IAKO je Hrvatska izgubila 396.360 stanovnika od 2011., a više od pola milijuna od 2001., broj zaposlenih u javnom sektoru oštro je narastao. Zaposlenika u javnom sektoru je sve više i na državnoj i lokalnoj odnosno regionalnoj razini.

Neumorno raste broj zaposlenih u županijama, općinama i gradovima

Prema zadnjim raspoloživim podacima, iz 2019., u 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave bilo je zaposleno 19.047 službenika i namještenika, odnosno 2409 zaposlenih u županijama, 10.777 u gradovima i 5861 u općinama.

U proteklih 20 godina u općinama se broj zaposlenih povećao više nego dva i pol puta, u županijama je udvostručen broj zaposlenih, dok se u gradovima broj zaposlenih povećao za oko 50 posto. Povećanje se nije događalo u svakoj godini, ali osim što je bio daleko više godina u kojima se broj zaposlenika u županijama, općinama i gradovima povećavao, u godinama kada je taj broj rastao, rast je bio daleko intenzivniji od pada u godinama kada je taj broj padao.

2002. je u županijama bilo zaposleno 1237 ljudi, a do 2019. broj se popeo na 2409 zaposlenika. U istom razdoblju je broj zaposlenih u gradovima narastao sa 7170 na 10.777, a općinama s 2285 na 5861 zaposlenika. Ukupni broj zaposlenih u županijama, općinama i gradovima je od 2002. do 2019. narastao s 10.692 na 19.047, 78.4 posto.

Manje stanovnika, a više zaposlenika županija, općina i gradova

Svi ti brojevi pokazuju istu stvar: danas, kada je stanovnika RH pola milijuna manje nego 2002., lokalne i regionalne usluge obavlja daleko više zaposlenika u javnom sektoru.

Općine nestaju, pogotovo nestaje mlado stanovništvo, a istodobno radi 2.5 puta više ljudi, tj. posao koji je nekada obavljalo stotinu ljudi, danas obavljaju dvije stotine i pedeset. Cijeli niz općina danas postoji isključivo da bi "zapošljavale" i na plaće im odlazi većina proračunskih rashoda.

>> Odakle ljudi najviše sele? Od tamo gdje se HDZ hvali da najviše ulaže

Sve županije, pokazao je nedavni popis, gubile su stanovnike, a istodobno se broj zaposlenih u njima udvostručio, kao i većina gradova, u kojima je broj zaposlenih u upravnim odjelima i službama, tj. administraciji, narastao za 50%. Svi se podaci odnose na birokratsko osoblje jedinica lokalne i regionalne samouprave.

Ništa bolje ni na državnoj razini 

Isti trend vrijedi i za državni javni sektor, u koji osim zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi spadaju ministarstva, agencije, policija i pravosuđe.

Prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, u javnom sektoru je krajem 2020. radilo 237.990 ljudi. Ali bizarna stvar je da nitko nije zaista siguran u to koliko točno ljudi u Hrvatskoj radi u javnom sektoru. Osim informacija Ministarstva pravosuđa i uprave, koje ne obuhvaćaju državne kompanije poput HAC-a i Hrvatskih željeznica, postoje podaci prema kojima se broj zaposlenih penje do 350.000.

Problem s mjerenjima veličine javnog sektora među državama upravo je u tome što on predstavlja jedan širok sustav i raspon poslova koji često nemaju puno toga zajedničkog osim da se financiraju iz državnog ili lokalnog proračuna. Stoga je potrebno koristiti nekoliko alata da bi se procijenilo je li i koliko javni sektor rastao zadnjih godina dok se stanovništvo Hrvatske smanjivalo.

>> Nije svaka država nepotrebna i štetna. Hrvatska jest

Kako uopće prebrojati sve zaposlene u javnom sektoru?

Prvi dokument koji je potreban za takvu procjenu je državni proračun, odnosno njegova stavka "Rashodi na zaposlene".

2006. je u državnom proračunu RH na rashode za zaposlene bilo osigurano 17.29 milijardi kuna, a do 2009. rastu na 22.51 milijardi kuna. To je prva godina krize u Hrvatskoj, koja će potrajati sve do 2015., kada BDP prvi put raste. Tih godina je oko 200.000 ljudi u privatnom sektoru izgubilo posao, ali su rashodi na plaće u državnom proračunu bili stabilni, što znači da nije bilo otpuštanja ni smanjivanja plaća.

Prvom prilikom kada je BDP počeo rasti 2015., rashodi na plaće u državnom proračunu skaču na 25.04 milijarde kn i do 2019. su narasli na 29.09 milijardi kn.

U 2020. mijenja se metodologija izračuna rashoda za plaće u državnom proračunu, tj. prema riječima samog obrazloženja Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu.  dolazi do "značajne promjene metodologije u iskazivanju rashoda za zaposlene osnovnih i srednjih škola i transfera namijenjenih Hrvatskim autocestama d.o.o., HŽ Infrastrukturi d.o.o., Autocesti Rijeka-Zagreb d.d. i HŽ Putničkom prijevozu d.o.o.".

