Mislim da će pobijediti Hillary Clinton. Ali, da, utrka je tjesnija nego što su mnoge ankete i eksperti predviđali. Kako bi pobijedila, Hillary mora mobilizirati Afroamerikance i Latinoamerikance te zadržati vodstvo u Pennsylvaniji, New Hampshireu, Coloradu i Nevadi. Njezin najveći problem je manjak entuzijazma kod birača koji su glasali za Obamu. A i rijetko su političke stranke uspijevale osigurati treći mandat u Bijeloj kući. Imajući sve to u vidu, i dalje mislim da će ona pobijediti. Ankete joj još uvijek daju neznatnu prednost pred Trumpom.
 

Je li doista FBI-jeva dodatna istraga e-mailova Hillary Clinton utjecala na rast Trumpove popularnosti u finalu kampanje? Kako komentirate FBI-evo uplitanje u kampanju, za što ih sumnjiči čak i predsjednik Barack Obama?
 

Neugodan trag skandala prati Clintonove otkad je Bill Clinton bio izabran za predsjednika 1992. godine. Ti kontroverzni e-mailovi samo pridonose toj slici, mute vodu oko Hillary Clinton i daju na snazi Trumpovoj poruci da se on ne guši u korupcijskoj močvari washingtonske politike. Premda Trump ima svoje, možda i gore, pravne probleme s korupcijom, prevarama i podmićivanjem, čini se kao da većina Amerikanaca na to zaboravlja jer ne prate politiku. 
 

Trumpova slika razumnog biznismena pomogla mu je da prebrodi kontroverze koje se vezuju uz njegovo ime. Primjerice, 28. studenog ima zakazano sudsko ročište zbog optužbi za prijevare tzv. Sveučilišta Trump, ali o tome nitko ne govori. Skandali Hillary Clinton i sumnje u korupciju njoj više štete jer se čini da narušavaju povjerenje javnosti. Skandali posljednjih 25 godina uključuju skandale i nje i njezinog muža dok su vladali ili sudjelovali u vlasti. Clintonovi su u predsjednički mandat ušli s primanjima koja su bila malo iznad prosječnih, a iz njega su izišli bogati (uglavnom zahvaljujući primanjima od govorničkih nastupa i prodaje knjiga) i mnogima se čini da je to bogatstvo posljedica korupcije. U Americi, naročito kod republikanaca, običaj je da se prvo obogatiš, a tek onda ideš u osvajanje političkih pozicija. 
 

Što se tiče FBI-ja, FBI je u teškoj poziciji. Da nisu ništa rekli o preispitivanju istrage, i da Clinton pobijedi na izborima, izgledalo bi kao da su je štitili. Imajući u vidu da Trump već dovodi u pitanje regularnost izbora, to bi moglo stvoriti političku i pravnu krizu u SAD-u nakon 8. studenoga. U analizi slučaja, New York Times kaže kako je FBI izvukao najbolje iz ionako lošeg izbora i slažem se s time. 

 

Postoje i neki dokazi da su mnogi u FBI-ju anticlintonovski raspoloženi. Reuters je izvijestio kako je Comey (direktor FBI-ja) poslao pismo Kongresu, u kojem je najavio preispitivanje istrage protiv Clinton, u svjetlu novih e-mailova, jer se pribojavao da će netko od agenata dostaviti te nove e-mailove medijima, što bi izazvalo još veći skandal.
 

 

Obama je pobijedio zahvaljujući koaliciji afroameričkih, latinoameričkih i mladih glasača. Predviđa se da će u tim skupinama podrška Hillary Clinton biti daleko manja. Prošlog tjedna Obama je pokušao mobilizirati Afroamerikance da glasaju za Hillary, latinoamerički glasovi su vjerojatno osigurani jer je Trump među njima izrazito nepopularan zbog stavova o imigrantima i najave izgradnje zida na granici s Meksikom. Mladi glasači vjerojatno će se u manjem broju odazvati na izbore. Mnogi mladi iz Demokratske stranke podržavali su Bernija i nije im se svidjela pobjeda Hillary Clinton nad demokratskim socijalistom. Sve su to razlozi zbog kojih će izborna noć biti neizvjesnija nego što su mnogi mislili da će biti. 


 

 

Nitko ozbiljan nije vjerovao da će Trump stići ovako daleko. Iz anketa znamo da je najpopularniji među starijim biračima, neškolovanim bijelim muškarcima. Ali, jasno je i da njegova popularnost šira od toga. Trump za neke predstavlja mogućnost da se razbije uhodani sistem. Kakva je to demokracija kad četiri od pet posljednjih predsjednika imaju ista prezimena?

