Foto: 123rf, Index

ZABRINJAVAJUĆE veliki udio hrvatskih roditelja, oko 30 posto njih, pokazuje nesklonost cijepljenju, a najviše ih je u Dalmaciji, otkrivaju podaci koje je Index dobio iz dviju znanstvenih studija i od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Preciznije, oko 10,6% roditelja odbilo bi cijepljenje kada bi ono bilo neobavezno, dok bi ih oko 19,5% odbilo barem neka od cjepiva. Na odbijanje cijepljenja ponajviše utječu četiri čimbenika - mlada dob roditelja, religioznost, sklonost alternativnoj medicini i posebno teorijama zavjera. Ukratko, moglo bi se reći - glasačko tijelo Živog zida koji se zalaže za neobavezno cijepljenje.

Prema studiji koju su 2016. u časopisu Psychology, Health & Medicine objavili Anja Repalust, Sandra Šević, Stanko Rihtar i Aleksandar Štulhofer, faktor rizika da će roditelj odbiti sva ili barem neka od cjepiva gotovo je dvostruko veći kod mladih roditelja. Religioznost povećava rizik za oko 12 posto po svakom stupnju intenziteta vjerske prakse, a sklonost alternativnim metodama liječenja za gotovo 300 posto.

Vjernici, alternativci i teoretičari zavjera

Štulhofer kaže da njihova studija nije pokazala da drugi čimbenici imaju neki značajniji utjecaj na odluke roditelja.

"Klasični indikatori koji ljude razlikuju u postupcima, ponašanjima i stavovima, socio-demografski indikatori kao što su obrazovanje, spol i prihodi, gotovo uopće ne razlikuju tri  sljedeće skupine - one koji bi cijepili svoju djecu, one koji ne bi i one koji bi ih cijepili samo određenim cjepivima. Jedni čimbenici koji igraju neku veću ulogu su dob, religioznost i posebno sklonost alternativnim metodama liječenja", rekao je za Index.

"No zapravo čak ni ti faktori nisu jako izraženi. Primjerice, kada je riječ o religioznosti, sa svakim novim stupnjem na skali religioznosti, mjerenoj pohađanjem vjerskih institucija, rizik raste za 12 posto. Nešto jači faktor rizika je sklonost alternativnom liječenju. Ako je netko u ispitivanju rekao da je ikada u životu posjetio praktikanta alternativnih metoda liječenja, primjerice kiropraktičara, homeopata ili akupunkturista, vjerojatnost da će biti u skupini koja odbija sva cjepiva, u odnosu na one koji prihvaćaju sva cjepiva, bila je čak tri puta veća ((AOR = 2.85, p < .001)). To je najveći efekt utvrđen u našem istraživanju", dodao je naš poznati sociolog.

"Kada se svi ovi faktori zajedno zbroje, oni još uvijek ne objašnjavaju veći dio rizika odbijanja cijepljenja. Gdje se on krije? Brojna istraživanja pokazuju da se on najvjerojatnije može objasniti utjecajem društvenih mreža. Ljudi koji na internetu nalaze informacije, i to uglavnom preko foruma i različitih grupa, zapravo su najneskloniji cijepljenju. Tu najviše kolaju krive informacije, iracionalnosti i teorije zavjera", pojasnio je.

Ugrožena Dalmacija

Studija koju su proveli Štulhofer i njegovi suradnici potvrdila je istraživanje koje je godinu dana ranije objavio tim s Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu, Marina Čović, Melita Galinec, Iva Ivanković, Ozana Olujić, Jana Radić, Sabina Stepić, Nikolina Šaravanja i Anita Lauri Korajlija.

Anita Lauri Korajlija kaže da joj je drago da su njihovi rezultati potvrđeni studijom koja je provedena na velikom i reprezentativnom uzorku, no ističe da su spoznaje dobivene u oba istraživanja zabrinjavajuće.
 
"Rezultati našeg istraživanja pokazuju da su karakteristike onih koji bi odabrali ne cijepiti svoju djecu izraženija sklonost vjerovanju u teorije zavjera, niže vjerovanje medicinskim autoritetima, a izraženije vjerovanje u to da je zdravlje posljedica vlastitih izbora i ponašanja. Istovremeno su skloniji alternativnim zdravstvenim ponašanjima – planovima prehrane i alternativnim načinima liječenja, a raspolažu i manjim znanjem o cjepivima i njihovim nuspojavama. Postoje i male razlike na planu ličnosti - nizak neuroticizam, nešto viša savjesnost i otvorenost ka iskustvu, karakteristike su osoba koje bi odbile cijepiti svoju djecu kada bi to bila stvar osobnog izbora", tumači naša sugovornica.
 
