misu i svidjelo mu se", ispričala je Helena, koja ga je upoznala u domu za azilante dok je ondje kao zaposlenica Crvenog križa dolazila u posjete.

Asghar: Obraćenje koje može značiti smrt

Potpuno drugačiju životnu priču ima Asghar Noghandoost, koji sa suprugom već deset godina živi u Hrvatskoj. On se na kršćanstvo obratio još dok je bio u Iranu, gdje režim, kako kaže, ima povijest ubijanja kršćana, pa čak i biskupa poput Haika Hovsepiana.

"U Iranu kao musliman ne smiješ promijeniti vjeru. Bio sam musliman, ali sam srce predao Kristu. Prema zakonu, zbog toga te mogu ubiti", ističe Asghar.

Opisuje i kako se kršćanstvo u Iranu prakticira u tajnosti. "U Iranu imamo kućne crkve. To su okupljanja pet do sedam ljudi koji se dobro poznaju, uglavnom obitelj i prijatelji. Nađemo se, razgovaramo o Bibliji i tako to funkcionira. Moraš paziti da sve bude tajno", objašnjava on.

Upozorenja na sustavni progon kršćana

U jednom izvješću promatrači UN-a izrazili su zabrinutost zbog prakse izricanja dugih zatvorskih kazni obraćenicima s islama na kršćanstvo, često pod optužbom za ugrožavanje nacionalne sigurnosti.

Prema podacima organizacije Open Doors, koja prati progon kršćana u svijetu, Iran se nalazi među deset najgorih zemalja po tom pitanju. Teža situacija je samo u zemljama poput Libije, Pakistana, Somalije i Sjeverne Koreje, navodi pastor Vatroslav Župančić, predstavnik hrvatske podružnice Open Doorsa.

"Iran je s jedne strane republika, ima svoj ustav i zajamčena prava vjerskim manjinama, no to je više na papiru, da se pokaže svijetu", ističe Župančić.

Iako je distribucija kršćanske literature u Iranu zabranjena, povijest je pokazala da je upravo to plodno tlo za širenje Evanđelja. "Prema našim istraživanjima, sedam od deset Iranaca koji dođu u doticaj s Biblijom otvore se kršćanstvu. Mnogi od tih susreta završe obraćenjem, što je jedinstven primjer koji je u Iranu uzeo maha", kaže Župančić.

Dodaje kako mnogi obraćenici završavaju u zloglasnom zatvoru Evin kod Teherana. "Svjedoče da su konvertiti izloženi raznim vrstama pritiska, premlaćivanja i zatvaranja. Riječ je o evidentnim kršenjima ljudskih prava", naglašava, zaključujući kako je riječ o organskom pokretu, a ne rezultatu nekog većeg misionarskog plana.

Složena vjerska povijest Irana

Tradicionalna religija perzijskog naroda bio je zoroastrizam, a kršćanstvo je na tom području prisutno gotovo od samih početaka. Prema predaji, apostoli Šimun Revnitelj i Juda Tadej širili su Radosnu vijest na području Mezopotamije i Perzije.

Islam je stigao znatno kasnije, s arapskim osvajačima, dok su se franjevački i dominikanski misionari pojavili u 13. i 14. stoljeću. Od posljednjeg konzistorija pape Franje, Iran prvi put ima i kardinala - nadbiskupa Teherana i Esfahana, franjevca Dominica Mathieua.

Sve to pokazuje da je povijest Irana vrlo slojevita i da je današnja Islamska Republika samo jedan njezin dio.

Upitan o budućnosti svoje zemlje, Asghar ima jednu želju: "Samo želim slobodu u Iranu. Jedna od mojih želja je vratiti se i govoriti ljudima o kršćanstvu, širiti ga".

Milad se također nada oslobođenju. "Nadam se slobodi za svoju zemlju, da se oslobodi ove situacije i sama odlučuje o svojoj sudbini. Sada smo između dvije loše opcije - rata s jedne strane i režima s druge. Moj narod to ne želi", poručuje.