Ljudima je dosta statusa quo, a Trump predstavlja promjenu. Baš kao što je to bio slučaj s Obamom, ali na drukčijim krajevima političkog spektra. Amerika ima poseban talent stvaranja bijelih milijardera za koje se čini kao da uopće nisu dio sustava. Trump je iskoristio populističku odbojnost javnosti spram Washingtona. Mnoge njegove pristalice su ljudi koji osjećaju da je "Američki san" laž . Starija generacija vidjela je svoje roditelje kako sretni odlaze u mirovinu. Za većinu ljudi koji su pred odlaskom u mirovinu, mirovina više nije opcija jer moraju raditi do starosti. Osjećaju se napuštenima u ekonomiji koju kontroliraju elite i njihovo nezadovoljstvo upereno je prema američkoj političkoj klasi, manjinama i stranim silama poput Kine. Trump nije karijerni političar, iako pripada elitama, njegove izjave ljudima se čine iskrenijima i da imaju veći legitimitet. 
 

 

Tko su birači Hillary Clinton? Razboriti ljudi? Prema anketama, pristalice H. Clinton su obrazovaniji, urbaniji, imućniji i podjeljeniji od Trumpovih pristalica. Žene značajno više podržavaju Clintonovu nego Trumpa kao i veliki dio establišmenta. Wall Street, službe nacionalne sigurnosti i srednjostrujaška Amerika. Ne toliko zbog njezine politike, koliko zato što im se Trump čini nestabilnim. Trumpove pristalice snažno privlače njegova nepromišljena iskrenost, njegova impulzivnost da kaže "kako stvari stoje", a sve to užasava investitore i ostatak establišmenta. 
 

 

Ove se izbore opisuje kao izbor između dva zla zato što je Trump Trump, čovjek bez izbornog iskustva, čini se jako nestabilnim i obilježen je skandalima s nepoštivanjem pravne države, poput neplaćanja saveznih poreza. Istovremeno, Clinton veliki dio javnosti smatra korumpiranom ili u najmanju ruku neetičnom. 
 

Clintonovi su bili po istragama više od ikoga, a da nijedna istraga nije rezultirala optužnicom za kriminalno ponašanje. No, to ih nije oslobodilo od sumnjičenja i dio javnosti i dalje ih smatra krivima. Hillary Clinton jednom je rekla da je žrtva velike desničarske zavjere kojoj je cilj da ju se diskreditira i za mnoge demokrate ta je izjava istinita jer je činjenica da za nijedan od "skandala" nije ponuđen nijedan dokaz o kriminalnom ponašanju.
 

S druge strane, za republikance se upravo u činjenici da Clintonovi nisu kazneno gonjeni, krije dokaz da su toliko moćni i dijelom super elite koja uvijek izmiče pravdi. Neki je nazivaju zlom jer je u Americi još uvijek prisutan snažan seksizam. Skandal s e-mailovima je star dvije godine i jedina moguća optužba bi bila da se nije odgovorno ponašala s povjerljivim informacijama. 
 

Istovremeno, Trumpu za nekoliko tjedana počinje suđenje, uhvaćen je kako seksualno uznemirava žene, u tri ujutro komentira misice, ne plaća federalne poreze, a i dalje se Clinton smatra korumpiranom i skandaloznom. Ali, u američkom dvostranačkom sistemu svaki izbori izgledaju kao da se bira manje zlo. 

Kako komentirate optužbe upućene Trumpu da je igrač Rusije?

Veza Trumpa i Rusije je jako zanimljiva, iskazao je divljenje prema Vladimiru Putinu i Trumpova vanjska politika vjerojatno će biti manje izazovna za ruske interese u Ukrajini i Siriji. Trump je iskazao i prijezir prema NATO-u. Štoviše, njegov bivši vođa kampanje, Paul Manafort, ima tijesne poslovne veze sa smijenjenim ukrajinskim predsjednikom i Putinovim saveznikom Viktorom Janukovičem. Manafort je primio 12 milijuna dolara od Janukovičeve stranke. O Trumpovim poslovnim, privatnim i financijskim vezama s Rusijom manje se zna. Neki novinari spekulirali su da su upravo te veze razlog zbog kojega nije objavio poreznu karticu. 
 