"Ovi rezultati pokazuju da se odluka o necijepljenju vlastite djece donosi u vjeri da je to način brige za zdravlje djeteta. Međutim, ta je odluka zapravo dio paketa nepovjerenja u medicinske autoritete, neznanja i vjerovanja u teorije zavjere farmaceutske industrije. Znajući da su stavovi snažan prediktor budućeg ponašanja, postavlja se pitanje jesu li ti pojedinci u mogućnosti donijeti kvalitetnu informiranu odluku ili će biti vođeni samo negativnim stavovima o cijepljenju, zanemarujući pritom činjenicu da bismo, kada bismo se svi tako ponašali, opet bili okruženi bolestima koje su davno iskorijenjene upravo cijepljenjem“, upozorava Anita Lauri Korajlija (ključni rezultati na grafici dolje).

Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a, kaže da je najviše onih koji se protive cijepljenju u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

"Prema posljednjim podacima iz 2015., procijepljenost je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji bila oko 89 posto, a u Splitsko-dalmatinskoj 86 posto. Prosjek za Hrvatsku je oko 94 posto. U međuvremenu je vjerojatno malo pala", rekao je za Index Kaić.

"Posljedice po imunitet krda neće se odmah vidjeti, one se nakupljaju s vremenom", upozorio je. 

Stopama Rumunjske

Nalazi studija aktualizirani su najnovijim razvojem događaja u Hrvatskoj i u svijetu. Prije svega, tu je inicijativa da se ukine obavezno cijepljenje koju u Saboru predvode prvaci u promicanju teorija zavjera, Ivan Pernar i drugi članovi Živog zida, a u medijima i u javnosti vječno dežurni kritičari cijepljenja poput Srećka Sladoljeva, Lidije Gajski i Lucije Tomljenović.

S druge strane, u Rumunjskoj je ove godine izbila velika epidemija ospica u kojoj je do sada registrirano oko 3.400 oboljelih, stotine djece imaju teške posljedice koje bi ih mogle učiniti invalidima ili kroničnim bolesnicima, a 17 ih je umrlo. Posljednja je umrla jednogodišnja djevojčica iz grada Satu Mare. Nijedna žrtva nije bila cijepljena. Zbog takve situacije, u toj zemlji je pokrenuta inicijativa kojom bi se cijepljenje ponovno učinilo obaveznim jer podaci pokazuju da je procijepljenost ondje posljednjih godina pala na svega 80-ak posto, što je značajno ispod 95 posto koliko je najmanje potrebno za kvalitetnu zaštitu krda. Štoviše, razina procijepljenosti drugom dozom koja se također preporučuje, pala je još niže, na svega 50 posto.

Treba imati na umu da su ospice najzaraznija bolest koja je ikada otkrivena te da od njih svakodnevno u svijetu umire oko 400 djece, uglavnom u zemljama trećeg svijeta. Također je važno znati da su razine procijepljenosti u razvijenim zemljama visoke, jednake našima ili čak bolje, unatoč tome što cijepljenje u nekima od njih nije obavezno. To je prije svega rezultat činjenice da su te zemlje uložile mnogo u edukaciju i svijest svojih građana. S druge strane, istraživanje hrvatskih psihologa pokazuje da su razine znanja roditelja prilično skromne (pogledajte ilustraciju neznanja o točnim i netočnim tvrdnjama dolje). A podaci HZJZ-a pokazuju da su se neki krajevi Hrvatske po procijepljenosti (Dalmacija - 86%) opasno udaljili od potrebne (95%) i približili Rumunjskoj (80%) u kojoj je izbila epidemija.

Nalazi hrvatskih studija upozorenje su da bi mogućnost biranja roditelja u Hrvatskoj mogla značajno smanjiti procijepljenost stanovništva, čime bi se ozbiljno ugrozio imunitet krda. Zašto je on važan? U svakoj populaciji postoje djeca koja se iz različitih ozbiljnih medicinskih razloga ne smiju cijepiti – primjerice ona koja imaju nasljedne tegobe zbog kojih im je oslabljen obrambeni sustav, koja primaju imunosupresive zato što su im transplantirani organi, ona koja boluju od HIV-a i nekih teških kroničnih bolesti te ona koja ne reagiraju dovoljno ili su alergična na cjepiva.

Štulhofer ističe da trend protivljenja cijepljenju pokazuje rast, a ne slabljenje, unatoč brojnim studijama koje su nedvojbeno pokazale da su koristi od cijepljenja neusporedivo veće od nuspojava.