Veliki rast troškova plaća zaposlenih u javnom sektoru

U 13 godina su rashodi za zaposlene narasli za 68%, 11.8 milijardi kuna. Prema izračunu dostupnom na stranicama Državnog zavoda za statistiku, ukupna inflacija u tom periodu je bila 26%, što znači da je velika većina toga rezultat realnog rasta plaća i dodatnog zapošljavanja, a ne inflacije.

Druga metoda koja nam može pomoći da otkrijemo je li raslo zapošljavanje u državnom javnom sektoru, dok je nestajalo pola milijuna stanovnika Hrvatske, podaci su Eurostata o postotku zaposlenih po državama koji rade u javnom sektoru.

Prema tim podacima udio zaposlenih u javnom sektoru Hrvatske je iznosio 19% 2000., a do 2019. narastao je na 23%. Krajem 2001. godine u Hrvatskoj je bilo ukupno zaposleno 1.328.969 ljudi, a ako je prema Eurostatu tih godina 19% zaposlenih u Hrvatskoj radilo u javnom sektoru, onda je te godine u Hrvatskoj 252.504 ljudi radilo za državu.

2019. Hrvatska je imala ukupno 1.540.084 zaposlenih. Kako je te godine udio zaposlenih u javnom sektoru iznosio 23%, onda je broj zaposlenih u javnom sektoru iznosio 354.219.

Za svakih pet stanovnika bez kojih je Hrvatska ostala jedna osoba je zaposlena u javnom sektoru

U periodu od 2001. do 2020. Hrvatska je izgubila pola milijuna stanovnika, ali je broj radnika u javnom sektoru narastao za sto tisuća. Otprilike je zaposlen jedan dodatan radnik u javnom sektoru za svakih pet stanovnika koje je Hrvatska izgubila.

Ali javni sektor pokriva i obrazovanje, zdravstvo te socijalnu skrb, a ne samo birokraciju. Hrvatska ima četvrti najveći udio radnika u javnom sektoru na razini EU, nakon Švedske, Danske i Finske.

Taj podatak sugerira da je Hrvatska među najboljim državama EU ili da su skandinavske države među najgorima. Ali je bitno gdje u javnom sektoru se radi, tj. odnose li se ti veliki postoci na zdravstvo i obrazovanje ili birokraciju. Bitna je i efikasnost javnog sektora.

>> Hrvatska nije imala ovoliko malo stanovnika od 1948.

Nisu svi zaposleni u javnom sektoru isti

Državno-administrativni sektor je ono na što se većinom misli kada se kritizira "javni sektor". To je ustvari javni sektor bez zdravstva i obrazovanja te se odnosi na državni birokratski aparat. Prosjek zaposlenosti u tom sektoru među državama članicama EU je 6.9%, a raspon je od 4.9% u Rumunjskoj do 11% u Luksemburgu.

Za usporedbu, u Finskoj otprilike 5% zaposlenih radi u državno-administrativnom sektoru, dok u Hrvatskoj taj postotak iznosi oko 7.5. To je 50% više. Sve se skandinavske države nalaze daleko ispod prosjeka EU od 6.9% te je u njima udio administracije među najmanjima. Hrvatska je u razdoblju od 2011. do 2017. imala značajan rast udjela administrativnih radnika u javnom sektoru, sa 6% na 7.5%.

Znači ne samo da se apsolutni broj radnika u javnom sektoru povećao za sto tisuća i da se udio radnika javnog sektora povećao s 19% na 23% nego se povećao i udio birokrata među tim radnicima. Sve u istom razdoblju kada je Hrvatska gubila pola milijuna stanovnika.

Javni sektor buja, a sve je manje efikasan

Hrvatski javni sektor jedan je od najgorih u EU prema svim nezavisnim analizama, ali i prema ocjenama korisnika, tj. građana. Nisu svi radnici u javnom sektoru nepotrebni višak i uhljebi, pa čak ni u dijelu koji se odnosi na administrativno osoblje. Niti su svi oni krivi za neefikasnost javnog sektora.

Pojedinačna osoba je odgovorna za osobne, a ne kolektivne propuste, ali ostaje činjenica da je u 21. stoljeću, stoljeću digitalizacije i informatizacije, Hrvatska zaposlila dodatnih sto tisuća radnika u javnom sektoru.

U isto vrijeme je broj stanovnika smanjen za više od pola milijuna, udio administrativnog osoblja je rastao, broj zaposlenih na lokalnoj i regionalnoj razini vlasti rastao je za 50% (gradovi), dva puta (općine) ili pak dva i pol puta (županije).

Razumno je preispitivati opravdanost tolikog rasta zapošljavanja s obzirom na to da broj korisnika (stanovnika) pada, a sustav se (navodno) informatizira i digitalizira. Jesu li novci koje građani porezima i drugim davanjima uplaćuju u proračun(e) za održavanje javnog sektora dobro iskorišteni ili primarno služe za kupovanje glasova na izborima?