Još jedan čudan dio kampanje je način na koji se Wikileaks odnosi prema Clinton. Ako je točno da su ruski hakeri odgovorni za hakiranje i objavu e-mailova Hillary Clinton, onda se čini da Wikileaks, u najmanju ruku, surađuje s Kremljom. Naravno, to ne bi bio prvi put. Julian Assange ima svoju TV emisiju na Russia Today, koju u potpunosti kontrolira Kremlj. I moram reći da to povezivanje s Kremljom, zbilja potkopava (samo)proglašene Wikileaksove humanističke ciljeve jer je Rusija veća kršiteljica ljudskih prava i slobode govora od Sjedinjenih Američkih Država. LGBT prava su zabranjena u Rusiji, baš kao i sloboda medija. To da Assange radi za RT je licemjerno. Zbog tog odnosa, kao i Trumpove veze s Putinom preko Manaforta, meni se čini kao da je Rusiji stvarno stalo da Trump pobijedi i da mu kroz Wikileaks pokušava pomoći da u tome i uspije. 
 

 

Trumpova genijalnost je u sposobnosti da osvoji medijsku pažnju. Analiza The Atlantica pokazala je da je u godini dana o Trumpu objavljeno 29 tisuća članaka, a o Hillary Clinton 18.000. I pod motom "neka se piše makar i loše", koji je dio Trumpove strategije, on je zagospodario medijima. Znao sam za Trumpa još 80-tih, kao dijete koje odrasta u Oklahomi, on je duže dio nacionalne svijesti nego Clintonovi. Trump je od sebe stvorio brend i jako je dobar u prodaji tog brenda. U ovoj kampanji pojavljuje se kao pobunjenik, autsajder, spreman na borbu s korumpiranim političkim sustavom, protiv njihovih interesa. Izgovara nevjerojatne, lude stvari da bi privukao medijsku i pažnju javnosti i pridodaje to postojećem brendu Trump. U tom smislu, u njegovoj kampanji bilo je jako malo pogrešaka. 
 

 

Hillary Clinton je oduvijek imala problem s time kako je javnost doživljava kao i nedostatkom autentičnosti i stalno se trudila to promijeniti. Ona nije jako dopadljiva osoba. Za razliku od njezinog muža ili Obame, koji posjeduju prirodnu karizmu, ona se često čini nedodirljivom. Onda čini stvari koje samo potvrđuju tu nepovezanost s narodom, poput držanja govora o socijalnoj nejednakosti u jakni od 12.000 dolara. Veliki problem za nju predstavlja činjenica da je u ovoj izbornoj kampanji percepcija bila važnija od supstance. Clinton može dati konkretne prijedloge kako riješiti problem imigracije ili terorizma, a Trump samo kaže "Izgradit ćemo zid" i to je dovoljno.
 

Kako bilo, Trump se oslanjao na medijsku promociju, ali povremeno je gubio kontrolu nad time kakva će biti slika o njemu i njegovim porukama. Tim Hillary Clinton pokušavao je voditi ozbiljnu i stvorili su nekoliko zbilja dobrih i moćnih propagandnih oglasa. U debatama se vidjelo da je dobro pripremljena na ono što bi Trump mogao reći i što bi mogla iskoristiti protiv njega. prisjetimo se samo njegovog spominjanja natjecateljice za Miss Universe koju je nazvao debelom. Clintonova je bila dobro pripremljena i strpljivo je čekala da iskoristi to protiv Trumpa. No, kad pokušavate previše kontrolirati sliku koju će javnost imati o vama, to vam može i štetiti jer se gubi autentičnost. 


Dr. Cody McClain Brown
 

Što svijet može očekivati ukoliko pobijedi Donald Trump i postane predsjednik Sjedinjenih Američkih Država? Neki analitičari se pribojavaju čak i trećeg svjetskog rata. Jesu li ti strahovi pretjerani? Hoće li on nastaviti ratove u Sjevernoj Africi i Afganistanu, hoće li se miješati u situaciju u Siriji, na primjer. 
 

Iskreno, teško mi je reći što možemo očekivati od Trumpa na predsjedničkoj dužnosti. S jedne strane čini se kako bi manje slijedio intervencionističku politiku ranijih administracija, sklon je povući se iz Sirije i Afganistana. S druge strane, neka izvješća govore kako on misli da SAD moraju biti otvorenije prema korištenju nuklearnih bombi, a zalagao se za ubijanje članova obitelji terorista. Dakle, veliko je i istinski zastrašujuće pitanje kakav bi predsjednik bio Trump. 
 

 

Ako promotrimo kakve je sljedbenike Trump privukao, mogli bismo od njegovog mandata više rasizma i fanatizma u javnom prostoru. Jedna od Klu Klux Klanovih novina, The Crusader upravo je podržala Trumpa. Ostale bjelačke rasističke skupine također ga podržavaju. Bi li on stvarno mogao izgraditi zid? Ne znam. To bi koštalo milijarde dolara. Ali pomisao da on zbilja želi sagraditi zid i izbaciti nekih 11 milijuna ilegalnih doseljenika, zasigurno pridonosi rasističkom "izbjeljivanju" američkog društva, što se ne podudara s onim kako bi trebalo izgledati američkog društva 21. stoljeća i moglo bi stvoriti napetu situaciju u SAD-u. Kad on kaže ""Učinimo Ameriku ponovno velikom", on u stvari govori o vremenu kad Afroamerikanci nisu imali pravo glasa, nisu smjeli pohađati iste škole kao bijela djeca i morali su se voziti u stražnjem dijelu autobusa. Tada su bijeli činili većinu stanovništva SAD-a, a više to nije tako i ta bjelačka tjeskoba zbog "drugih" je izvor većeg dijela potpore koju uživa. Njihova pobjeda predstavljala bi opasnost za integraciju zemlje. 

Što bi za građane SAD-a značila pobjeda Hillary Clinton? A što može očekivati svijet, bi li to bio kontinuitet Obamine/američke vanjske politike?
 

U slučaju pobjede Hillary Clinton ne bi se puno toga promijenilo u odnosu na Obaminu agendu, budući da su oboje demokrati. Nadajmo se da će ona nastaviti i pojačati Obamine napore da smanji klimatske promjene, da će proširiti zdravstveno osiguranje i smanjiti cijene visokog obrazovanja. Ipak, moguće su značajnije razlike u vanjskoj politici. Obama nije bio tako grabežljiv. Njegova vanjska politika, izuzev intervencije u Libiji, koju je zagovarala Clinton, nije bila intervencionistička. SAD su zadržale svoju ulogu u Afganistanu, povukle su se iz Iraka i nisu se aktivno uključivale u rat u Siriji dok se nije pojavio ISIL. Mislim da bi Clintonova bila agresivnija i više okrenuta intervencionizmu. Mogli bismo vidjeti više javne i tajne umiješanosti SAD-a u Ukrajini i Siriji. Ali, to sa sigurnošću ne možemo znati.
 

Što bi za Europu i Hrvatsku te regiju Zapadnog Balkana značila eventualna pobjeda Donalda Trumpa?
 

-Nemam pojma što bi eventualna Trumpova pobjeda značila za Hrvatsku. Mogu samo reći da kad se SAD prehladi, ostatak svijeta oboli od gripe. Ukoliko Trumpova politika našteti ekonomiji, to će se odraziti i na Hrvatsku. Ako Trumpova politika ne bude činila ništa na klimatskim promjenama, to može štetiti Hrvatskoj. Ako Trump raspusti NATO ili bude tolerirao rusko osvajanje Balkana, to bi za na su Hrvatskoj značilo jako loše vijesti. Trumpov predsjednički mandat mogao bi oslabiti američko-europske odnose, a to bi bilo jako loše za nas koji živimo u Hrvatskoj. 
 

Budući da je Trump najavljivao da neće priznati rezultate izbora i da će formirati neku vrstu Trumpove milicije, mogu li se očekivati nasilni neredi, ako izgubi izbore?
 

Teško je znati što možemo očekivati ukoliko on izgubi izbore. SAD, uz sve svoje mane, ima časnu i jedinstvenu povijest od 240 godina mirnog prijenosa vlasti nakon izbora. Većina demokracije ne dijeli to naslijeđe. Prvo iskustvo Francuske s demokracijom dovelo je na vlast Napoleona, Nijemci su imali Hitlera, itd. Dakle, Trumpovo javno denunciranje izbora prije nego što su izbori i održani, dok nema nijednog dokaza da su izbori namješteni, zbilja je bez presedana.
 

Bi li on mogao potaknuti ekstremnije sljedbenike na nasilje? Možda. Mogu li oni to učiniti i bez njegovog poticaja, ali shodno onome što je već izrekao, mogu. Kako sam i spomenuo, KKK i bijeli rasisti su podržali Trumpa,a te skupine imaju povijest političkog nasilja. Da, nažalost, nasilje jest jedna od mogućnosti.